Šta o tuči u Nikšiću kažu treneri: Ko je kriv i zašto je ovo uobičajena pojava u rukometu
Incident u Nikšiću nije prvi takve vrste u crnogorskom muškom rukometu
Još jedan težak incident na utakmicama rukometnih liga Crne Gore dogodio se sinoć u Nikšiću, gdje je izbila masovna tuča na meču Nikšić 2014 – Morača 2015.
Drugoligaški duel pretvorio se u ulični obračun, u kome je, po tradiciji, učestvovala i publika.
Trener Morače Željko Đurović ističe da su ljudi sa tribina i krivci za sve što se dogodilo.
„Otac mladog igrača Nikšića Adžić i još jedan čovjek su uletjeli sa tribina, a Adžić je našeg igrača udario nogom u leđa. Da nije bilo toga tvrdim da se onakve ružne scene ne bi dogodile. Mi smo se i nakon incidenta pozdravili sa igračima i stručnim štabom Nikšića, sve što se dogodilo između igrača dva tima bilo je u žaru borbe. Incident su proširili i izazvali ljudi sa tribina. Neki su ušli u teren, neki su nas stolicama gađali“, kaže Đurović, napominjući da je Adžić senior bio „vrlo aktivan i tokom utakmice“.
„On je tokom meča sa tribina vrijeđao sve, čak i mog kolegu sa klupe Nikšića, zbog toga što njegov sin ne igra više“.
Trener Nikšića Miodrag Ašanin vrlo emotivno je govorio o incidentu.
„Katastrofa, ne znam šta da kažem. Užasno je to što se dogodilo, i što su uradili moji igrači i roditelji, i igrači Morače. Pokušao sam da spasim što se spasiti može, ali, nažalost, nisam uspio“, kaže Ašanin.
Ašanin kaže da je incidentu prethodila gruba igra na terenu, a da su igrači Morače – prednjačili.
„Ne želim da branim moje igrače, ali igrači Morače su bili izuzetno grubi, u pojedinim momentima to nije bio rukomet, to je bio ulični rukomet. Sudije nisu sankcionisale nekoliko njihovih startova, koji nisu bili samo za kaznu ili isključenje, već krivično djelo. Tenzije su se podigle, ali, naravno, ni u kom slučaju nije smjelo da se dogodi ono što se dogodilo“, kazao je Ašanin.
Đurović ima drugačije viđenje...
„Rukomet je grub sport, a sve je bilo u granicama igre. I taj faul na kraju, kada je sve počelo, nije ništa što se ne događa na utakmicama“, kaže Đurović, koji je, kaže, najveće neprijatnosti doživio kada se sve završilo.
„Lično ću da procesuiram komandira interventne jedinice nikšićke policije, koji mi je poslije utakmice prijetio i prstom me, iz sve snage, ubo u grudi, kada sam mu rekao da moji igrači nisu kriminalci i da ne može da ih privodi kao da su počinili krivično djelo“.
Problem je sistemske prirode
Incident u Nikšiću nije prvi takve vrste u crnogorskom muškom rukometu. Šta se to događa – i Ašanin i Đurović ističu problem sistemske prirode.
„Muški rukomet je na samrti odavno, a posebno od onog trenutka kada je selektor reprezentacije zato što su igrači, na neprimjeren način, tražili objašnjenje zašto nisu pozvani u tim“, kaže Đurovića.
„Pa nama je ulica smijenila selektora“, slikovit je Ašanin, koji navodi još jedan problem:
„Sve dolazi iz kuće – neke stvari koje moraju da urade roditelji ili nastavnici, rade treneri. A dok se dođe do rukometa, ako se uopšte i dođe – prođoše godine“.
Edukacija bi trebalo da bude osnov svega, ali i da pravi ljudi budu u rukometnim forumima i klubovima, napominje Đurović.
„Nema pomirljivih tonova, nema pravog pristupa, u klubovima često sjede ljudi koji ne shvataju sport i rukomet na pravi način. Ne doživljavaju ga kao sportsko rivalstvo, već više od toga“, ističe Đurović.
( Aleksandar Radović )