Šta čita Si Đinping: Omiljeni kineski pjesnici, ruski klasici i Stendal

Predsjednik Kine Si Đinping tokom svojih javnih nastupa često je isticao da mu je čitanje strast, a zna i citirati najpoznatije svjetske klasike. Zato znamo da je odrastao na pričama o Jue Feiju, nacionalnom heroju iz doba dinastije Sung (960-1279), koje mu je kupila majka. Tokom svojih govora isticao je priču u kojoj je majka Juea naučila da mora služiti svojoj zemlji.

U kasnijim godinama omiljeni pjesnik mu je postao Feng Menglung, slavni kineski poeta iz doba dinastije Ming, koji je na mladog Sija ostavio dubok utisak. Često citira ovog pjesnika, koji mu je pomogao da lakše podnese težak fizički rad u ranoj mladosti.

"Imam mnogo hobija, a omiljeni mi je čitanje", pohvalio se Si medijima tokom samita BRIKS-a. Osim kineskih pisaca, predsjednik Kine dobar je poznavalac i klasične svjetske literature.

Najveći broj knjiga pročitao je tokom boravka u seoskom planinskom području istočne Kine. Si je tada čitao sve što je mogao naći u kući, ali i u kućama očevih prijatelja. Među glavnim djelima našli su se Stendalovo “Crveno i crno”, Tolstojev “Rat i mir”, ali i kineski klasici iz dinastije Ming i Ćing.

Ruska literatura imala je velikog uticaja na mnoge generacije u Kini, pa i na sadašnjeg kineskog predsjednika, koji je u intervjuu za ruske medije istakao da je pročitao sve ruske klasike, većinu tokom rane mladosti. Među njegovim omiljenim knjigama jesu Puškinov “Evgenij Onjegin”, Ljermontovljev “Junak našeg doba”, Šolohovljev “Tihi Don”, Tolstojev “Rat i mir” i mnogi drugi romani koji su obilježili svjetsku književnost.

“Dostojevski je najdublji ruski pisac, a Tolstoj je najsveobuhvatniji. Ako bih ih poredio, rekao bih da mi se više dopada Tolstoj”, kazao je Si.

Prema njegovom svjedočanstvu, u jednom trenutku bio je inspirisan knjigom čuvenog ruskog filozofa i utopiste Nikolaja Černiševskog “Šta da se radi?”, u kojoj je glavni junak spavao na iglama kako bi ojačao svoju volju. Si je tako sa nekolicinom svojih prijatelja hodao po kiši i snijegu, tuširao se hladnom vodom, a spavali su na krevetima bez dušeka, samo na metalnim šipkama.

Od američke literature na Sijevoj listi našli su se Volt Vitmen i Mark Tven. Veliki utisak na njega su ostavila i djela Džeka Londona “Zov divljine” i “Morski vuk”, kratka pripovijetka koju je volio i Lenjin.

Hemingvejeva djela svakako su se našla u ličnoj biblioteci predsjednika najmnogoljudnije zemlje svijeta. Kao jedno od djela koja su na njega ostavila veliki utisak Si je istakao čuveni roman “Starac i more”. Tokom posjete Kubi od domaćina je tražio da mu pokažu mjesta na kojima je Hemingvej boravio, a obišao je i hram Milosrdne Gospe u Santjagu, kome je slavni pisac zavjetovao svoju Nobelovu nagradu.

Si je i dobar poznavalac francuske literature, kao i francuske istorije, umjetnosti i filozofije. Francuski klasici su među prvim delima koja su prevođena na kineski. U to vreme u Kini su Stendalov roman “Crveno i crno” i Balzakova “Ljudska komedija” ostavili veliki utisak.

Na Sija je najveći utisak ostavio Viktor Igo i njegova djela “Jadnici” i “Devedeset tri”, oba smještena u vrijeme Francuske revolucije. On je jednom pomenuo da mu je jedna od najdirljivijih scena bila kada biskup Mirel pomaže Žanu Veljenu i ohrabruje ga da bude bolji čovjek.

“Samo najveličanstvenija djela imaju snagu da dirnu čitaoca”, kazao je Si.

Na banketu u Londonu Si je skrenuo pažnju kada je govorio o uticaju britanske književnosti u Kini.

“Šekspir, Vordsvort, Džejn Ostin i Čarls Dikens pomogli su kineskom narodu da bolje razumije šarm britanske literature”, istakao je. “Danas to čine serijali o Džejmsu Bondu, Hariju Poteru, Šerloku Holmsu i serija 'Daunton Ebi'”.

Hodao 30 km da bi uzeo “Fausta”

Od njemačke literature kineski predsjednik se prvo, u tinejdžerskim danima, susreo sa Geteovim “Jadima mladog Vertera”. Budući da mu se ta knjiga veoma dopala, poželio je da pročita “Fausta”, ali za tu knjigu je morao da hoda 30 kilometara kako bi je pozajmio od rođaka. Iako mu se Geteovo djelo dopalo, tokom prve posjete Njemačkoj kao predsjednik požalio se grupi njemačkih sinologa da mu je bilo teško da razumije duboku Geteovu imaginaciju.

“Ma pusti to, čak i Njemcima 'Faust' zna biti nerazumljiv”, odgovoriše mu.

( Radosav Berbatović )