Za istinske šampione nikada nije kasno
Šampionski nerv i mladalački duh krase Sašu Mašanovića, 49-godišnjeg Cetinjanina koji je od septembra ponositi vlasnik pojasa prvaka svijeta GPC verzija u benč presu za veterane.
Kada je Džordž Forman u novembru 1994. nokautirao Majkla Murera u Las Vegasu, objedinjujući titule u IBF i WBA verziji, sa 45 godina postao je – i do danas ostao - najstariji svjetski šampion u boksu u teškoj kategoriji.
„Ako ste prešli četrdesetu, niste osuđeni na smrtnu kaznu“ – poručio je svima koji su sumnjali u njega.
Za istinske šampione nikada nije kasno.
Šampionski nerv i mladalački duh krase Sašu Mašanovića, 49-godišnjeg Cetinjanina koji je od septembra ponositi vlasnik pojasa prvaka svijeta GPC verzija u benč presu za veterane.
U Knjaževcu, na istoku Srbije, bio je knjaževski nadahnut - u opremi je podigao 222,5 kilograma i pobijedio u klasi veterana od 44 do 49 godina.
„Cijelo ljeto sam posvetio takmičenju. Režim života mi je bio spartanski, i podrazumjevao velika odricanja, fokusiranost, strogo paženje na ishranu... Isplatilo se“ – kaže Mašanović pogledujući zlatnu medalju, suvenir sa nastupa na Svjetskom prvenstvu.
U sportu je od 10. godine. Dječačku i mladalačku posvećenost džudou „naplatio je“ tokom pretposljednje decenije XX vijeka, sakupljajući medalje od Triglava do Đevđelije.
„U cetinjskom sportu talenata je bilo uvijek dosta. Jedan od njih je Saša Mašanović, član Džudo kluba Lovćen“ – piše u tekstu u Pobjedi od februara 1983. „Sa svojih 15 godina je sakupio pravu kolekciju medalja i trofeja.“
Pored ostalog, bio je petostruki prvak Crne Gore, osvojio tri odličja na šampionatima SFRJ, bio najbolji na Otvorenom prvenstvu Hrvatske... U pomenutoj kolekciji je preko 100 medalja.
„Svaka ima svoju priču. Obično kažem da je najmanja među njima, ona srebrna sa državnog prvenstva SFRJ, najvrijednija.“
Sportski elan oživio je 2011. godine, kada se, u cetinjskoj teretani Herkul, još jednog „power lifting“ šampiona Saše Rakočevića, posvetio dizanju tegova. Fizičke predispozicije su tu – visok je 196 centimetara, a težak 124 kilograma. Dobrućudni div.
„Obično kažem za sebe da sam skroman čovjek, sportista, koji nastoji da širi sportski duh. Trudim se da pomognem svima koji mi se obrate.“
Bavi se sportom koji zahtjeva ogromnu fizičku snagu.
„Ipak, prije bih rekao da je u dizanju tegova mentalna snaga u prvom planu. Kako se pripremiti, kako biti pravi kada to najviše treba.“
Bio je pravi u Knjaževcu, koji je po dobrom upamtio i 2013. godine, kada je postao evropski prvak.
„Sportu sam mnogo dao, ali mi je vratio. Sport je dio mene.“
O novcu ne želi mnogo da priča.
„Ovo je skup sport: na ishranu, opremu, putovanja dosta novca se potroši... Naravno, dugujem veliku zahvalnost sponzorima koji mi zaista znače, jer u toku godine imam veliki broj takmičenja u regionu i svijetu.“
Radi već 12 godina u hotelu Maestral, u službi obezbjeđenja. Nalazi dovoljni vremena da se posveti treninzima.
„Mnogo dugujem Saši Rakočeviću, velikom sportisti, rekorderu i šampionu. On je i danas aktivan u bodi bildingu, ide na velika takmičenja, osvaja nagrade... U svemu mi pomažu i moji prijatelji, među njima i momci iz teretane Herkul, bez kojih ne bi mogao postići ove vrijedne rezultate.“
Mašanović je na aktivnom odmoru do 20. januara.
„Naredni cilj je da podignem 240 kilograma.“
Medalje i trofeji svjedoče da Saša Mašanović zna kako se ispunjavaju sportski ciljevi.
( B. K. )