CGO: Plagijat definisati kao krivično djelo

„Potrebno je uvesti obavezu objavljivanja magistarskih i doktorskih radova akademske strukture zapošljenih na visokoškolskim ustanovama, kao i nosilaca javnih ovlašćenja, na portalima visokoškolskih ustanova, kao i na sajtu Ministarstva prosvjete za nosioce javnih ovlašćenja“, istakla je Uljarević

92 pregleda1 komentar(a)
copy paste, plagijat, Foto: Shutterstock.com
23.12.2016. 17:20h

Plagijat kao krivično djelo treba jasno definisati Krivičnim zakonikom i uvesti obavezu objavljivanja magistarskih i doktorskih radova, što bi moglo doprinijeti rješavanju tog problema, saopšteno je na predstavljanju studije Centra za građansko obrazovanje (CGO).

U studiji „Akademska čast na crnogorski način – plagijati u Crnoj Gori i njihovo (ne) procesuiranje“, koju je CGO uradio u saradnji sa fondacijom Henrich Boel, obrađena su tri primjera u kojima postoje osnovane sumnje, a u nekim slučajevima i sudske odluke, da su dokazani plagijati.

Izvršna direktorica CGO, Daliborka Uljarević, pojasnila je da je fokus studije na sistemu i na institucijama koji odbijaju da urede ambijent u kojem plagijati postaju društveno neprihvatljivo ponašanje, koje se, kako je navela, učinkovito utvrđuje i procesuira.

„Sporedne uloge imaju lica poput Vlahović, Babović ili Rakočević, jer su oni samo ilustrativni primjeri eskalacije sistemskih nedorečenosti. Neki od njih su javno optuživali CGO da vode kampanje protiv njih, sa političkom ili nekom drugom interesnom pozadinom. Nema ničeg od toga, kao što nema nikakvog ličnog odnosa sa njima ili loše namjere“, kazala je Uljarević.

Prema njenim riječima, postoji odgovornost da se postojeća saznanja i osnovane sumnje procesuiraju pred nadležnim organima kako bi se unaprijedio, kako je navela, opšti kvalitet krajnje zabrinjavajućeg sistema visokog obrazovanja u Crnoj Gori.

„U studijama smo dali preporuke da Krivičnim zakonikom treba jasno definisati plagijat kao krivično djelo, a zbog naglašene društvene opasnosti i zaštite javnog interesa treba predvidjeti da to krivično djelo zastarijeva za 20 godina“, navela je Uljarević.

Kad je plagijat u pitanju, kako je pojasnila, nesporno je da se radi o krivičnom djelu u produženom trajanju.

„Ovakvim pozicioniranjem plagijata bi se stvorili uslovi da se «pročisti» već «kontaminirana» akademska sfera, ali i uspostavi okvir koji neće obezbjeđivati nikakav manevarski prostor Tužilaštvu za različite interpretacije zakona koje sada, na žalost, idu u korist plagijatora“, smatra Uljarević, navodeći da to krivičnio djelo mora biti u nadležnosti Specijalnog tužilaštva.

Kroz izmjene i dopune Zakona o visokom obrazovanju potrebno je, kako je navela, precizno definisati akademsku čestitost i pitanje plagijata.

„Potrebno je uvesti obavezu objavljivanja magistarskih i doktorskih radova akademske strukture zapošljenih na visokoškolskim ustanovama, kao i nosilaca javnih ovlašćenja, na portalima visokoškolskih ustanova, kao i na sajtu Ministarstva prosvjete za nosioce javnih ovlašćenja“, istakla je Uljarević.

Takav predlog CGO-a, kako je kazala, ima je već testiran, i ima priličnu javnu podršku od gotovo 84 odsto.

„Pri tome, 59 odsto ispitanika vjeruje da bi to doprinijelo rješavanju problema plagijata u Crnoj Gori u velikoj ili određenoj mjeri, dok 25 odsto cijeni da bi to doprinijelo u maloj mjeri, a 16 odsto ispitanika ne može da procijeni“, precizirala je Uljarević.

