Nepogoda na jezeru

Tema emisije Reflektor na TV Vijesti, 29.11. 2016, bila je gradnja luksuznog odmarališta sa vilama za prodaju, u NP Skadarsko jezero. Mlada, uspješna, novinarka Aleksandra Mudreša, autorica i voditeljica emisije pozvala je više sagovornika. Iz Ministarstva održivog razvoja i turizma se ne odazvaše, a ni iz Uprave nacionalnih parkova. Predstavnici ključnih institucija koje vode brigu o prostoru države i nacionalnih parkova, nijesu imali ili htjeli ništa da kažu o ovoj gorućoj temi!

Menadžer i zastupnik firme koja je od Ministarstva dobila građevinsku dozvolu, uz sve prateće blagoslove nadležnih institucija, bio jedini od četvoro učesnika emisije, uživo, koji je zastupao opravdanost toga projekta. Ostalo troje učesnika je sa aspekta planiranja prostora, očuvanja autentičnosi ambijenta, gradnje u zaštićenim i povredljivim prostorima, zaštite ekosistema, posebno ptica, iznijelo brojne dokaze i ocjene protiv gradnje u NP Skadarsko jezero.

U videoprilozima su svoja mišljenja iznijeli i prof. dr Dragan Hajduković, autor koncepta ekološke države Crne Gore i osnivač Fondacije za ekološku državu i g. Lajonel Sonigo, inicijator i investitor izgradnje odmarališta. Prvi pozivajući da se Skadarsko jezero zaštiti i ne dozvoli gradnja po tržišnom konceptu. Drugi dokazujući značaj ovoga projekta i posla za dobrobit lokalnog stanovništva i države Crne Gore. Svoju dobrobit nije pominjao, osim visine investicije, koja je od početne zamisli od oko 70 mil. eura, došla do predračuna od 115 mil. eura (za sada).

Voditeljka emisije uviđavno daje više vremena predstavniku investitora, naspram njega je troje sagovornika koji nastoje da dokažu pogrešnost, a i štetnost, ovakvog koncepta.

Jer, suštinski i nije riječ o projektu već, dominantno, o razvojnom konceptu kojim se „razbija“ usvojeni sistem zaštite i očuvanja ovoga, a istim slijedom vidimo, i drugih nacionalnih parkova u Crnoj Gori.

Nacionalni parkovi Crne Gore ugroženi su različitom vrstom gradnje. Kao prvo, neplanskom gradnjom kuća za odmor, zatim gradnjom putne i energetske infrastrukture (gdje se ne traže rješenja koja ne nanose štetu prostoru, već po pravilu najjevtinija), i u ime socioekonomskog razvoja „valorizacije prostora “ na način koji upravo reprezentuje projekt Porto Skadar Lake.

Brojni primjeri navode da građani u čudu pomisle, i pohule, da je Vlada na te prelijepe izloge Crne Gore, nacionalne parkove, stavila natpis „TOTALNA RASPRODAJA“.

Naravno, Ministarstvo održivog razvoja i turizma i Uprava nacionalnih parkova su tu da primjenjuju odluke Vlade. Po cijenu kršenja zakona, planova, Ustava? Ne, pristojan smo mi svijet. Promijenićemo u zakonima i planovima ograničenja, ukloniti prepreke biznisu i „biznisu“. A što se Ustava tiče, recimo prvog člana, pa to su (samo) važne, velike i lijepe riječi. Ne možemo valjda prema njima voditi svakodnevni život!

Ustav Crne Gore, Član 1:

Crna Gora je nezavisna i suverena država, republikanskog oblika vladavine.

Crna Gora je građanska, demokratska, ekološka i država socijalne pravde, zasnovana na vladavini prava.

Nije ovo što piše u Članu 1 Ustava, ni daleko ni nejasno. I doslovno je primjenjivo! Da bi se ostvarila ekološka i država socijalne pravde, mi građani treba da demokratski odlučujemo. Zato je, izgleda, najveća prepreka u zakonima, tj. principu vladavine prava. Jer, kako „za svoje“ nešto završiti ako svi imaju jednaka prava! (I pravo da odlučuju, da dobiju informacije, da se udružuju radi ostvarivanja prava!) Odatle počinje, polako i sigurno, izopačavanje načela koja su zakonima pretočena u sistem vladavine prava.

Konkretno, Član 11 Ustava, precizno definiše podjelu vlasti na: zakonodavnu, izvršnu i sudsku. Da bi se uklonile „barijere biznisu“, Ministarstvo održivog razvoja i turizma, predlažući 2008. novi (sada važeći) Zakon o uređenju prostora i izgradnji objekata, predlaže rješenje (Član 47) kojim se direktno remeti podjela vlasti. Naime, stavlja se u nadležnost Vladi donošenje dva, od četiri, državna planska dokumenta. To su: detaljni prostorni plan i državna studija lokacije. Iako je od stručnjaka iz oblasti planiranja ukazivano da je to i protivno i Ustavu i protivno metodologiji planiranja, naravno da je usvojeno i Zakon je stupio na snagu sredinom 2008. Opisani postupak izopačavanja (pervertiranja) Ustava postupnom djelimičnom izmjenom zakona primjenjuje se i u svim ostalim područjima (radno zakonodavstvo, ostvarivanje prava na zdravstvenu zaštitu, kvalitetno obrazovanje i sl.). Kad posmatramo zakonodavnu materiju kojom se uređuje planiranje, korišćenje i zaštita prostora i gradnja objekata, prepoznaje se uticaj „investicionog buma“ u periodu 2003 - 2008. (kada se desio krah svjetske berze sa domino efektom koji je stigao i do nas). Ali, problem je očigledan - od 2008. Vlada je donijela više državnih studija lokacije, kojima su (skoro bez izuzetka) nanesene štete prostoru i javnom interesu. A sve po zakonu! Do sada se ni resorno ministarstvo niti stručne institucije nijesu pozabavile objektivnom analizom kojom su dokazive prave razmjere ovakve destrukcije.

Odmaralište koje počinje se da se gradi u srcu Nacionalnog parka, najnoviji je primjer ovakve destruktivne prakse.

Postoji staro pravilo: planove i projekte radi da budu spremni „kad pare dođu“. Često ima potrebe da se generalni plan inovira kad se pojavi mogućnost investiranja. Ali, to je mnogo kraći i jeftiniji postupak, pod uslovom da generalni planovi odražavaju koncept razvojnih strategija i inoviraju u skladu sa neminovnim promjenama. Primjer razmatran na pomenutoj TV raspravi je obrnut. Urušavaju se usvojene strategije razvoja, proistekle iz Ustava kao vrhovnog društvenog dogovora jedne zajednice, izopačuju principi i zbog toga mijenjaju zakoni, a na kraju uništava i uspostavljeni sistem planiranja prostora. Radi pojedinačnih interesa. Možda i nekih prikrivenih?

Prostor, kulturu, prirodu, zajednicu, život, čuvamo jedino dobrim načelima pretočenim u dobre zakone i dobru praksu. I u teškim i u dobrim vremenima ovo važi. Kao i obrnuto, napuštanjem dobrih načela, urušavaju se i izopačavaju zakoni, djelovanje postaje haotično. I dovodi se u opasnost život, zajednica, priroda, kultura, prostor. Dokazi su oko nas, i u prošlosti i u sadašnjosti.

Autorka je vanredna profesorica u penziji na Građevinskom fakultetu UCG

( Jelisava Kalezić )