Stana i Goran napisali više od 2.000 pjesama

Stanomirka i Goran Španjević su prvi bračni par u istoriji književnosti Crne Gore koji su napisali i izdali dvije zajedničke knjige ljubavne poezije.

Za oko tri decenije, što zabavljanja, što braka, iz pera ovo dvoje Bjelopoljaca izašlo je više od 2.000 pjesama. Mnoge od njih su objavljivali u raznim časopisima.

Prvu zbirku „Treptaj duše“ Stana je objavila 1998. godine, a zajedničke, „Na talasima ljubavi“ 2014. i godinu dana kasnije „Bukvar ljubavi“. Najveći dio pjesama su posvetili jedno drugom, a pjesme posvećene i djeci, rodbini i dragim prijateljima.

Zato i ne čudi što se u njihovom domu za oko dva sata prijatnog razgovora, uz čaj divljeg origana, riječ “ljubav” ponovila nebrojeno puta.

„Čednost ovih stihova je dubina osjećanja bez kojih bi život izgubio smisao. Ovo nijesu stihovi koji šarmiraju čitaoca, nego intima koja je vladala jednim vremenom, a koja danas, izgleda, blijedi“, napisao je u recenziji profesor Todor Damjanović.

Četrdesetsedmogodišnja Bjelopoljka pjesme piše od djetinjstva, a prave bujice stihova krenule su poslije prvog zaljubljivanja, u Gorana, još za vrijeme gimnazijskih dana.

„Opjevavala sam naše susrete, raskide, bol, tugu zbog razdvojenosti, strepnje... Mnogo volim da pišem pjesme. To su prosta kazivanja o dragim ljudima“, priča Stanomirka.

Dvije godine stariji Goran više od tri decenije svoju dragu obasipa stihovima.

„Kako da je ne volim kada je sa toliko pjesama opjevala našu ljubav, rađanje i odrastanje djece, odlazak najdražih iz naših života i o mnogim dragim ljudima. Ona je divno biće, požrtvovana supruga i majka koju čovjek ne može da ne voli“, kaže Goran.

A njih dvoje, kako kaže recezent Radomir Perišić, i danas poslije hiljada napisanih stihova i dalje imaju istinsku potrebu da jedno drugom stihom kažu ”volim te”.

„Odlika ove poezije je životnost koja nije prepisani život, ondje dubina vlastitog doživljaja pojedinačno uzdiže do nivoa univerzalnog. Sve se dešava u čovjekovoj duši i čitalac se predaje tom doživljaju koji, iz stiha u stih, postaje njegov vlastiti doživljaj. Sve je u ovoj zbirci tkano od osjećanja i slutnji, od ljubavi za bližnje, ali je za sve ljude“, navodi Perišić.

Stanomirku i Gorana život nije mnogo mazio. Ipak, teške godine krize, tranzicije, odlazak dragih ljudi iz života, nezaposlenost, seljakanja, ni najmanje nisu uticali na njihovu ljubav, već su je, kako kažu, samo učvrstili.

“I dan danas poslije ručka Stana mi pročita neki stih i odmah prepoznam kome je posvećen. Mi nikada nismo krili koliko se volimo”, priča Goran.

Ne pjevaju oni samo o svojoj ljubavi, tu ima pjesama roditeljima, braći, sestrama, zaovi, djeveru, komšinici Bojani… Za prvu zajedničku ljubavnu zbirku Stana je saznala tek nakon što je objavljenja, jer je Goran krijući digao kredit i dva mjeseca tajno sakupljao i priređivao pjesme. Posvećena je proslavi četvrt vijeka braka.

„Mi živimo jedno za drugo. Ne krijemo svoju ljubav i možda smo po tome posebni, da ne kažem čudni“

„Mi živimo jedno za drugo. Ne krijemo svoju ljubav i možda smo po tome posebni, da ne kažem čudni“, objašnjava Goran.

Njih dvoje, kako kaže,„ne spadaju u pjesnike koji pišu, već žive poeziju“.

Stana ovih dana priprema novu zbirku. Trenutno najviše brine gdje da sakrije svoje stihove, da ih Goran ne objavi krišom, jer tu ima štošta da se popravi. Pošto su, kako je objasnila, njihove pjesme najpogodnije za komponovanje, njena životna želja je da pjevač narodne muzike Šaban Šaulić otpjeva bar jednu njihovu pjesmu, po svom izboru.

„To je moj veliki san. Inače, nikada mi neće dosaditi da pjevam o ljubavi, to je nešto što hrani moju dušu, odmara me i opušta“, priča ona.

Ipak, njihovu ljubav krunisanu sa troje djece (Aleksandar i kćerke Aleksandra i Anđela), odnedavno je zasjenio dolazak na svijet unuke Marije. Ona će, sve su prilike, u bakinoj novoj zbirci zauzeti počasno mjesto.

( Jadranka Ćetković )