Neobično selo: Bude se zakopani u pjesku

Neobično selo Šojna nalazi se na rubu arktičkog kruga, a uprkos hladnim temperaturama njegova obala se smatra pustinjom.

Kruti pjesak prostire se na oko 10 kilometara obale Bijelog mora, gdje se nalazi Šojna. Ono što je nekada bilo malo i tiho ribarsko selo, 1930-ih je poraslo u impresivno naselje sa preko 1500 mještana i čak 70-ak ribarskih brodova.

Nekada vrlo bogat morski život ta industrija je ugrozila masovnim lovom, a naposljetku je zbog nestašice ribe propao posao, pa se populacija u selu značajno smanjila.

Ribe su se iselile, a pjesak uselio.

Ljudi su masovno počeli da se iseljavaju, trbuhom za kruhom, krećući u nova ribarska mjesta koja im nude bolju perspektivu. Ipak, ostali su starosjedioci i oni koji nisu imali mogućnosti da odu, a uskoro su u Šojni doživeli i neobičan fenomen - pješčane dine su započele svoju invaziju na mjesto.

Isprva polako, morski sisstem je postao neuravnotežen zbog pretjeranog lova, pa je okeansko dno počelo da se pomiče. Nekada potopljene pješčane dine krenule su prema obali, zbog čega je Šojna počela da tone. U početku je to bilo neznatno, ali 1980-ih je pjesak počeo da se približava kućama, a u ranim 1990-ima je zahvatio grad.

Ljudi iz Šojne su jedno veče normalno otišli na počinak, a ujutro su imali šta i da vide - bili su živi zakopani u svojim kućama. Pogled kroz prozor otkrivao je samo gomilu srebrnog pjeska preko kojeg se preliva sunčeva svjetlost - naprosto ih je progutalo okeansko dno.

Nakon što su se iskopali, nadali su se da je njihova noćna mora gotova, ali nije bila. Pjesak im se i dalje prikrada dok spavaju zakopavajući stanovnike.

Ionako mala populacija, pretrpela je još jedan egzodus, iza sebe ostavljajući groblje brodova i kuće koje se urušavaju u selu koje se pretvara u selo duhova. Danas je Šojna dom 300-inak ljudi koji preživljavaju s mizernim penzijama, socijalnim nadoknadama za nezaposlene, u slobodno vrijeme loveći guske i otkopavajući pjesak. Nažalost, tržište rada je nepostojeće, a mjesto nema novca kako bi se u njega ulagalo.

Nema hotela ni restorana, a grad ima samo nekoliko manjih prodavnica. Ljudi iz Šojne se probude, iskopaju iz pjeska kad je potrebno, i jednostavno postoje u tom udaljenom i bizarnom kutku svijeta.

Zapadni vjetrovi nose dine uz obale tako brzo da bukvalno mogu da pokriju cijelu zgradu u jednoj noći. Ipak, stanovnici su naučili nekoliko trikova koji im olakšavaju život - noću ostave vrata otvorena u dobrodošlicu pesku, ali barem ujutru mogu da izađu napolje. Ovakav način života čini većinu kućnih poslova besmislenim, pa tamo nema brisanja prašine ili usisavanja, prenosi express.hr.

U selu nema potrebe za asfaltiranim putem ili željeznicom, a svako putovanje iz Šojne svodi se na brod ili avion koji polijeće sa skromne piste duge 650 metara i naravno, prekrivene pjeskom. Ali, čak i to nije neka nužda, nije da lokalci žele da da odu. Uprkos teškim okolnostima, stanovnici su ponosni na svoj neobičan stil života, a uslovi koji se drugima čine nepodnošljivima za njih su normalni.

Ipak, brojni stranci pokušavaju da nađu način kako da im olakšaju, a arhitekta Jan Gunar Skjeldsoj prikuplja najbolja arhitektonska rješenja za stanovanje kojima bi mogao da se umanji uticaj pjeska.

( Vijesti online )