Promocija knjige Spasoja Paja Blagojevića: Vjesnik novog doba u domaćem pjesništvu

Promocija knjige “Sabrana djela I - poezija“, koja je održana na “Sceni 213”, prvi je u nizu događaja kojim će biti obilježeno sedamdeset godina od rođenja Spasoja Paja Blagojevića, pjesnika i prozaiste koji je ostavio značajan trag u savremenoj crnogorskoj i jugoslovenskoj književnosti.

Blagojević, čije ime nosi i regionalna nagrada za mlade pjesnike koja se dodjeljuje na Pivskim književnim susretima, tragično je izgubio život 31. oktobra 1988. u saobraćajnoj nesreći kod Višegrada, na povratku sa Međunarodnog sajma knjiga u Beogadu.

“Pjesnik, prozaista i esejista Spasoje Blagojević je apsolutno apartna pojava na crnogorskoj i jugoslovensko književnoj sceni ’70-ih i ’80-ih godina prošlog vijeka. Vrijeme u kojem se Blagojević etablira kao poeta je trenutak jasnog otklona od poratnog pjesništva opterećenog socrealističnom slikom svijeta, sa dominantnom crtom patrijarhalnog kodeksa i primamljivom temom ’vječne’ revolucije“, kazao je profesor Mihailo Perošević. Prema njegovim riječima, Blagojević, čiji stihovi su svevremeni i jednako dopadljivi i aktuelni i danas kao i u vremenu kada su nastali, se već sa prvom zbirkom pjesama odvojio od mnoštva i postao svoj i svojstven.

“Osebujnom poetskom semantikom, simboličkim i asocijativnim jezikom, već sa prvom zbirkom poezije Blagojević se odvaja od mnogoglasja i unisonosti karakterističnih za generaciju koja nakon ’68. formira nov i moderan poetski glas koji postaje vjesnikom novog doba u crnogorskom pjesništvu“, istakao je Perošević.

Prva knjiga koja integriše poetsko stvaralaštvo Blagojevića i sadrži i nekoliko kritičkih priloga i fotografija objavljena je zahvaljujući Ministarstvu kulture, a promociju je organizovala JU “Zahumlje”. Do 1. juna 2017. iz štampe će izaći i druga knjiga u kojoj će biti sabrano prozno stvaralaštvo Blagojevića, dok će na proljeće biti organizovan naučni skup posvećen ovom istaknutom crnogorskom književniku. Planirano je i osnivanje fondacije sa njegovim imenom čiji će cilj biti da pomaže pisce starosti do 40 godina.

Predstavnik jugoslovenske avangarde

Blagojević je bio jedan od najplodnijih jugoslovenskih pisaca sredinom osamdesetih, ali i jedan od predstavnika jugoslovenske avangarde koja se borila za ukidanje privilegija komunističkim funkcionerima, uspostavljanje socijalne pravde i uvođenje višepartijskog sistema. Bio je inicijator gradnje Đačkog doma i vrtića u Plužinama, kao i predsjednik Planinarsko-smučarskog društva “Piva”. Posjedovao je značajne kolekcije umjetničkih slika savremenih jugoslovenskih autora, gramofonskih ploča svjetske rok produkcije 60-ih i 70-ih godina i starih predmeta napravljenih u Pivi. Poeziju je objavljivao od 1968. godine u mnogim listovima i časopisima, a objavio je zbirke pjesama “Prije nepoznatog vjetra”, “Idem da je volim”, “Naslov dana” i “Prst olovka”, kao i roman “Edipova kći”. Nakon njegove smrti objavljene su zbirke “Tuce bolesnih noževa” i “Uziđivanje sjenke”. Inicijator je objavljivanja i koautor Antologije savremene jugoslovenske književnosti “Oko”. Jedan je od utemeljivača Jugoslovenskih književnih susreta “Pjesnička riječ na izvoru Pive”. O Blagojeviću su kritike objavljene u svim relevantnim časopisima u SFRJ, dok su kritike i prevodi pjesama i djelova romana, objavljeni i na italijanskom, turskom, bugarskom i rumunskom jeziku.

“Ja živim isto tako dobro u pjesničkoj riti , ne mijenjam se”

Ne bez razloga, književnik, dramaturg, scenarista i reditelj Obrad Nenezić svoje obraćanje je naslovio “Pismo učitelju”.

“Kako je na tom drugom svijetu? Jel' boli kao i na ovom učitelju. Pročitao sam nekad davno i zakleo se svečano, kao kad sam bio vojnik nekog odvratnog režima koji mi je so na ranu usuo i onda me pitao je li te boli, ja ću ovako da pišem”, kazao je Nenezić i ispunio obećanje. Svjestan je Nenezić, kao što je to bio i Blagojević, da korovu nikada nije uništen korijen, kao ni ljubavi.

“I zato volim da se borim sa vjetrenjačama i kada mi dosadi da dišem, da razgonim magle na oblake, da crtam foneme i montiram kadrove metonimija i metafora, uzviknem a ne citiram - ’idem da je volim /Idem/na voz/ na nož/ na samog sebe idem’“, kazao je Nenezić, potpomognut Blagojevićevim stihovima.

Njegov sin Slađan, zajedno sa porodicom i prijateljima, kao i onima koji cijene stihove pjesnika koji je poslije “nepoznatog vjetra” pjevao “idem da je volim”, odlučio je da nam podari dio “pjesničkog neba” čovjeka koji je govorio: “Smeta vam moja mistika, pokradeni mučitelji otvorite muzički kofer, zauzmite svoja mjesta. Ja živim isto tako dobro u pjesničkoj riti , ne mijenjam se, uzalud pogađate ko sam...“

“Bogat je čovjek gdje god živi, a tome je potvrda ovoliki broj ljudi“, kazao je Slađan Blagojević.

( Svetlana Mandić )