Ko je pušio o trošku države

Siguran sam da toliko dugo, 21 mjesec, nećemo čekati ni na ime funkcionera DF-a koji je u crnoj crnogorskoj noći trebalo da preuzme komandu od Malog Legije i dovrši stvar - osvoji Skupštinu, uhapsi premijera i proglasi pobjedu jedne političke opcije. Dakle, siguran sam da specijalni Katnić neće oklijevati godinu i devet mjeseci da nam saopšti ko je planirao da zapali državu, koliko je ex ministar Ivanović, sa nasljednicima iz opozicije, izbjegavao da kaže ko je pušio o trošku države. Istina, bivšem ministru poljoprivrede ide u prilog činjenica da je njegov slučaj mnogo bezazleniji od Katnićevog. Kod Ivanovića gubitak za državu iznosi 48 eura plus nematetijalna šteta nanesena plućima bivšeg ministra. Jer i ako se povjeruje dobrovoljcu Petroviću i prihvati njegova ispovijest da je ne samo zloupotrijebio karticu ministarstva već i uživao cigarilose, glavna žrtva ispuštenog dima su u stvari pluća ministra.

Nepušača. Koji ako već nije koristio karticu i nije trošio “toscanello”, mora da je makar bio u društvu samostalnog referenta Petrovića dok je ovaj strasno fućkao famozne cigarilose. A gdje ima dima, ima i vatre. Upravo polazeći od te stare poslovice, specijalni Katnić je krenuo sa istragom oko zamišljenog državnog udara, na teritoriji jedne susjedne države, bez znanja ne samo naših već i njihovih nadležnih organa. Kata i Paja, dva ratna druga, podignuti na legendi Mojkovačke bitke, krenuli su iz Zubinog potoka i duže od mjesec pratili dim zločinačkog cigarilosa, to jest zolje, koja je trebalo da zapali Crnu Goru.

Lako je zato bilo ministru Ivanoviću da se šegači sa Vijestima i cjelokupnom javnošću. Time nije dovodio u pitanje regularnost izbora niti davao povoda opoziciji da napusti institucije. Štaviše, baš u vrijeme dok je ministar Petar pušio na račun države, predstavnici opozicije su se ne samo vratili u parlament već su i ušli u Vladu. Dakle, pušenje ne mora uvijek da škodi. Može, eto, i da koristi. Omamljeni mirisom cigarilosa iz Vlade Crne Gore, opozicionari Goran i Raško su postali ministri, a sam ministar Petar potpredsjednik. Prvi ispod Mila. Koji opet (i na sreću Ivanovića) pokazuje veću strast ka satovima nego ka cigarilosima.

Jedino ko je u čitavoj situaciji mogao da nastrada, da ne kazem izdimi, jeste samostalni referent Petrović (u daljem tekstu SRP). Njemu je od početka bila namijenjena uloga žrtvenog jarca. SRP je od 28. marta čekao trenutak istine - kada će morati da napiše ispovijest i prizna da je on a ne njegov šef zloupotrijebio službenu karticu za punih 48 eura. Čitavo to vrijeme ministar ga je ubjeđivao da će sve učiniti da kupi vrijeme dok predmet ne zastari a da, s druge strane, dalji napredak i blistava karijera SRP-a ostaju njegova vječna briga. Birajući između toga da čitavog života ostane samostalni referent, uz mogućnost da u najboljem slučaju dogura do višeg savjetnika, i alternative da meteorski uzleti do šefa tenderske komisije ili pomoćnika ministra za raspodjelu sredstava iz Abu Dabi fonda - gospodin Petrović se nije dvoumio. Bolje biti osramoćen ali na funkciji, nego pošten a van bilo kakve kombinacije u životu. Bravo ti ga, Petroviću.

Slična se emotivna veza razvila između Velimirović Mirka, zvanog Paja, iz Zubinog potoka, i Katnić Milivoja, zvanog Kata, iz Zagarča. Birajući između opcije da ostatak života provede kao beznačajni penzionisani policajac u srpskoj enklavi na Kosovu, bacajući oružje u obližnje jezero, bez bilo kakve šanse da ikad vidi more a kamoli kruzer, i s druge strane, istorijskog poziva predaka i specijalnog Katnića da se oduži braći Crnogorcima za Mojkovac, da uđe u narodnu pjesmu, da ga sjutra gusle opjevaju - Paja je odabrao, naravno, drugu varijantu. Besmrtnost umjesto prolaznosti. Bravo ti ga, Velimiroviću!

