Državni udar

Dio javnosti nalazi se u neznanju da je 16. oktobra, ovog ljeta gospodnjeg, pokušan državni udar . Koji nije izvršen, nego je Božjom voljom spriječen. Naravno, depeesovim glasačima je sve bilo jasno i prije tog datuma, kada je Crna Gora umalo zavijena u crno. Radi se o tričavih 0,3% za koliko je grupa državnih činovnka - tzv. Socijaldemokrati - u finišu izborne trke utrčala u parlament i donijela pobjedu. Da ne govorimo o pljevaljskim Hrvatima koji su, svjesni ozbiljnosti trenutka, svoje srce poklonili Crnoj Gori. Nije čudo da je zbog prijetnje državnog udara u mnogom Crnogorcu zaigralo hrvatsko srce. Što zbog Sanadera, što zbog straha da će kao najbrojnija manjina ostati u manjini. Hoće li njih i manjina biti dovoljno za siguran korak. Ili će se spotaći.

Pouke

Nema sumnje da će iskusni državotvorci, ovo im je četvrta država, znati da izvuku pouke i da ubuduće, spasavajući sebe - spasu i državu. Samo im treba dovoljno vremena da učine nekolike intervencije u zakonskom sustavu. Da potlje sve bude demokratski i po Zakonu. Prvo se nameće pitanje, šta će nam izbori svake četiri godine. Kome se toliko žuri. Izbori će se raspisivati nekad brže, a nekad sporije, po nahođenju i procjeni vlastodršca. E da bi se preduprijedio svaki neplanirani državni udar , koji se događa, kao što viđesmo, upravo na dan izbora. A tu se više ne pitaju procenti - nego promili - hoće li Crna Gora biti zavijena u crno.

Nadalje, kako se manjine pokazaše spasonosne - matica im se pozlatila - jasno je da Crnu Goru treba odlučno i do kraja skrojiti kao manjinsku i etničku državu. Po nahijama i plemenima, a ne kao do sada ovaj hoće - onaj neće. Pokazalo se da ne kuca samo hrvatsko, nego i srbijansko srce za Crnu Goru. Bošnjačko i albansko skoro pa prepukoše. Država koja ima etnose i matice njine, ne mora da brine za svoju budućnost.

Reforma jezika takođe

Naravno da dio nesporazuma leži u nedovoljnoj i nedosljednoj arhaizaciji i crnogorizaciji crnogorskog jezika. Od koje se očekivalo više. Tako jedni izvolijevaju savremen, tačan i jednoznačan jezik, dok su drugi skloniji epskom kazivanju, 'đe vremenske i glagolske odrednice kvare i narušavaju poetsko nadahnuće DPS revolucije. Tako evroatlantske integracije petokolonaši shvataju na bukvalan način. Pak su brzopleto potrčali u susret pravnoj državi: počeli da zveckaju lisicama i prizivaju sanaderizaciju situacije. A onda Hrvatski sabor odobri pristupanje Milove vlade NATO-u - ni malo gadljivi, a tek zaboravni, na biografiju bivšeg ljubitelja im šaha i šahovnice. Poklonjenom konju ne gledaju se zubi, rekao bi naš narod, koji nije od jednog komada i epski već i pragmatičan. Taj narod, kojeg režimski trudbenici bjesomučno etnifikuju i guraju u deseterac, preživio je zahvaljujući suvoj racionalnosti i proračunatosti. Pa jedna ne baš epska poslovica, govori o magarcu koji je pozvan na svadbu.

Peta kolona

Stoga opozicija, ako je prava i hoće da bude vjerodostojna, ima sasvim lak i jednostavan izbor. Da konačno dovede ovaj narod i ovu državu do trenutka istine. A u vezi sa blebetanjem o demokratiji i Evropi koja samo što nije stigla. Da DPS prepozna i prizna ono što odavno zna: sebe kao anahronu grupu parazita, koja je zajahala državu iz bezobzirno sebičnih razloga. I da je sad nebitno da li više lažu ili kradu. I da li su ikad vjerovali u ono što pričaju.

Opozicija, ako je prava, obavezna je da neulaskom u parlamet, otkrije ono što smo sve ove godine znali: da imamo jednopartijsku i ničim ograničenu DPS vlast. Da ih konačno ostave same. Da ne živimo u laži o demokratiji i višepartijskom sistemu gdje svako malo optužuju opoziciju da je peta kolona i da sprema državni udar . Da konačno ostavi samu sa sobom vlast, koja je, znajući da u njihove ideje niko ne vjeruje niti je mogao vjerovati - na glasače potrošila milijarde eura narodnog novca.

( Ratimir Vujačić )