Crnogorsko društvo i država su na putu ozdravljenja. Treba imati u vidu da su bili u dubokoj bolesti decenijama, kako onoj političkoj tako i onoj društvenoj, duhovnoj i moralnoj. Sada se sve to mijenja u pozitivnom pravcu, kazao je general u penziji i geopolitički analitičar Blagoje Grahovac u razgovoru za "Monitor", podsjećajući kako se „i država i društvo bili opterećeni korupcijom i organizovanim kriminalom do neslućenih razmjera, dok su narasvijetljena ubistva bila dostigla zastrašujuće razmjere“.
Monitor: Političari, ipak, tvrde kako je rizik i dalje sveprisutan, da su u opasnosti i društvo i država?
Grahovac: Prirodna je stvar da opozicija udara na vlast. A nema sigurnijeg pokazatelja da je društvo na putu ozdravljenja nego kada postaje očigledno da djelovi vlasti udaraju na druge djelove te iste vlasti ili kada nova vlast udara na onu prethodnu. To je garancija da će se većina političkih i društvenih prljavština istjerati na čistac.
Treba imati u vidu da su svakojake prljavštine bile prikrivane decenijama. U vašem listu prije devet godina našu sam državu nazvao država-kriminalac. Sada je potpuno vidljivo da su država i društvo bili potpuno oboljeli od korupcije, kriminala i podmukle fašizacije.
Na šta tačno mislite kada kažete fašizacija?
Govorim o djelovanju, sa jedne strane srpskog klerofašizma u čijoj osnovi je srpski nacionalizam i šovinizam, kome je pokrovitelj SPC. A sve u funkciji srbijanske hegemonije i ruskog panslavenizma.
Sa druge strane, taj srpski klerofašizam godinama je hranjen crnogorskim neofašizmom čija je generika u organizovanom kriminalu i korupciji. Politički pokrovotelj mu je bila DPS vlast, a sve tobože u odbrani crnogorskog identiteta.
Mislite li da je ta opasnost prošla?
Nije prošla, ali je sada potpuno vidljiva pa i rješiva. Milorad Dodik je tipičan predstavnik srpske banditske politike koja želi uništiti državu BiH, ali je i produžena ruka ruskog neonacizma i srbijanskog klerofašističkog hegemonizma.
U Srbiji ne samo srpski nacionalisti, nego srpski neonacisti počinju dominirati u političkoj, društvenoj i medijskoj sferi pa počinju preuzimati preimućstvo čak i u sportskoj oblasti. Ovih dana su pokušali da preotmu jedan državni filozofski fakultet. Sve to rade u funkciji služenja ruskom neonacizmu i ruskoj imperijalnoj politici. Srbija se još uvijek bori protiv tog zla.
Na drugoj strani, opstrukcija u suđenju Vesni Medenici pokazuje da je još uvjek žilav crnogorski neofašizam. Vidljivo je da niži nivoi sudske vlasti ili imaju strah ili imaju lični interes od te DPS hobotnice. Biće blagotvorno ako novi SDT udari i na kriminalnu mrežu u advokatskoj organizaciji.
Država Crna Gora više nije zarobljena i djelimično je profunkcionisala.
Mogu li tome naškoditi političko-partijska mimoilaženja u vladajućoj koaliciji, posebno ona između predsjednika i premijera?
Većini građana Crne Gore sigurnost uliva to što je država ustavno-pravno uređena kao antifašistčka, građanska, evroatlanska i sekularna, pa lični egocentrizam teško prolazi, pogotovo ako je blizak klerofašističkoj organizaciji kao što je SPC.
Milatović treba da shvati da su građani Crne Gore na posljednjim predsjedničkim izborima bježali od DPS i Đukanovića, u nadi da su u Milatoviću prepoznali političku i državničku budućnost.
