Izložba "Present Tense" u Kotoru: Devetoro umjetnika različitih generacija
Izložba je bila prvobitno zamišljena kao pokušaj da se publici u Njujorku predstavi elitna grupa savremenih crnogorskih umjetnika
Dukley European Art Community otvorila je u nedjelju veče izložbu crnogorskih umjetnika pod nazivom “Present Tense//Sadašnje vrijeme”.
Na izložbi u zgradi Jugooceanije u Kotoru predstavljeni su radovi Milije Pavićevića, Brana Vujičića, Igora Rakčevića, Jelene Tomašević, Natalije Vujošević, Irene Lagator, Vlatke Vujošević, Milke Delibašić i Brigite Antoni.
Izložba Present Tense bila je prvobitno zamišljena kao prvi ozbiljan pokušaj da se zahtjevnoj umjetničkoj publici u Njujorku, u prestižnoj WhiteBox instituciji, predstavi elitna grupa savremenih crnogorskih umjetnika. Do realizacije izložbe tokom 2015. godine, nažalost, nije došlo, i ona se sada, sa neznatno proširenom listom umjetnika, prvi put nudi na uvid crnogorskoj kulturnoj javnosti, takođe u prestižnom prostoru Dukley Art Centra u Kotoru, u organizaciji NVO Dukley European Art Community i u kustoskom izboru istoričara umjetnosti i likovnog kritičara Petra Ćukovića, u saradnji sa Juanom Puntesom.
Zašto naziv Present Trense, odnosno Sadašnje vrijeme (kao naziv za glagolsko vrijeme)? Najprije zbog toga što je taj naziv za potencijalnu njujoršku izložbu dao Juan Puntes, osnivač i umjetnički rukovodilac WhiteBoxa, čime je sačuvan kontinuitet sa početnom idejom. Potom, zbog toga što upravo ovaj naziv, svojom uopštenošću, na simboličkom nivou sjajno ukazuje na princip neodređenosti, da se poslužimo čuvenim Hajzenbergovim pojmom, kao ključni princip sadašnjeg vremena, dakle ne glagolskog, već istorijskog vremena u kojem živimo. Otuda djelimice i ovakav izbor devet izvrsnih savremenih crnogorskih umjetnika, različitih generacija, u rasponu od primjera respektabilne, pune karijere, sve do mlađih umjetnika, koji se probijaju i uspinju, praktikujući u svojim umjetničkim djelima vremenu primjerene jezičke i medijske prakse, živo komunicirajući sa praksama na globalnoj umjetničkoj sceni.
No, kako god vrijeme bilo neodređeno, i budućnost nepredvidiva, svi odabrani umjetnici kao da negdje duboko u sebi izgovaraju, zajedno sa Osipom Mandeljštamom, stihove iz znamenite pjesme “Vijek”, iz 1922. godine:
„Da se otme vijek iz roblja,
Da započne novi svijet,
Čvornih dana oba zgloba
Flautom je nužno splest.“
Ovim stihvima Mandeljštam, očito prizivajući pjesmu Majakovskog “Flauta-pršljen”, napisanu 1915, iskazuje vjeru da jedino umjetnost može nadići tragediju vremena...
( Kultura "Vijesti" )