Naučni pogledi na postčinjenični svijet

Ušli smo u uznemirujuću novu eru. Već i sama količina izjava koje ne odgovaraju stvarnosti i otvorenih laži koje smo čuli u predsjedničkoj izbornoj kampanji u SAD, kao i širenje vijesti bez prethodnog novinarskog filtriranja na društvenim mrežama kakve su FB i Tviter - ukazuje na rastući prezir prema činjenicama.

U vrijeme sprovođenja referenduma o izlasku Velike Britanije iz Evropske unije mišljenja stručnjaka niko nije slušao. Kada s vremena na vrijeme elitu optuže za prenebregavanje “realnih” ljudi, razočaranje i gnijev nadjačaju razmišljanja zasnovana na činjenicama. U okolnostima zabrinutosti, konfuzije i nostalgije za fantastičnom prošlošću preovladavaju gole emocije. Pravila javnih nastupa su zastarjela, moguće varijante budućnosti sužene su na jedan put za bjekstvo koji raspirivači straha predstavljaju kao jedini put napretka.

To je loš način da se izađe na kraj sa neizvjesnošću i on se oštro kosi sa metodama nauke i slobodnog istraživanja. U nauci je neodređenost, neizvjesnost moćan stimulans da se dođe do znanja; to je, faktički, osnovna motivacija za istraživački rad.

Tokom slobodnih istraživanja u neistraženim oblastima često se dođe do novih otkrića. Naučnici koji sprovode osnovna istraživanja ne mogu da predvide šta će tačno naći ni kada će naći. Mnoga važna otkrića su rezultat intuicije: istraživač naiđe na nešto neočekivano, što nije tražio, a onda se značaj toga brzo potvrdi.

Naučna zajednica nastoji da dostigne konsenzus o već stečenim znanjima, ali ona zna da ima još mnogo toga za otkrivanje. Zato su sva naučna znanja preliminarna i širiće se, dopunjavati i mijenjati novim. Nauka i tehnika su nam istovremeno dale mogućnost da predvidimo opasnosti, ali i da izazovemo dodatnu neizvjesnost. Što više znamo, to više i shvatamo šta ne znamo.

Ali dok se naučna zajednica miri sa neizvjesnošću i ostaje radoznala i ubijeđena da nauka i tehnika mogu stvoriti nove mogućnosti za zajedničku budućnost čovječanstva, ostali slojevi društva baš i ne dijele takve prognoze. To obavezuje naučnike da shvate zašto stvari tako stoje.

Moguće je da postoji tanka linija između prerogativa stručnjaka da iznosi tehničke procjene i prerogativa laika da ocjenjuje posljedice tih procjena. Ali među tim pozicijama leži široki spektar neplaniranih posljedica. Kada ljudi pretaču znanja u djelo oni iniciraju nove interakcije unutar složenih sistema ne znajući pod obavezno kakve će biti konačne posljedice tog djelovanja.

Ljudi su se razvili do shvatanja jednostavnih uzročno-posljedičnih veza. Sada su nam potrebni savršeniji matematički alati i modeli simulacije da bismo shvatili skrivene nepoznanice koje se mogu javiti kao rezultat interakcije složenih društvenih i prirodnih sistema.

Osim toga, ljudi su razvili u sebi žeđ za jasnoćom, za određenošću. Prethodne civilizacije koristile su različite vrste bajanja pokušavajući da saznaju šta će biti u budućnosti. Ali od tada je čovječanstvo otišlo daleko od vjere u predodređenost sudbine i priklonilo se aktivnom uticaju na svoj položaj.

Nauka i tehnika imale su određeni značaj u tom procesu, ali su one same nedovoljne. Bile su nam potrebne i nove ideje o razmjerama čovjekove djelatnosti. Oduševljeni dostignućima savremene nauke počeli smo da smatramo budućnost potpuno otvorenom, jasnom. Iako putanja zavisnosti, nepotpune informacije i kognitivne predrasude i dalje može smetati čovjekovim aktivnostima, mi više ne moramo smatrati da iskustvo iz prošlosti obavezno određuje buduće rezultate.

Budućnost je po svojoj suštini neizvjesna, a to znači da se sadašnjost u bilo kom trenutku može ispostaviti drugačijom nego što jeste. Neizvjesnost je lukava sila u prirodi i životnom iskustvu. Njena logika funkcioniše uvijek kada se susretnemo sa okolnostima koje se stalno mijenjaju. Ona se razvija i ispoljava na razne načine: nekada dovede u sumnju naše pretpostavke i pronevjeri naša očekivanja; često nas ostavi zatečene. Zbog neizvjesnosti naša su dostignuća nisu uvijek onakva kakva smo planirali, a naš se život nikada ne pretvara u prostu rutinu. Neizvjesnost za nas otvara mogućnosti koje bi u protivnom bile propuštene.

Naši životi imaju karakter vjerovatnoće, a ne predodređenosti i što to više budemo shvatali manje ćemo se plašiti neizvjesnosti. Ipak, nezadovoljstvo je danas široko rasprostranjeno, a pametni političari su uvijek spremni da iskoriste gnijev naroda. Ako ljudi osjećaju da ih je progutala kriza i smatraju budućnost krhkom i nestabilnom, oni će teško pristati na neizvjesnost.

I upravo tu nauka ima predlog. Nauka čini vidljivim to što bi u suprotnom ostalo nevidljivo. Ona nas upozorava na haotičnost u fizičkom i socijalnom svijetu i na ulogu koju neizvjesnost igra u našem društvi i ličnom životu. Otvarajući nam oči za haotičnost svijeta koji smo stvorili - namjerno ili nenamjerno - ona nam omogućava da shvatimo kako možemo stvoriti svijet iznova, sve priznajući da će budućnost ostati otvorena i neodređena.

Autorka je bila predsjednica Evropskog istraživačkog savjeta

( Helga Nowotny )