Antibiotici mogu imati neželjena dejstva
Alergijske reakcije na penicilin se javljaju kod 1-10% djece. Mogu biti neposredne, (ispoljavaju se već nakon dva minuta od primjene lijeka), ubrzane (do tri dana od primjene) i kasne, koje se javljaju nakon tri dana od primjene penicilina.
Pravilno izabran antibiotik pomaže ka da na nekom dijelu tijela infekciju izazove neka bakterija (dakle-ne virus, ne gljivica, ne parazit!). Antibiotika ima raznih vrsta, pakovanih u različitim oblicima (sirup, tablete, kapsule, ampule). Nije svejedno kada, koji, koliko i za šta se uzima, jer osim korisnog dejstva u borbi protiv bakterija antibiotik može imati i neželjena dejstva.
Najčešće korišćeni antibiotici su penicilini. To su veoma moćni ljekovi za liječenje bakterijskih infekcija, od onih “običnih”, kao što je npr. upala grla, pa do izuzetno teških i po život opasnih, kakve su neke vrste meningitisa i sepsa. Ali, šta ako je dijete alergično na penicilin?
Alergijske reakcije na penicilin se javljaju kod 1-10% djece. Mogu biti neposredne, (ispoljavaju se već nakon dva minuta od primjene lijeka), ubrzane (do tri dana od primjene) i kasne, koje se javljaju nakon tri dana od primjene penicilina. Kliničke manifestacije variraju od crvenila praćenog svrabom, preko ospe, koprivnjače, groznice, bolova u zglobovima, kijanja, promuklosti, otoka usana i drugih djelova tijela, pa sve do pada krvnog pritiska i šoka.
Ali, nije svaka promjena prilikom uzimanja antibiotika alergija. Mučnina, proliv, bol u stomaku česte su neželjene reakcije na antibiotik. Djeca mogu i da povrate dozu uzetog lijeka. Kada se ovo dogodi jednom ili dvaput, ne treba brinuti: to je, vjerovatno, samo nepodnošenje njegovog ukusa. Ako se javi slabo izražen osip na maloj površini tijela, najvjerovatnije se ne radi o alergiji. Ipak, kod te djece ubuduće taj lijek treba primjenjivati samo ako drugi antibiotici nisu dostupni ili nisu preporučeni za određenu bolest. Međutim, osip po koži praćen svrabom razlog je za prestanak uzimanja lijeka jer postoji mogućnost da se radi o alergiji. To nije hitno stanje, osim ako je osip praćen otežanim disanjem, zviždanjem u grudima ili otežanim gutanjem. U tim slučajevima, neophodna je ljekarska pomoć. Definitivna dijagnoza alergije na lijek se postavlja isključivo na osnovu specifičnih testova.
Antibiotici djeluju ne samo na bakterije koje uzrokuju bolest, nego i na „dobre“ bakterije, koje čine normalnu crijevnu floru. „Dobre“ bakterije regulišu stolicu i pomažu pri varenju hrane, a smatra se da utiču i na imunitet. Njihovim uništavanjem stolica postaje mekša, vodenasta i učestalija. Kada se javi više od 6-8 takvih stolica dnevno, treba se javiti ljekaru. Analizom stolice tada se mogu naći gljivice, a u najtežim slučajevima prekomjerne upotrebe antibiotika u stolici se izoluje bakterija klostridijum, koja se teško i dugo liječi. To je samo jedan od razloga za racionalnu upotrebu antibiotika!
Kod duže upotrebe antibiotika mogu se vidjeti bijele mrlje s unutrašnje strane obraza, na jeziku, unutrašnjoj strani usana ili na desnima. Radi se o gljivičnoj infekciji sluznice usta-sooru, koja nastaje jer antibiotik uništava normalnu bakterijsku floru u usnoj šupljini, što pogoduje razvoju gljivica. Iz istog razloga, slično se može vidjeti na sluznici genitalija.
Uspješno liječenje zavisi, pored ostalog, od pravilne upotrebe propisanog lijeka, a to, opet, djelimično zavisi i od oblika lijeka: sirup, injekcije, kapsule, tablete, sprej...
Posebna vještina je potrebna da bi se dao lijek lošeg ukusa ili kada dijete odbija da proguta. U tim slučajevima lijek treba pomiješati sa nečim što ima ljepši ukus (puding, sok, voćni jogurt) i što dijete neće žvakati, već odmah progutati. Treba biti obazriv prilikom istovremene upotrebe lijeka i hrane jer ima ljekova koji se uzimaju isključivo prije ili poslije jela, da bi se postigla optimalna resorpcija.
Tabletu je najbolje staviti između dvije kašike, dodati nekoliko kapi vode, sačekati da malo razmekša i zdrobiti je. Djeca do pete godine života (a često i starija) neće pristati na tablete ili kapsule. Zato je za njih predviđen sirup. U kutiji sa sirupom nalazi se kašika, koja obično odgovara zapremini od 5 ml. Ako se sirup ne uspije dati kašikom može pomoći špric u koji se navuče potrebna količina lijeka. Špric je precizniji jer se njime može dati npr. 3,5 ml ili 7 ml. Bebama se sirup daje polako, u predio između unutrašnje strane obraza i desni.
Ljekove ne treba davati na silu, da ne bi došlo do kašlja i aspiracije. Ako dijete povrati lijek neposredno po davanju, treba sačekati pola sata i ponoviti istu dozu.
( dr Goran Marković )