U svrhu pronalaska osobe koja je pušila o trošku države a koja nije Ivanović Petar, ministar Simović Milutin je svim zaposlenim u MPRR podijelio upitnik i dao rok od 3 dana da ga ispune i vrate na adresu naznačenu u lijevom donjem uglu samog formulara.

Evo pitanja iz upitnika: 1. Da li vam je 28. marta 2015. falilo gorivo: a) da b) ne c) nije gorivo, ali jeste ministar (Petar). 2. U slučaju da ste u odgovoru na prvo pitanje zaokružili opciju c), recite zašto vam je tog dana falio ministar (Petar): a) zbog jedne neobične ljubavne priče sa srećnim završetkom b) zbog perja i sklonosti istog ka rasipništvu c) da bi vam vratio pozajmljeni telefon. 3. Ako vam je odgovor na prvo pitanje pod a) a na drugo pod b), zaokružite koje ste sredstvo plaćanja koristili na JP pumpi tog 28. marta 2015: a) cash b) kreditnu karticu ministarstva c) riječ ministra Ivanovića kao posebnu vrstu garancije. 4. Da li ste tog 28. marta osim goriva trgovali i nešto od sljedećih potrepština: a) novu Pobjedu b) cigarilose c) doktorat dekana Pravnog Rakočevića. 5. Ako je odgovor na prethodno pitanje pod b), navedite šta je pisalo ili bilo naslikano na kupljenim kutijama cigarilosa: a) "Pušenje ubija" b) snimak pluća sa kancerom u poodmakloj fazi c) portret Petra Ivanovića. 6. Zaokružite jedno od ponuđenih imena za koje mislite da je 28. marta zloupotrijebilo službenu karticu našeg ministarstva: a) ministar Petar Ivanović b) potpredsjednik vlade Petar Ivanović c) šef SRP-a, Petar Ivanović.

Nakon što je čitavu noć iščitavao odgovore zaposlenih iz MPRR, u ranim jutarnjim satima 14. na 15. decembar 2016, ministar Simović je nepobitno izveo sljedeće zaključke:

1. Da je spornog 28. marta došlo do zloupotrebe kartice MPRR u privatne svrhe.
2. Da je nakon godinu i 9 mjeseci predmet zastario, a time i mogućnost pozivanja SRP-a na odgovornost.
3. Da satisfakcija za oštećeni budžet leži u činjenici da je prestupnik iz MPRR zloupotrijebljeni novac iskoristio protiv sebe a ne za sebe jer, kako na kutiji “toscanella” piše - Pušenje ubija!
4. Da je SRP svjesno žrtvovao svoj kredibilitet i karijeru kako bi spasio bivšeg šefa i da je time još jednom potvrdio lojalnost koju vozači i mlađi saradnici ministara pokazuju kada se njihovi pretpostavljeni nađu u nebranom grožđu.
5. Da MPRR može normalno da nastavi sa radom uz upozorenje bivšem ministru Ivanoviću da se ubuduće kloni službenih telefona i kreditnih kartica, makar i pod pritiskom apstinencijalne krize uzrokovane pušenjem ili Fejsbukom.

Eto, šta se sve može kad se ima, kako Brisel kaže, političke volje. Ono što smo čekali 21 mjesec, novi ministar je razriješio za nedjelju dana. Još da je zaista tražio počinioca prekršaja a ne dobrovoljca - kakav bi to iskorak bio!

Zato je specijalni Katnić strpljiv. Ne žuri jer ne bi da se priča o državnom udaru, najvećem posle Drugog svjetskog rata, završi na nekim dobrovoljcima. Paji, Sinđi i sličnima. On traži veliku ribu. Bila ona iz DF-a ili, ne daj Bože, iz DPS-a. Čudo su metafore. Bravo ti ga, Murinjo.

( Željko Ivanović )