Bukvar

Evropeizacija uzima maha. Još od obavezne dnevne rasvjete automobila, koja je značila odlučan zaokret k Evropi. I nakon koje, rasvjete, više ništa nije nemoguće. Kad jednom prelomiš mozak i rečeš zbogom pameti - popločan je put u svijetlu budućnost, odnosno prošlost. Revolucija tadijer teče. Postali smo Evropa, pobijedili glupo mediteransko sunce, koje nas vjekovima ograničava i drži u balkanskom mraku, stezi i siromaštvu. Još od starih Grka, koji svojom filosofijom i poezijom, bijahu kolijevka europske civilizacije, nije bilo ovako moćnog i hrabrog prodora u Evropu. Milovi socijalisti, bastaduri i lučonoše evropskih gibanja i povezivanja regiona.

Uključismo farove i bi svjetlost. Nakon svih godina i tisućljeća mraka.

Budite usmeni

Sva naša misao i kultura pretočena je i pohranjena u usmeno predanje i govorni jezik. Nije se kad imalo pisati dok se sadijevalo sijeno. Naši prosvjetari ne posluju (više) oko sijena, ali dok pišu knjige, slova i bukvare, sanjaju rahatluk - sijeno, koze, babe prže priganice... By the way, u školskim dnevnicima je uveden abecedni poredak i prozivka. Još jedan korak u prosvijećenu Evropu. Nema više abevegedeđe. Ostvareni napredak je nadasve znakovit - izravno se dopisujemo sa Evropom. Sjetimo se nekad čuvenog državnog lista Pobjeda. Latinica je jednu od svojih prvih pobjeda odnijela upravo u tom glasovitom dnevniku - glasu Čepuraka. Nijesi mogao umrijeti a da te tamo nema.

Latinica nema podesne grafeme za naše foneme, ali kukice mnoge, donose spas. Reformisani jezik je, uostalom, upućen vječnosti. Jer nju ljubimo - njojzi smo posvećeni i zakleti. Prošlost je noseći pojam i drugo ime za vječnost. Vječnost je prošlost koja ne prolazi.

Bezuba epopeja

Bili smo stoljećima bez zuba, i, zanago, opet ćemo biti, jer je naša misija obnavljanje prošlosti. Milijarde eura potrošismo na obnovu ekonomske osnove veleposjednika i duhovnih pretpostavki usmenog govora katuna naših. Da sve bude umiljato, idilično i toplo kao babine priganice. Svi okupljeni oko ognjišta kao nekad, kad je Crna Gorae više skapavala u siromaštvu - oskudici i gladi - nego što je živjela. Obnoviti nešto čega nema i nije ga nikad bilo, veliki je izazov je za ideologe i lakovane bubašvabe svih boja.

Na njima je da pritvrde mehke suglasnike nastale u bezuboj nam usmenoj kulturi. Da se ne zanemare foneme nastale zbog manjka zuba. Sad svaka ckvrnja može resko da izgovori i „s“ i „z“ preko porcelanskih zuba. Već u Titinom socijalizmu kada se broj zuba manje više normalizovao, pojavio se višak suglasnika, pa su mehki postali kolateralna šteta diktature proletarijata. Komuna nam povrati ime i državu na drugom zasijedanju AVNOJ-a. Ali ne i foneme naše. Zubni dakle suglasnici, izvanjci su u našim nahijama, gdje zuba uglavnom nije bilo. Puka su izmišljotna potonjih školaraca, cvikeraša i ljevičara. Zagovornika industrijalizacije i osmjehnute radničke klase.

Ekonomska osnova i kulturna nadgradnja

Reformu obavezno sprovesti do kraja, izbaciti suvišne i tvrde, zubne suglasnike - „s“ i „z“. I onako uskoro nećemo imati čime da ih izgovaramo. Da foneme, konačno, zazvuče po podobiju vječnosti.

Dok se izmišljaju novi oblici riječi, ne poštuje se živi govor, što je kršenje reformskog načela - piši kao što zboriš. Katunski govor je ekonomičan i štedljiv, izostavlja glasove i slogove, skraćuje riječi, samo da misao lakše i tečnije izrazi. Primjera je mnogo, ali evo jednog koji oslikava našu borbu protiv okupatora i domaćih izdajnika: možeš me pojahat, ali me nej razigravat. Okupator zajaše a posluga njegova, domaći izdajnici i kompradori - razigravaju - sirotinju raju. I onda nikne raja ko iz zemlje trava.

Poharu koju je DPS učinio potkopavši temelje državne ekonomije, nepismeni bašibozuk zaokružuje razaranjem duha i pismenosti ovog naroda.

( Ratimir Vujačić )