Preporuke za 2017. godinu

Nekoliko preporuka Vladi Crne Gore za štednju u 2017. godini

Grčki proizvođač primarnog aluminijuma Aluminium of Greece (AoG), koji je od 2005. godine u sastavu grčke kompanije Mytilineos Group, uspio je da u periodu od 2011. do kraja 2016. smanji proizvodne troškove sa oko 2700 US$/t na gotovo 1400 US$/t, preko dva trogodišnja programa za smanjenje proizvodnih troškova. Razmišljajući šta bi to Crnoj Gori u ovom trenutku najviše koristilo i pomoglo da zaustavi rast budžetskog i trgovinskog deficita, sjetio sam se upravo ove kompanije sa nesumnjivo velikim postignućem - da bukvalno prepolovi troškove proizvodnje u roku od 6 godina.

Moja preporuka Vladi Crne Gore bi upravo bila da pošalje u posjetu AoG jednu delegaciju koja bi pokušala da se upozna sa mjerama i tehnikama štednje i smanjenja troškova. Nudim se da budem vođa puta toj delegaciji pošto sam više puta posjetio AoG i imam dobre poslovne odnose sa menadžmentom te kompanije, a uz nadu da će Grci primiti u posjetu delegaciju iz Crne Gore. Nema sumnje da bi informacije o smanjenju proizvodnih troškova AoG mogle koristiti Crnoj Gori na smanjenju proizvodnih troškova, ne samo firmi u državnom vlasništvu već i ušteda na nivou cijele države.

Druga kompanija koju sam imao priliku nedavno da posjetim, slovenački proizvođač aluminijuma Talum, takođe može biti primjer za pouku ne samo kompanijama nego i državama. Pored ostalog, Slovenci imaju tri nivoa poreza za službene automobile, konkretno one u vlasništvu Taluma. Tako mi je objašnjeno da plaćanje najvišeg od ta tri poreza, koji za prvu godinu iznosi 1160 eura mjesečno, da bi se progresivno smanjivao i nakon osme godine porez iznosi 174 eura mjesečno, omogućava korisniku službenog automobila da ga može voziti neograničeno čak i u privatne svrhe. U ovom slučaju servisiranje i gorivo je na teret firme, tj. države. Eto primjera kako bi se problem korišćenja službenih automobila mogao riješiti i kod nas. Dakle, ne da državna uprava, u čijem se vlasništvu nalazi automobil, plaća porez iz državne kase nego korisnik tog službenog automobila da plaća državi porez od sopstvenog novca da bi mogao da ga u određenom periodu (za vikend) ili neograničeno koristi u privatne svrhe. Naravno, prvi, najniži nivo oporezivanja podrazumijeva i servisiranje i dolivanje goriva iz sopstvenih sredstava, tokom korišćenja u privatne svrhe (i svaki dan se piše putni nalog). Visina poreza bi se uskladila sa crnogorskim prilikama i životnim standardom, a tako ne samo da bi se punila državna kasa već bi bile izbjegnute neprijatne situacije kao presrijetanje od strane novinara i mijenjanje tablica od strane vozača, a imali bi korist i uštedu i država i korisnik automobila. A krajnji cilj i suština svega je da se uspostavi red i smanje ogromni troškovi u glomaznom državnom voznom parku: ministarstava, državnih uprava i preduzeća.

Druga tajna uspjeha Taluma, što bi moglo da se primijeni kod nas, jeste gotovo savršena organizacija rada i proizvodnje. Forsiraju se oni proizvodi koji imaju dodatu vrijednost i veću prodajnu cijenu. Kupuje se uglavnom njemačka oprema i mašine jer su najpouzdanije i najdugotrajnije. Podstiču se oni radnici koji doprinose boljem radu i većoj produktivnosti. Korišćenje robota u pojedinim procesima proizvodnje dodatno olakšava posao postojećim radnicima i poboljšava njihov krajnji učinak. Ukratko, cio sistem funkcioniše ''kao pčele i košnice'', dakle skoro savršeno.

Nije sramota učiti od ovakvih kompanija, naprotiv, ubijeđen sam da bi naša Vlada i državna uprava imali koristi ako bi primjenili iskustva ove dvije kompanije u cilju poboljšanja efikasnosti rada smanjenja troškova.

Vjerujem da u našim prilikama i uslovima samo ''stezanje kaiša'' nije dovoljno i ne može samo za sebe dati rezultate, niti rezultirati smanjenjem troškova. Naprotiv, može se desiti sasvim suprotan efekat, jer je dobar dio građana i sada nezadovoljan i osiromašen, ne da mu se još povećava namet i oduzima od tog malo što ima.

Takođe, smanjnje troškova i program uštede se ne smiju zloupotrebljavati: treba ''kresati'' sve nepotrebne troškove i što pravi štetu, a ne ono od čega se ima korist i ušteda. Bilo da se radi o stvarima ili ljudima. Bojim se da je u Crnoj Gori često upravo obrnuto.

Ovo je teza da jedna mala država može uspješno primijeniti tehnike i metode uspješnih kompanija za smanjenje troškova i povećanje efiksanosti i funkcionalnosti.

Ostaje jedino dilema je li moguće primjeniti sve ovo kod nas, da li će se Vlada suočiti sa konfliktom interesa, jer je prioritet državni interes, a ne kao do sada interes pojedinaca i interesnih grupa. To će na kraju biti i jedino mjerilo i kriterijum uspješnosti sprovođenja ekonomskih mjera u cilju smanjenja troškova i uštede, a kao krajnji rezultat smanjenje državnog duga i rast standarda građana.

( Goran Đukanović )