Haris Brkić, sjećanje ne blijedi
O Harisu za Televiziju Vijesti pričaju bivši saigrači Nikola Bulatović, Vladimir Kuzmanović i Gavrilo Pajović
Tačno je 16 godina od kada je tragično preminuo Haris Brkić, bivši košarkaš Bosne, Budućnosti i Partizana.
Imao je samo 26 godina, kada je njegov život ugašen na brutalan način, 15. decembra 2000.
Tri dana ranije upucan je na parkingu ispred dvorane “Pionir” - pod još nerazjašnjenim okolnostima.
Nikola Bulatović u toj polusezoni bio je Brkićev saigrač u Partizanu, a šokantnu vijest saznao je na treningu.
“Mislim da je ekonom Nikola Tomašević iz kafića utrčao na teren. Mi smo bili okupuljeni oko Darka Rusa, kada nam je saopštio da su upucali Harisa. To je bio šok za sve nas. Svi smo po inerciji istrčali vani. Sjećam se da je počeo da pada snijeg, bilo je jako hladno...Odmah se su tu stvorila policija, hitna pomoć. Nakon toga smo svi otišli u Urgentni centar, bili smo ispred, čekali, a onda smo dobili informacije od ljekara, u kakvom je Haris stanju”, kaže Nikola Bulatović.
Vladimira Kuzmanovića, koji je sa Harisom igrao u Budućnosti, tragična vijest zatekla je u Podgorici.
“Mi smo to saznali desetak minuta kasnije. Nismo mogli da vjerujemo. Pokušavali smo da saznamo što smo više mogli, pošto su stizale oprečne informacije. Bili smo u nevjerici. Mi smo igrali godinu zajedno u Budućnosti, ekipi koja je u tom trenutku bila jedna od najjačih na ovim prostorima. Kad vratim vrijeme unazad, znam koliko se odrekao svega da bi se bavio košarkom i žalosno je da jedan sportista strada na način na koji nije zabilježen”, kaže Kuzmanović.
Ni nakon 16 godina godina nije poznato zašto i zbog čega je Brkić nastradao, a njegovim roditeljima, prijateljima, saigračima bilo bi lakše da se barem sazna istina.
“Ostala je velika enigma. Neprihvatljiva je ta činjenica svima nama, naročito njegovim roditeljima Ismetu i Radmili. Izgubili su sina jedinca, a nakon toliko godina ne zna se ništa. Život je, nažalost, nekad surov, vrijeme ne možemo da zaustavimo”, kaže Nikola Bulatović.
Gavrilo Pajović, Brkićev bivši saigrač iz Budućnosti, ističe da boli to što istina još nije izašla na vidjelo.
“Svima nama koji smo ga dobro poznavali, koji smo bili drugovi sa njim, je zaista žao što ni do dan danas nije razotkriveno ko je i zbog čega, ispred hrama košarke, izvršio takvo gnusno djelo”, kazao je Pajović.
“Bilo bi dobro da država pokaže da je ozbiljna i da može da riješi to. Ne znam....Njega nema, pa nema, ali bi to bila neka satisfakcija. Mala i smiješna, ali, ipak, satisfakcija. Nikad se to prije nije dogodilo. I dan danas kada se približi ovaj dan, sjetim se Harisa i to je jedan od najtužnijih trenutaka u mojoj karijeri, pa i životu” , istakao je Kuzmanović
Kakav je bio Haris Brkić – igrač, čovjek...
“Bio je vrhunski momak, igrač, vaspitan momak. Imao je divnu porodicu, roditelji Ismet i Radmila, su poslije svih ovih godina ostali stabilni, nakon tragedije koja ih je zadesila.”, kaže Gavrilo Pajović.
“Nikada niste mogli da ga vidite da nije nasmijan, da nije vedar. To je taj, ko se sjeća bivše Jugoslavije
- bosanski i sarajevski duh. Uvijek je bio spreman za šalu, imao je tu neku posebnu harizmu, da plijeni oko sebe”, ističe Nikola Bulatović.
“Bio je povučen, a bio je drugarčina. Bio je posvećen košarci, volio je košarku. Bilo je zadvoljstvo poznavati Harisa”, kaže Kuzmanović.
Na parketu bio je – košgeter. Ostao je prepoznatjiv po karakterističnom produženom koraku, koji do danas niko nije uspio da “kopira”
“Taj dvokorak je bio prepoznatljiv ne samo u regionu nego i u cijeloj Evropi”, kazao je Pajović.
“Imao je to urođeno, taj produženi korak. Imao je snagu, talent, veliko samopouzdanje, jako mlad je pokazivao zrelost. Bio je veliki talenat. Nažalost, imao je sve preduslove da bude jedan od najboljih bekova Evrope”, ističe Bulatović.
“Taj potez ga je obilježilo kao igrača. Sa druge strane, bio je nevjerovatno jak fizički. Imao je jednu fantastičnu tehniku, potez koji ja nikad nisam uspio da izvedem, ne samo na utakmici, nego ni sam na treningu. Krene na ulaz, lopta je tu nadohvat, ja pokušam da je izbijem, udarim iz sve snage, ali on nastavi, držeći je pod miškom, i tek kad dođe gore do koša, on je lagano iznese, kao da ima još jedan korak u međevremenu. Bio je zaista paklen igrač”, kaže Kuzmanović.
U čast Harisa Brkića svake godine igra se “Memorijalni turnir” na kojem učestvuju kadetske selekcije klubova čiji je dres nosio - Budućnosti, Partizana, Borca i Bosne. Naši sagovornici kažu, da bi turnir trebalo podići na veći nivo – jer Brkić to zaslužuje.
“Lijepo je da postoji sjećanje na jednog takvog igrača. Ja bih volio da se ta tradicija zadrži i da se možda napravi da bude drugačiji, možda na još većem i ozbiljnijem nivou”, ističe Kuzmanović.
“Velika stvar je što se svih ovih godina klubovi u kojima je Haris nastupao odazivaju i trude se da što bolje organizuju turnir u njegovu čast. Ta tradicija će ostati”, kaže Pajović.
( Velibor Gašanović )