Spajić je tipičan primjer korporativne, menadžerske i brokerske vokacije, i ukoliko ne bude imao jaku parlamentarnu kontrolu, bojim se da bi mogao krenuti DPS putanjom.
Glasanje o Kosovu u SE oživjelo je pitanje koliko je vladajuća koalicija proevropska i koliko je privržena pomirenju u regionu?
Kosovo je u posljednjih deset godina na izborima pet puta promijenilo vlast dok Srbija nije niti jednom. Država Kosovo je faktičko stanje i tu činjenicu treba prihvatiti zbog pomirenja u regionu.
Očigledno je da sporenja o statusu Kosova mogu dovesti do novih podjela u grupacijama vladajuće većine. I to je dobro, jer svi politički subjekti treba da se politički „izuju“. Tek nakon toga će početi političko ukrupnjavanje i to će biti znak da je Crna Gora ušla u fazu političkog ozdravljenja. Taj proces je otpočeo a lokalni izbori u Budvi su pozitivan primjer.
Možemo li u istom kontekstu govoriti i o odnosu vlasti prema aktuelnoj rezoluciji UN o genocidu u Srebrenici?
Kosponzorstvo Rezolucije o genocidu u Srebrenici može biti blagotvorno za svaki narod i svaku državu kao nauk i opomena budućim generacijama.
Kako komentarišete polemike nakon hapšenje Milivoja Katnića i Zorana Lazovića – „revanšizam“ ili dokaz pregalaštva novih vlasti i funkcionisanja pravne države?
Vjerujem da je to dokaz pregalaštva novih vlasti i to blagotvorno djeluje i na državu i na društvo. Uz dozu opreza: biće dobro ako se izbjegnu osvete bilo koje vrste, koje su inače jedna od karakteristika crnogorskog mentaliteta.
Javna saopštenja DPS-a poslije hapšenja Vesne Medenice, Veljovića, Čađenovića, Jovanića, Vukotića, Mihajlovića, Katnića, Lazovića te Jelene Perović, pokazuju da toj partiji nema političkog spasa.
Veoma blagotvorno, u cijeloj toj priči, djeluju reakcije nevladinog sektora i većine medija.
Prepoznatljiva je želja ovdašnjih partija da, čim se domognu vlasti, poklope bezbjednosni sektor. Zašto je to tako?
To ima svoju istorijsku genezu. Korupcija je još od antičkog doba bila alat materijalno oskudnih društava, pa ukoliko to potraje generacijama, materijalna oskudica prerasta u onu duhovnu i moralnu. Najbolji indikator za to je kada uočite da se ljudi koji bi trebalo da se bave humanističkim profesijama bježe u politiku a politika određuje ko će čime da vlada.
Onaj ko vlada bezbjednosnim sektorom on upravlja svim alatima korupcije. Zato društva u kojima živi vladavina prava ne dozvoljavaju da državnu politiku vode oni koji se nalaze u zoni malograđanske i sitnosopstveničke psihologije.
Kad govorimo o bezbjednosti nezaobilazna tema je tzv. strani uticaj. Koliki je uticaj Rusije na eks-Ju prostorima?
Veći nego što se pretpostavlja. Rusijom odavno vlada tipična nacistička politika i ona se uskoro neće odreći svojih imperijalnih ciljeva. Procjenjujem da će njene službe i agenture uskoro pojačati djelovanje prema Crnoj Gori. Srbija i RS odavno predstavljaju poligon ruske mitomanije, a njihove crkve truju narod pravoslavnim fundamentalizmom.
Upozoravam predstavnike koalicije ZBCG da se ne igraju vatrom jer mnogi od njih ili nisu svjesni velike geopolitičke igre ili su veoma svjesni te igre paklenih namjera. Upozoravam zagovornike „srpskog sveta“ da je to klerofašistička doktrina sa elementima nacizma koja će skupo koštati mnogo koga, ali najviše Srbe i državu Srbiju.
