Tjerali nas da lažemo građane

Sud je odbio zahtjev bivše kameranke ulcinjske TV Teuta Arijane Kurmemović i novinarke Suzane Ganić za nadoknadu nematerijalne štete prouzrokovane navodnim zlostavljanjem na poslu.

Prvostepenom presudom sudije Osnovnog suda u Ulcinju Gazmenda Kalabrezija zahtjev je odbijen kao nesonovan, a pravni zastupnik bivših radnica TV Teuta Radovan Vukmanović izjavio je žalbu Višem sudu u Podgorici.

Kurmemović i Ganić tužile su vlasnika TV Teuta Nedžada Ljajku i glavnu i odgovornu urednicu Ilmiru Liku zbog mobinga.

U tužbi su navele da su ih Ljajka i Lika kontinuirano šikanirali, omalovažavali, ogovarali i prijetili, tjerajući ih da rade priloge kojima bi, kako su ustvrdile, trebalo obmanjivati javnost zarad pojedinih partija i političkih funkcionera.

Ukoliko bi se usprotivile - slijedile bi prijetnje otkazima.

Takav odnos kulminirao je 9. aprila prošle godine, kada im je Ljajka navodno rekao da prekida poslovnu saradnju sa njih dvije, “jer im se politike ne podudaraju“.

Bivše radnice tvrde da nije imao zamjerki na njihov rad. Zbog svega što ime se u to vrijeme događalo u televiziji, kako piše u tužbi, Kurmemović i Ganić doživjele su stres i šok, pa im je ljekar odredio bolovanje.

Ubrzo su pokrenule i postupak za utvrđivanje mobinga, ali je dan kasnije na oglasnoj tabli u prostorijama Tv Teuta, postavljen pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji, kojim su njih dvije proglašene tehnološkim viškom.

Ljajka i Lika osporili su osnovanost tužbenog zahtjeva, navodeći da tužiteljke tvrdnje zasnivaju na paušalnim i proizvoljnim ocjenama.

Negirali su da su Kurmemovič i Ganić tehnološkim viškom proglašene na nezakonit način, pravdajući takav potez kao nužnu konsekvencu nove sistematizacije. Istakli su „da su pasivno legitimisani“, te da je tužbeni zahtjev upućen na pogrešnu adresu što je u presudi potvrdio i sudija.

Iako je tužbom bilo predloženo da se utvrdi postojanje mobinga i da se po tom osnovu Ljajka i Lika obavežu da Kurmemović i Ganić solidarno isplate 10.000 eura, sudija je cijenio da se u konkretnom slučaju radi o jedinstvenom zahtjevu, odnosno samo o zahtjevu za naknadu štete.

Vukmanović je žalbu izjavio “zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava“.

Podsjetio je da je sud, prilikom ispitivanja tužbe, pozvao tužilje 8. maja 2015. da urede tužbu, tako što će tačno navesti radnje zlostavljanja - akta mobinga i diskriminacije, što su njih dvije i učinile.

“Profesionalno smatram da je sud održavanjem četiri ročišta za glavnu raspravu, zakazivanjem dva odložena ročišta, saslušanjem svjedoka, određivanjem vještačenja, a posebno saslušanjem stranaka kao žrtava mobinga i zaposlenih, Kurmemović i Ganić izložio naknadnim omalovažavanjem, maltretiranjem i materijalnim troškovima”, ocijenio je Vukmanović.

U žalbi je osporio i ocjenu suda da su žrtve zlostavljanja na poslu, za postojanje i zabranu mobinga, mogle tužiti samo pravno lice.

Vještaci utvrdili postojanje depresije, straha i patnje

Şudski vještaci dr Marina Roganović, psiholog Branka Mitrić i socijalni radnik Nada Matković u opširnom izvještaju utvrdili su da se depresivnost kod Ganićeve iskazuje kao osjećaj praznine i beznađa, hronična nemogućnost i nemoć uživanja u svakodnevnom životu, što predstavlja duševne patnje jakog intenziteta.

Patnje jakog intenziteta, kako navode, trajale su od dva mjeseca od dana kada je saznala da će dobiti otkaz, a jakog i srednjeg do danas.

Strah Kurmemovićeve, kako je zaključeno u izvještaju, bio je jakog intenziteta mjesec i po od aprila 2015. godine, zatim je opadao, ali traje i danas.

( Samir Adrović )