Za problem je potrebno - jedno

U toku samo jednoga dana sedmice koja je na izmaku, hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, ničim izazvana, uspjela je izazvati političko iskrenje i na relaciji sa Srbijom i na relaciji s BiH.

Tog utorka podijelila je djeci iz dubrovačkih vrtića čokolade i svoje fotografije, a među čokoladama i nekoliko njih proizvedenih u Srbiji, pa se nakon roditeljskog otkrića o slatkišima agresorskog porijekla u dječjim paketićima ispričavala, opravdavala i obećavala da se takvo što nikad više neće ponoviti, te da će dječica istraumatizirana susretom sa srpskim čokoladama dobiti zamjenske, hrvatske, proizvode. Službeni Beograd prigodno se zgrozio, a neslužbena regija dobro se nasmijala trablmejkerici iz našeg sokaka, našem Trumpu prije Trumpa.

Tog utorka, odgovarajući na novinarsko pitanje o članku Večernjeg lista u kojem se senzacionalistički napuhuje narastanje islamskog ekstremizma u BiH, predsjednica je izjavila ovo: „Moramo svi pogledati istini u oči i suočiti se s trendovima koji dolaze, uključujući i povratnike iz tzv. Islamske države, iz borbi u Iraku i Siriji. Njih je nekoliko tisuća već, a ne može se zanemariti ni utjecaj nekih drugih država. Želim da BiH ostane cjelovita, u potpunosti podržavamo suverenitet i političku neovisnost BiH. Želim da čim prije postane članica NATO-a i EU.“

Brzo je reagirao član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović: „Nije dobro BiH nazivati neemancipiranom zemljom, komentirati odijevanje Bošnjaka i Bošnjakinja, preuveličavati problem tzv. islamskog ekstremizma u BiH, recimo dodavati dvije nule na broj povratnika sa stranih ratišta... Sa sirijskog ratišta se vratilo 46 osoba iz BiH, dakle, par desetaka, a ne par tisuća kako je to ustvrdila predsjednica Hrvatske. U prošloj godini nije zabilježen niti jedan odlazak na strano ratište iz BiH.“ Ubrzo su objavljeni i precizni podaci o sudjelovanju bh državljana u jedinicama ISIL-a: ukupno je na sirijsko-iračkom ratištu boravilo 226 punoljetnih državljana BiH, trenutno ih je ondje 115, poginulo ih je 65, dosad se u Bosnu vratilo 46 bivših boraca ISIL-a, od čega ih je 20 već osuđeno na zatvorske kazne, a protiv 26 osoba upravo se vode postupci.

„Nećemo se prepucavati preko medija i oko brojeva, ovo su preozbiljne teme za sigurnost Hrvatske i BiH. Dovoljna je jedna osoba da napravi problem “, tako je Grabar-Kitarović kazala suočena s reakcijama i činjenicama iz Sarajeva. Kad bismo znali da je ova posljednja rečenica - „Dovoljna je jedna osoba da napravi problem “ - mišljena autoironično ili autorefleksivno, hrvatska predsjednica zaslužila bi da joj se sve oprosti i ne uzme za zlo, no budući da znamo da je predsjednica operirana od duhovitosti, naročito na vlastiti račun, onda nema druge nego konstatirati da imamo posla s rijetko viđenim oblikom infantilnosti na najistaknutijoj državnoj funkciji.

Izneseš, bez osobitog razloga i povoda, potpuno pogrešne brojeve i na osnovu njih doneseš dalekosežne zaključke, a kad te upozore da su brojevi uveličani za stotinjak puta i da su zaključci promašeni, ti kažeš da se ne želiš prepucavati „oko brojeva“, premda su u cijeloj priči jedino brojevi, zapravo, važni. Kako nazvati ovu političku taktiku? Kako uopće ozbiljno doživljavati osobu koja se ne zasrami kad je se uhvati u fikcionaliziranju stvarnosti, nego se ponaša kao da ništa nije bilo i kao da ona nema nikakve veze s izazivanjem nepotrebnih tenzija.

Slučaj je htio da novinari u Dubrovniku, odmah nakon pitanja u ISIL-ovcima u BiH, upitaju predsjednicu Grabar-Kitarović što misli o postavljanju spomen-ploče s uklesanim „Za dom spremni“ jedanaestorici poginulih pripadnika HOS u Jasenovcu, u blizini područja na kojem je - pod parolom „ZDS“ - djelovao ustaški koncentracijski logor tokom II svjetskog rata. Evo njezinog odgovora: „Ne mogu se miješati u rad lokalne samouprave. To treba riješiti cjelovito, moja stajališta o obilježjima bilo kojih totalitarnih režima su poznata, ali to treba regulatorno riješiti.“

Grabar-Kitarović, dakle, ne može se miješati u rad lokalne samouprave - to je u ovom slučaju Općina Jasenovac - ali može se i hoće miješati u rad sigurnosnih službi druge države, kao i u pitanja koja se tiču generalnog političkog dizajna druge države. Naravno da iznošenje svog mišljenja o proustaškoj provokaciji blizu Bogdanovićevog „Cvijeta“ nije miješanje u rad lokalne samouprave, ali to je najbolje što je predsjednica države uspjela smisliti da bi izbjegla nedvosmisleno osuditi još jedan u nizu ispada NDH-nostalgičara, a izbjegla je zato što računa na glasove tog polusvijeta.

Zemlja čija predsjednica zbog političkog šićara i osobne popularnosti ne želi jasno osuditi otvoreno ruganje žrtvama koncentracijskog logora ima više razloga da se boji same sebe, nego bivših vojnika ISIL-a koji se vraćaju u BiH.

(Al Jazeera)

( Ivica Đikić )