Sjeverna Makedonija bi, takođe, mogla biti meta ruskog neonacističkog uticaja, ali preko Bugarske. Ona je kroz svoju istoriju imala ali i danas ima, kroz politiku Borka Borisova, slične skolonosti. Ruski uticaj će se evidentno ispoljiti kroz naredne predsjedničke izbore u Sjevernoj Makedoniji, koji se održavaju ovih dana.
Zbog čega se građani i države na eks-Ju prostoru toliko dugo i svakojako muče kako bi pobjegli od davno prepoznatih problema?
Zbog toga što su partije koje drže vlast učestvovale u razbijanju Jugoslavije i što su one težišno partije zločina.Zato i ne dozvoljavaju da na našim prostorima zavlada mir.
U Srbiji vlast drže Vučićeva SNS koja je tipična Šešeljeva klerofašistička partija, Dačićeva i Vulinova, nacističke partije, koje su političke vlasnice mnogih ratnih zločina. U BiH suštinski vladaju ratne partije, a u Hrvatskoj HDZ koja se nije oslobodila nasljeđa ratnih zločina. Kosovo vida ratne rane, a u Crnoj Gori DPS još uvijek djeluje iz sjenke. Samo se Slovenija oslobodila Janšine ratne partije, pa ne čudi što joj dobro ide.
U ovakvom političkom ambijentu ne treba da čudi što imamo rat u produženom trajanju ali drugim sredstvima. Na Zapadnom Balkanu mir će zavladati tek onda kada sa vlasti odu sve ratne partije.
Nedavno ste u Ljubljani govorili o potrebi regionalnog povezivanja kao preduslova za napredak i približavanje Evropi.
Regionalno povezivanje je uslov za širu evropsku integraciju. Pogrešnom politikom DPS Crna Gora je propuštila priliku da ona bude pokretač te inicijative. Treba raditi na tome.
Kako aktuelni sukobi (Ukrajina i Bliski Istok) utiču na poziciju Crne Gore i regiona?
Geopolitički procesi u svijetu itekako determinišu mnoga pitanja, pa i ova. Došlo je vrijeme da je Zapadni Balkan ključan prostor u odbrani Evrope. To prepoznaju mnogi geopolitički igrači pa je evropska integracija Crne Gore postala geostrateški važno pitanje. To treba pametno iskoristiti.
Ima li taj proces ozbiljnih protivnika u Crnoj Gori?
Ima, iako oni predstavljaju manjinu. Treba nastaviti borbu za evropske integracije pa će i ta manjina postati minorna. A sve nas čekaju bolja vremana ukoliko istrajemo na politici da je Crna Gora: građanska, evroatlanska, antifašistička i sekularna država.
DPS "fasada"
Nakon, makar formalnog, povlačenja Đukanovića, DPS je izabrao novo rukovodstvo. Kakva je njegova politička budućnost?
Rđava! Providnom političkom fasadom ne može se napraviti otklon od zločina, te od vidljivog kriminala što ta partija decenijama sa sobom nosi. Politički stavovi nekih od novoizabranih potpredsjednika te partije neodoljivo liče na stavove rigidnih i nedovoljno obrazovanih političkih komesara minulih vremena.
Nema mane javno proklamovanim politikama te partije ali je problem što je stvarno djelovanje i ono političko, i ono državno, i ono moralno bilo sasvim suprotno deklarisanim stavovima. Tek kada ta partija napravi otklon od svog višedecenijskog učinka može biti i prihvatljiva drugim političkim subjektima.
Naglašene podjele opstaju. Na prvom proljećnom zasjedanju Skupštine Crne Gore na Cetinju bilo je burno i u sali i van nje. Kako to komentarišete?
Razumijem građane Cetinja koji decenijama dežuraju nad antifašističkom državom Crnom Gorom. Ne bi bilo dobro ako su neki od njih dozvolili da upadnu u klopku manipulacije koju kreira DPS.
Bonus video:
