Mojkovčanin "priča" sa jabukama jer ovaj dar prirode traži ljubav

Sa svojim jabukama „pričam“ i kad prođem pored njih ne mogu, a da ih ne pomazim, jer osim okopavanja kao i svako živo biće na zemlji i ovaj dar prirode traži ljubav. Imam 450 stabala jabuke i 1.600 komada aronije

291 pregleda2 komentar(a)
Ljubomir Vukadinović, Foto: Jadranka Ćetković
18.12.2016. 20:01h

Prosvjetni i sportski radnik Ljubomir Vukadinović odvažio se prije pet šest godina da pokrene biznis bavljenja poljoprivredom na svom imanju u Bojnoj njivi kod Mojkovca.

Ovaj pedesetosmogodišnjak je, prateći situaciju u okruženju gdje postoji sve veći nedostatak zdrave hrane, odlučio da uzgaja organske proizvode.

Za nekoliko godina uspio je da ljubav prema sportu i zdravim stilovima života pretoči u još jedno zdravo i korisno zanimanje.

Na oko dva i po hektra zasadio je 450 stabala jabuke i 1.600 komada aronije, a plod njegovog rada potvrđen je sertifikatom “Monte organika”, a svoje poljoprivredno gazdinstvo registrovao kod Ministarstva poljoprivrede. „Do sada sam se bavio uzgojem jabuka i to je bila primarna proizvodnja, a nedavno sam otišao korak dalje, nabavio mašine za cijeđenje i pasterizator i došao do finalnog proizvoda - hladno cijeđeni sok od jabuke i aronije“, priča Vukadinović.

Prvi ispit za prirodni sok „položio“ je kod prvih komšija i prijatelja. Probajući sokove bez dodataka šećera, limuntusa, bilo kakvih aroma, isključivo napravljene od organske jabuke, oni su bili oduševljeni, ponavljajući: „Ovo je vrh, brate. Vrh“, i tako se nametnula ideja da brend dobije ime „Vrh“.

Veliku pomoć mu pružaju supruga Zorica, kćerka Sara i sin Janko. Sara studira a sin je završio srednju školu.

"Ukoliko sin bude želio, može da ostane ovdje umjesto da ide u Njemačku. Inače, Janko od svoje četvte godine skija a osvajao je prva mjesta više godina u svojoj kategoriji i četiri puta proglašavan za najboljeg skijaša Crne Gore u svojoj kategoriji. Kada se desilo da je prije šest godina osvojio šesto mjesto na dječjoj FIS trci, na kojoj je učestvovalo 20 evropskih zemalja, shvatili smo da je poseban talenat. Međutim, kako je ovo za naše prilike ipak skup sport, zapravo je to bio jedan od motiva i razloga što smo pokrenuli bavljenje poljoprivredom, kao dopunskom djelatnošću kako bi popravili kućni budžet. U međuvremenu, sin je ipak prestao da se aktivno bavi skijanjem, ali vrši obuku mladim takmičarima u SK „Bjelogrivac“.

Iako je ova vrijedna porodica do sada sama postizala da uradi sve poslove odnedavno se pojavila potreba za radnom snagom, koja će zatrebati sa prvim zracima sunca u proljeće. Svoje proizvode Vukadinovići izlažu na raznim sajmovima od Bijelog Polja do Podgorice i Primorja, a pred novogodišnje praznike prvi put „Vrh“ će se naći u prodavnicama zdrave hrane „Bonela“.

Mojkovčanin intenzivno radi na osavremenjavanju proizvodnje, za šta je u poslednje tri godine uložio oko 60.000 eura.

"Na svom gazdinstvu sam izgradio objekat za proizvodnju po Hasap stanardima, imam namjeru da registrujem firmu zanatske radinosti, koja će pomoći da se naš proizvod naše u maloprodaji. Da bi ovaj proizvod mogao da izađe na tržište mora da zadovolji uslove proizvodnje, pogotovu higijenske. Imamo skadište, magacin, proizvodnu liniju. Hasap standard je jako zahtjevan i tu nam pomažu subvencije Ministarstva koje iznose oko 50 odsto nepovratnih sredstava. Prvi kredit za pokretanje biznisa podigao sam prije dvije godine kod Inventiciono-razvojnog fonda”, kazao je Vukadinović.

Za sve, pa i za bavljenje uzgojem jabuke, uvjeren je, potrebna ljubav. On ne krije da sa svojim jabukama „priča“ i kad prođe pored nje ne može a da je ne pomazi, jer osim okopavanja, kao i svako živo biće na zemlji i ovaj dar prirode traži ljubav.

Vukadinović je pozvao i druge ljude koji imaju zemljište da se odvaže i započnu proizvodnju na svom gazdinstvu, jer je to šansa za razvoj za sve u Crnoj Gori.

"Na svjetskom tržištu je sve više prisutan nedostatak zdrave hrane i uz rad i ulaganje od bavljenja poljopviredom može bolje da se živi”, kazao je Vukadinović.

Ostavio i posao u Beogradu

Ljubomir je po zanimanju prosvjetni radnik i samostalni savjetnik za sport u opštini.

Od 1989. godine, pet godina je radio u jednoj osnovnoj školi u Beogradu, nakon čega se vratio u rodni grad.

Jedan od razloga vraćanja u rodni grad je ideja razvoja planine Bjelasice.

Osnivač je SK “Bjelogrivac” koji afirmiše potencijale Bjelasice i jedan od pokretača izgradnje ski centra.