Da li se vraćaju mračne tridesete?

Istoričari nakon pobjede američkog populističkog milijardera na predsjedničkim izborima u SAD, odluke Britanaca da istupe iz EU i jačanja stranaka ekstremne desnice u Evropi upozoravaju na sličnosti sa mračnim tridesetim godinama 20. vijeka koje je obilježio uspon nacizma. Amerikanac Sinkler Luis je 1935. godine objavio roman pod nazivom "To se ovdje ne može dogoditi", satirični roman na račun tadašnje situacije u Evropi, a ovo djelo je nakon neočekivane pobede Donalda Trampa na američkim izborima postalo bestseler u internet prodaji, što je pokazatelj povećanog interesovanja za jednu od najburnijih decenija 20. vijeka.

U ovoj knjizi politički lider Baz Vindrip (Buzz Windrip), demagog i neznalica, postaje predsjednik SAD uz obećanje da će povratiti sjaj toj zemlji, koju je zahvatila kriza.

Dio istoričara tvrdi da politička situacija u Evropi i u SAD zabrinjavajuće podsjeća na taj period 20. vijeka. Nakon pobjede Trampa, ovo pitanje je podijelilo istoričare.

"Vremena nisu ista, i stvari nisu baš iste, ali reakcije jesu", ocijenio je francuski istoričar Paskal Blanšar (Pascal Blanchard), koautor eseja "Vraćaju se 30-te godine".

Blanšar u toj tragičnoj deceniji vidi "početak globalizacije" koji je stvorio kulturne i ekonomske strahove koji su bliski onome što ljudi danas osjećaju.

Te 30-te godine bile su obilježene i razvojem međunarodne trgovine, pomorskog i avio saobraćaja, masovne proizvodnje i holivudskih filmova, uz utisak da se vrijeme ubrzava a prostor smanjuje.

"Prolazimo kroz period kataklizme", navode drugi. Britanac Sajmon Šama (Simon Schama), koji predaje na Univerzitetu Kolumbija, ne oklijeva da pobjedu Donalda Trampa uporedi sa usponom Adolfa Hitlera, koji je na vlast došao na izborima.

Finansijska kriza koju je 2008. pokrenula kriza loših kredita u SAD podsjeća na Veliku depresiju 1930. godine, do koje je doveo slom na berzi 1929. godine. Tada su siromašni radnici i nezaposleni, obeshabreni, ozlojeđeni i ljuti na finansijsku i političku elitu, strahovali za budućnost svoje djece.

Na Jevreje i strance se ukazivalo prstom kao na dežurne krivce, proširila se nostalgija za idealizovanom prošlošću, uz neodređen strah od neprijatelja unutar granica i u inostranstvu. U to doba, prijetnju je predstavljao komunizam, a danas je to radikalni islam.

Britanski istoričar Entoni Bivor (Antony Beevor), medjutim, smatra da ovo poređenje "ne stoji".

"Oni koji zvone na uzbunu mogu isuviše lako da se prepuštaju iskušenju da povlače lake istorijske paralele", naveo je u analizi.

Njegov sunarodnik Jan Keršo (Ian Kershaw), poznat po radovima o Adolfu Hitleru, navodi međutim da ga podilaze žmarci od istraživanja koje sprovodi u cilju objavljivanja istraživanja o Evropi u periodu od 1914. do 1949. godine. Podrazumijeva se i Austrija, u kojoj bi početkom decembra ekstremna desnica mogla da dobije na predsjedničkim izborima.

"Ali ne mislim da ćemo se vratiti u crni period 30-ih godina jer koliko ima površnih sličnosti, toliko ima i velikih razlika", navodi on za AFP.

Velika razlika je u ulozi Njemačke, koja se danas smatra najvećim čuvarom demokratskih vrijednosti u svijetu i nosećim stubom EU, objašnjava ovaj britanski istoričar.

Evropske demokratije su "svakako malo krhke, kada se posmatraju Mađarska i Poljska", ali ništa nemaju sa autoritarnim državama od prije 80 godina. Odnos između budžeta koji se izdvaja za vojsku i socijalnu pomoć u potpunosti je promijenjen, dodaje on.

Specijalista za Drugi svjetski rat Ričard Overi (Richard Overy) ima sličan stav.

"Živimo u svijetu stabilnih zemalja, više nema svjetskih kolonijalnih imperija, a Zapad je bogatiji nego ikad", navodi on za AFP.

"Nema upornih negativnih osjećanja kakvih je bilo u Njemačkoj nakon Prvog svjetskog rata, a demokratija se razvila i ojačala svugdje, navodi on, objašnjavajući zašto mu poređenja sa 30-im godinama ne deluju prikladno.

Širenje nuklearnog naoružanja je promijenilo način ratovanja, a vlade za sada izbjegavaju da pribjegavaju protekcionizmu, što su činile između dva rata.

( Beta )