Tosjali: Tosčelik ide putem uspjeha, moramo biti prepoznatljivi po kvalitetu, produktivnosti...

U prisustvu brojnih zvanica kompanija Tosčelik obilježila je šest decenija nikšićkog čelika.

Pored Fuata Tosjalija, vlasnika kompanije, koja je od juna 2012.godine vlasnik nikšićke Željezare, ceremoniji su prisustvovali ambasador Turske u Crnoj Gori Serhat Galip, predstavnici državnih institucija i ustanova, kao i kompanija sa kojima sarađuju i brojne druge zvanice.

Tosjali je kazao da su svjesni velike odgovornosti da postojeću tradiciju održe, unaprijede i zalaganjem i znanjem postave na najveći mogući nivo.

“Tosčelik ide zacrtanom putanjom, a to je put uspjeha, prepoznatljivosti na tržištu čelika. Istorija koju njegujemo, te spoj tradicije i savremenosti postaju sinonim za našu kompaniju. Znamo da na međunarodnom tržištu moramo biti prepoznatljivi po kvalitetu, produktivnosti i učiniti da budemo posebni u proizvodnji što u prethodnom periodu uspješno i postižemo”, kazao je vlasnik Tosjali holdinga, kompanije u sklopu koje posluje Tosčelik.

Prilikom preuzimanja kompanije novi vlasnik je obećao da će za naredne tri godine uložiti u fabriku 35 miliona eura, zaposliti 550 radnika, a godišnju proizvodnju povećati sa 120.000 tona na 400.000 tona uz promet od 500 miliona eura. Danas u Željezari radi 317 radnika, od kojih skoro polovina ima rješenje na određeno, a što se proizvodnje i ulaganja tiče vlasnik ne želi da otkriva pojedinosti, ali tvrdi da sve što proizvedu prodaju i da planiraju proizvodnju visokokvalitetnih čelika.

Ministarka ekonomije Dragica Sekulić kazala je da je Željezara simbol Nikšića, a Željezara i Nikšić – simbol Crne Gore.

“To nam daje određene obaveze i odgovornosti. Tosjali grupa je uložila ogromna sredstva u ovu fabriku. U njoj radi preko 300 ljudi i imamo uvjerenja vlasnika o investicijama u narednom period i povećanju broja zaposlenih. Naša je obaveza da sve ono što smo kao država i Vlada obećali i ispoštujemo prema vlasniku Tosčeliku. A obaveza svih nas je da nađemo kompromis i zajedničko rješenje da ova fabrika radi i bude sve bolja”, kazala je ministarka i obećala da će Vlada sve svoje obaveze ispuniti, a od vlasnika i radnika očekuju da fabrika bude primjer industrijske proizvodnje u Crnoj Gori i da se pokaže kao održiva.

Predsjednik Opštine Veselin Grbović podsjetio je na istorijat fabrike koja je bila okosnica industrije ne samo grada pod Trebjesom i Crne Gore, nego i bivše Jugoslavije, ali i kadrovsko jezgro Crne Gore.

“Željezara je bila nukleus ekonomskog razvoja Crne Gore. Ali došla su ta smutna vremena i desilo se što se desilo. Mogu da se zahvalim kompaniji Tosčelik što je došla, pokrenula proizvodnju i dala zamah, a mi u Opštini i u Crnoj Gori očekujemo sve bolje rezultate”, kazao je Grbović i obećao da će Opština pružiti podršku da se planovi metalaca i ostvare.

U čast jubileja predstavljena je izložba fotografija „Zamajac metalurgije“, koju je pripremio Miloš Zvicer, film o izgradnji Željezare, a dodijeljene su i plakete radnicima koji su tokom ove godine napunili deset, 20 i 30 godina rada.

Plakete za tri decenije rada dobili su Milena Džiknić, Dejan Zvicer, Radovan Kovačević, Božo Mušikić i Svetozar Marojević, dok su Sanja Radović i Aleksandra Baletić u Željezari proveli 20 godina, a Mirjana Nikolić deset godina manje.

Posebna priznanja dobili su najstariji zaposleni u Tosčeliku, šezdesettrogodišnji Zoran Božović, kao i najmlađi, dvadesetogodišnji Radan Turčinović. Nagrada je uručena i najstarijem penzioneru Željezare, 94-godišnjem Vladu Bulajiću.

“Raduje me da Željezara ide naprijed, u savremenom društvu, sa savremenim svijetom. Mi smo započeli onako kako smo tada znali, kako je to radila jedna radnička klasa posle revolucije. Zahvaljujem se na priznanju”, kazao je Bulajić koji se penzionisao tačno prije četiri decenije.

U saradnji sa Opštinom Nikšić Tosčelik je Nikšićane “častio” koncertom tokom koga su nastupili Van Gog, Ničim izazvan i Rock in Peace.

U čast jubileja Tosčelik je za djecu zaposlenih priredio predstavu “Ružno pače”, koja će biti organizovana 20. decembra, nakon čega slijedi druženje sa Djeda Mrazom i uručivanje novogodišnjih paketića.

Željezara je prvi put privatizovana 2002. godine, kada je većinski udio kupila ruska kompanija Rusmonostil, koja je nakon kratkog zadržavanja ostavili fabriku u dugovima, a Vlada, preuzimajući dug, dovela novog strateškog partnera, firmu Midlend risorsis holding. I oni su krajem 2006. godine napustili Željezaru. Nakon njih došla je holandska kompanija Montenegro spešelti stils (MNSS), koja je ostala do aprila 2011. godine, kada je u fabrici na zahtjev većine od 1.412, koliko ih je tada bilo, uveden stečaj. Željezara je 2012. godine za 15 miliona eura prodata turskom Tosčeliku.

( Svetlana Mandić )