Vlada širi obaveze pripadnika Vojske: Ako NATO-u treba mogu i u rat

Pripadnici Vojske Crne Gore će, osim u mirovnim misijama, ubuduće moći da budu angažovani u odbrani članica NATO. To je predviđeno izmjenama Zakona o upotrebi jedinica Vojske Crne Gore u međunarodnim snagama i pripadnika civilne zaštite, policije i zaposlenih u organima državne uprave u mirovnim misijama i drugim aktivnostima u inostranstvu, koji je upućen na razmatranje Skupštini Crne Gore.

Izmjenama Zakona, koje je Vlada usvojila početkom mjeseca, Crna Gora se obavezuje da bude dio kolektivne odbrane NATO-a.

"Pod upotrebom jedinica, odnosno pripadnika Vojske u međunarodnim snagama, smatra se njihovo upućivanje u aktivnosti podrške miru, odgovora na krize i u okviru humanitarnih operacija, odbrane država saveznica u smislu člana 5 Sjevernoatlantskog ugovora”, navodi se u predloženim izmjenama zakona, i ističe da se crnogorski vojnici mogu slati u misije podsticanja razvoja demokratije, pravne sigurnosti i zaštite ljudskih prava.

Navodi se da će se te odredbe Zakona primjenjivati od dana učlanjenja Crne Gore u NATO. U izmjenama zakona stoji i da Savjet za odbranu i bezbjednost može utvrditi nacionalna ograničenja za upotrebu jedinica ili ih ograniči ako se tokom učešća u misiji promijene bezbjednosni uslovi.

Zakonom o upotrebi jedinica vojske je do sada bilo predviđeno da njeni pripadnici budu angažovani samo za postizanje i očuvanje mira, u okviru mirovnih misija, pružanje humanitarnih pomoći, kao i za podsticanje razvoja demokratije.

Po tom osnovu pripadnici vojske do sada su bili angažovani samo u mirovnim misija Ujedinjenih nacija i Evropske unije. Oni su učestvovali u ISAF misiji u Avganistanu, obuci snaga bezbjednosti u Maliju, borbi proti pirata u Somaliji i kao posmatrači UN u Liberiji.

U članu 5 Sjevernoatlantskog ugovora navodi se da će se oružani napad na teritoriju jedne ili više država članica NATO-a smatrati napadom na sve njih. Zbog toga se, kako se navodi, potpisnice slažu da će u slučaju takvog oružanog napada, svaka od njih, pozivajući se na pravo iz Povelje Ujedinjenih nacija, pomoći potpisnici koja je napadnuta. Pri tome će, kako se navodi, odmah preduzimati korake koji se smatraju potrebnima, uključujući “upotrebu oružane sile, da bi povratile i održale sigurnost Sjevernoatlantskog područja”.

“Svaki takav oružani napad i mjere poduzete kao rezultat tog napada moraju se odmah prijaviti Savjetu bezbjednosti. Takve mjere moraju se zaustaviti kada Savjet bezbjednosti i preduzme mjere potrebne za ponovnu uspostavu i održavanje međunarodnog mira i sigurnosti”, navodi se u ugovoru.

U obrazloženju Vlade navodi se, između ostalog, da su izmjene zakona predložene zbog obaveza koje proizlaze iz euroatlantskih integracija. Pojašnjava se da izmjene daju dodatna ovlašćenja Savjetu za odbranu i bezbjednost, kako bi se ispunile obaveze.

Član 5 upotrijebljen tek nakon napada na SAD 11. septembra

Sjevernoatlantski ugovor je međunarodni sporazum kojim je 1949. godine osnovan NATO. Članom pet Savez je definisan kao aranžman kolektivne odbrane, koji je u godinama hladnog rata kao zonu odgovornosti definisao prostor Sjeverne Amerike i zapadne Evrope koji je trebalo štititi od Sovjetskog saveza i njegovih saveznika.

Iako je dio ugovora od osnivanja NATO-a - član 5 je upotrijebljen samo jednom, nakon terorističkih napada na SAD 11. septembra 2001. godine. Crna Gora obavezna je da potpiše Sjevernoatlantski ugovor nakon što sve države članice ratifikuju Protokol o pristupanju Crne Gore NATO-u. Prije toga, zvanična Podgorica obavezna je da promijeni zakone koji se odnose na kolektivnu odbranu.

( Samir Kajošević )