Ubica ambasadora: Svi ga pamte kao tihog dječaka, niko kao ljutog džihadistu
"Bio je veoma učtiv i miran, vrlo fin mladić. Kada je policija stigla, mislili smo da je stradao na dužnosti i da su došli da ih obavijeste o njegovom stradanju. Majka je bila jako pogođena time što je čula"
Oni u malom turskom gradu Soke koji su znali Mevlut Altintasa, ozbiljno obučenog i uvijek obrijanog mladića koji je ubio ruskog ambasadora, prisjećaju se usamljenog dječaka koji je dva puta pokušao da se upiše na fakultet prije nego se prirdužio policiji.
Altintas je imao svega 22 godine kada je upucao u leđa ruskog ambasadora tokom otvaranja izložbe, a onda ga je ubila policija. Malo ljudi u njegovom gradu bi prepoznalo figuru u crnom odijelu sa kravatom koji je stajao iznad tijela diplomate i uzvikivao džihadističke slogane.
Za njegovu familiju je to bila tragedija.
"Uvijek sam se divila njihovom sinu", priča komšinica koja je sa Rojtersom razgovarala iza zatvorenih vrata i koja bi sa vremena na vrijeme briznula u plač. "Bio je veoma učtiv i miran, vrlo fin mladić. Kada je policija stigla, mislili smo da je stradao na dužnosti i da su došli da ih obavijeste o njegovom stradanju. Majka je bila jako pogođena time što je čula".
Ubistvo je za mnoge u Turskoj predstavljalo ilustraciju haosa u državi koja se transformisala pod Redžepom erdoganom. Turska se nosi sa konfliktima mimo svojih granica u Siriji i Iraku, kao i sa Kurdima i napadima Islamske države na svojoj teritoriji.
Altintas je bio dio odreda za razbijanje nereda, a turska policija je poznata po dugotrajnim tajnim mrežama i po tome što su njeni brojni pripadnici odati nacionalnistima i islamistima.
Iako po ustavu sekularna, turska država se dugo oslanja na dva stuba: sunitski Islam i nacionalizam, kaže Halil Karaveli, urednik Turkey Analyst.
"Religijski element je uvijek bio veoma važan kada je u pitanju regrutovanje i formiranja kadra u turskoj državim, naročito u bezbjednosnim službama, ali ne u vojsci već u policiji", navodi Karaveli.
Erdogan tvrdi da je atentator bio vjeran vjerskom vođi Fetulahu Gulenu, njegovom nekadašnjem savezniku, koji ima široku mrežu u policiji. Gulen to negira.
Soke je u jednoj od najsekularnijih regija u Turskoj na jugozapadu zemlje. Ali Seltikci, dio grada gdje živi familija Altintas, je puna urušenih zgrada, sa oguljenom farbom i gdje su zidovi puni grafita, kako nacionalističkih tako i religijskih.
"Islam je jedini put", piše na jednom. "Bog daruje Turke", je drugi.
Familija Altintas živi na četvrtom spratu i na balkonu se vidi raširena roba, dva dana nakon što ih je policija privela na ispitivanje.
Otac Israfil Altintats je kazao da je pričao sa svojim sinom na dan napada. Ponašanje mladog Mevluta je počelo da se mijenja nakon što se na akademiji upoznao sa čovjekom kojeg njegovi znaju samo kao Serkan B.
"Koliko ja znam, on nije bio član terorističke organizacije, religijske mreže ili grupe", prenio je Haberturk riječi njegovog oca policiji. "Ali, postao je fokusiran na molitve, povučen i tih otkad je postao policajac".
Israfil je kazao da je njegov sin ignorisao sugestije da ostane u Izmiru i da je sa Serkanom otišao u Ankaru gdje su bili cimeri.
Njegova majka, Hamidije Altintas je takođe kazala da se čula sa sinom na dan atentata.
"Pitao me: šta radiš, majko?, a ja sam mu rekla da sam u posjeti i da ću ga zvati ubrzo. Rekao mi je: Dobro mama, nek te Bog čuva, daj mi blagoslov. Moj sin je bio povučen i tih dječak", kazala je.
Mevlutovi poznanici se sjećaju povučenog momka koji je uglavnom provodio vrijeme sa svojom polusestrom i bakon. Niko ne zna ništa o njegovoj vezi sa Gulenom.
"Uvijek mu je trebalo pomoći", kazao je Bahri Gokčijel koji je odrastao u istom dijelu grada od preko 100 hiljada ljudi.
"Bio je tih momak koji nije imao prijatelje".
Altintas je pažljivo isplanirao atentat, dobro proučio galeriju, na dan ubistva je prijavio da je bolestan i da ne može da dođe na posao, a onda iskoristio značku da uđe na izložbu sa pištoljem.
Slogani koje je Altintas uzvikivao su u vezi sa radikalnom islamističkom ideologijom, dok je poznato da Gulen zagovara međuvjerski dijalog.
Altintas je živio u Ankari, ali bi dolazio povremeno u Soke.
"Ostajao je puno kod svoje bake i sreli bi ga na ulici često", kazala je Tolga Tosun, koja je odrasla sa Mevlutom, a sada radi u lokalnoj političkoj partiji.
"Nikad nam se ne bi pridružio ako bismo igrali nešto i nije ni sa kim pričao. Uvijek je bio sam i ćutljiv", navodi Tosun.
( Vijesti online )