Prema njenim riječima, potrebno je donijeti na svim univerzitetima Pravilnik o kriterijumima, uslovima i jasnim smjernicama za pisanje naučnih radova, shodno članu 78 Zakona o visokom obrazovanju, a koji uključuju i definisanje preciznih kriterijuma za autentičnost rada, kao i, kako je navela, obezbijediti rigoroznije kriterijume izbora za članove Suda časti UCG.

„Prilikom formiranja komisija za provjeru plagijata potrebno je voditi računa da članovi komisija budu izabrani po jasnim i transparentnim kriterijumima, kao i da potpisuju pod krivično-pravnom odgovornošću izjavu da nemaju konflikt interesa da odlučuju o slučajevima za koje su angažovani“, navela je Uljarević.

Saradnica na programima u CGO, Mira Popović, kazala je da je ta organizacija, u pokušaju da da procjenu situacije, analizirala zakonodavni i institucionalni okvir, kao i određene pojedinačne, ilustrativne slučajeve, a što je sve ukupno rezultiralo, kako je navela, i setom zaključaka i preporuka.

„Ipak, i pored velikog broja akata u kojima se plagijati dotiču na neki način treba naglasiti sam pojam plagijata nije adekvatno definisan kroz postojeći zakonodavni okvir u Crnoj Gori, što za posljedicu ima i osjećaj da se radi o ograničenim mogućnostima procesuiranja istog i sankcionisanja plagijatora“, rekla je Popović.

Ona je ukazala da to krivično djelo, koje se u čl. 233 stav 1 Krivičnog zakonika Crne Gore naziva i Povreda moralnih prava autora i interpretatora, ima širu dimenziju koja je u postojećem zakonodavnom okviru neprepoznatljiva.

„Ne postoje ni jasna pravila koja bi konkretno odredila u kojoj mjeri preuzet sadržaj drugog autora se smatra ili ne smatra plagijatom. Uz to imamo izuzetno spore i realno nevoljne nadležne organe da se bave ovim pitanjem“, navela je Popović.

Prema njenim riječima, iskustvo CGO ukazuje da je bitna prepreka i nedostatak politčke volje da se ovo pitanje adresira adekvatno, „čak i ovim skučenim zakonomskim i institucionalnim okvirima“.

„Kada govorimo o institucionalnom okviru, svim autorima je dostupna sudska zaštita koja je Ustavom zagarantovano pravo svih građana i građanki. Međutim, naši nalazi ukazuju da i ti rijetki procesi koji se pokrenu traju neopravdano dugo. Jedna koji mi trenutno imamo u analizi, gdje nam se oštećena strana obratila, traje već već 11 godina“, kazala je Popović.

Važan vid institucionalne zaštite, kako je istakla, trebalo bi biti i Državno tužilaštvo.

„Dosadašnja praksa je pokazala da je Državno tužilaštvo nezainteresovano da se aktivno i posvećeno bavi procesuiranjem ovih krivičnih djela. Nedavno smo bili u prilici da čujemo u medijima od predstavnika Tužilaštva da su svim osnovnim tužilaštvima imenovana lica koja se baš pitanjima plagijata. Međutim, naši nalazi koji se zasnivaju na podacima koje smo dobili kroz zahtjeve za slobodan pristup informacija to ne potvđuju“, istakla je Popović.

Od 13 osnovnih tužilaštava, kako je precizirala, u 11 takva nisu imenovana, u jednom odnosno u Osnovnom državnom tužilaštvu Podgorica jesu, a jedno osnovno tužilaštvo nije odgovorilo.

Govoreći o akademskim mehanizmima procesuiranja, Popović je pojasnila da se CGO fokusirao na Univerzitet Crne Gore, s obzirom da se, kako je navela, radi o državnom univerzitetu koji bi trebao da bude uzor svima ostalima.

„Ova institucija, odnosno organi UCG, u proteklih šest godina nijesu podnijeli niti jednu krivičnu prijavu po osnovu sumnje za ugrožavanje autorskog rada, a rektorat UCG ne posjeduje informacije da li su organizacione jedinice ili pojedinci sa UCG podnosili krivične prijave po ovom osnovu », kazala je Popović.