Roman o ljubavi: Kako gledati na nju i kako je dekonstruisati

Rođen je kao Slađan Blagojević a u svijet književnosti, kako rekoše na promociji njegovog proznog prvijenca „Cerada od sopstvene kože“, ulazi kao Gorčin, pisac koji je uspio da, prema riječima prof.dr Dragana Koprivice, osjeti Nikšićku megaduhovnost.

„Slađan je čovjek od talenta. Ko bude čitao ovaj roman biće bogatiji za književni, umjetnički ugođaj. Na temeljima koje je naslijedio od svoga oca na dobrom je putu da izraste u dobrog i velikog pisca. Ovo je divan početak njegovog književnog stvaralaštva, a roman predstavlja bljesak svijetla u književnoj tami”, kazao je Koprivica.

Blagojević, prema njegovim riječima, “zanimljivim, jezgrovitim i polifonim postupkom otvara i gradi literalnu avanturu o junacima zarobljenim u vlastitoj koži i u sukobu sa globalnim društvenim potresima gradi”.

“Ovo štivo je utemeljeno na postojećim pragovima svijesti, svjesnom, podsvjesnom i nesvjesnom, zbog čega se žanrovski kreće u granicama romana toka svijesti. Ovaj žanr je zbog svoje samobitnosti dijelom i hermetičan za najširi krug čitalaca, kao što je bio i ostao u djelima najznačajnijih predstavnika ovog žanra Henrija Džejmsa, Viljema Foknera, Virdžinije Vulf, Džejmsa Džojsa i drugih”, istakao je Koprivica.

Roman, kako je kazao, pripada intelektualnoj prozi i obrađuje tematiku tjeskobe ličnosti, gdje pisac “stilski dotjeranom rečenicom, naslojenom osjećajnošću, započinje svoju priču o mističnoj junakinji i njenoj ceradi od sopstvene kože koju nosi od rođenja”.

Ali, kako je kazao prof. Mihailo Perošević koji je bio i moderator večeri, nije “Cerada” ljubavni roman već roman o ljubavi.

“U romanu se radi o dekonstrukciji ljubavi, o jednom radikalnom rezu kako treba gledati na ljubav, kako je dekonstruisati, da bi se ona negdje ponovo ovaplotila, ponovo se konstruisala. Tema jeste traganje za ljubavlju, ta vječita potreba čovjekova da pronađe ljubav”, kazao je Perošević koji je čitao fragmente iz romana.

O knjizi je, na prepoznatljiv poetsko-esejistički način, govorio književnik Obrad Nenezić, koji je kazao da je Blagojević “sin njegovog jedinog učitelja (Spasoje Pajo Blagojević). Priznao je da, kada je dobio rukopis, nije mogao da prestane da ga čita i “upozorio” Slađana koji je odlučio da se zove Gorčin, “jer od sopstvene gorčine umire i ne pristaje da se zove kao estetika, nego kao groteska” da u književnosti nema raja.

“Ljepota ružnoće je kao amajlija i dušmani joj ne mogu ništa, jer nije mejnstrim i ne prodaje tabloide i nije neka vijest i loš je materijal za fotošopiranje, jer što se grbo rodi grbo i umire. Aferim ti za prvi roman, za početak i samo da znaš, pakao te čeka. A raj ne postoji, bar ne u književnosti”, poručio mu je Nenezić.

Kako je kazao, glavni junak romana Lagartije, je Blagojevićev alter ego koji zna da su “savjest i grob jedini stanovi na neodređeno”.

“Ne želim više da ti branim da ulaziš u sopstvenu knjigu i da izlaziš kao odabrani književni lik i fikcija u našu stvarnost. Kapiram da si izbrisao granice”, kazao je Nenezić.

Gorčin iliti Slađan Blagojević, godinama, kako je kazao pod pseudonimima, objavljuje priče, eseje i pjesme u raznim književnim časopisima, a roman “Cerada od sopstvene kože” je nastajao 20 godina dok nije dobio konačnu formu i ugledao svjetlost dana.

U romanu koji je pisan u prvom licu, kako je objasnio Blagojević, fokus je stavljen na sukob unutrašnjeg i spoljašnjeg, na tok misli, na preplitanje stvarnog i literarnog, na traganju za samim sobom.

“Misao je nešto što pokreće čovjeka. Tema je da li se umjetnošću, onim što stvaramo, o čemu razmišljamo, možemo odbraniti od onoga spolja. U ovom romanu je ono naše unutrašnje, umjetničko dato kao pozitivno a sve što je spolja dato kao negativno, kao neke okolnosti”, kazao je Blagojević i pustio da čitaoci odgonentnu da li su njegovi junaci uspjeli da dođu “do formule ljubavi i da se literaturom odbrane od spoljašnjeg zla”.

Promociju “Cerade od sopstvene kože” upriličila je javna ustanova “Zahumlje”.

( Svetlana Mandić )