Izdajnici sopstvene „izdaje”?

Poštovana gospodo Đuranović i Šuković,

Urednici Pobjede i Antene M,

Kourednici medijske scene u Crnoj Gori,

Iako vas lično ne poznajem, duže vrijeme razmišljam da vam se obratim i saopštim kako doživljavam završnicu vaše profesionalne karijere. Kažem, iako vas ne poznajem lično, osjećam tu potrebu zbog gomila Monitora u svom podrumu, uz koje sam rastao, i noći provedenih uz Slobodnu Evropu. Osjećam potrebu zbog perioda kada ste bili „izdajnici“. Znam da je bilo više časno nego ugodno devedesetih biti „izdajnik“ i zato cijenim to što ste radili. Urednici Informera, Pinka i slični ne mogu izdati profesiju. Oni samo konobarski serviraju ono što je šef skuvao - nije to novinarstvo, to je konobarisanje. Vi možete. Zato vam danas i pišem.

Ima onih koji mi kažu da vi stvarno vjerujete u poziciju koju branite. I da je tako otvoreno služenje vlasti posljedica iskrenog uvjerenja da trenutno ne postoji bolja i da je to „zaštita države“. Kada vam prihodi ne bi zavisili od „uvjerenja“, povjerovao bih da ste u (izvinjavajućoj) zabludi. Da je stvarno u pitanju uvjerenje, a ne poslovna odluka. Da vi iskreno vjerujete u inverznu logiku po kojoj su najbolja zaštita države oni koji je potkradaju. Dalje je potpuno logično da oni koji ukazuju na krađu, mogu dovesti do pada vlasti, time „ugroziti državu“, zbog čega su, jasno - izdajnici. Nema veze što su devedesetih zajedno sa vama bili „izdajnici“ zbog zalaganja za nezavisnu Crnu Goru. Jer da su iskrene patriote i danas, prećutali bi krađu - a ne ovako, štiteći državnu imovinu ugrozili DPS, time i državu, budući da DPS otvoreno saopštava i ponaša se kao da je važnija i veća od države i tvrdi da države bez njih nema, dok njih ima bez države i protiv države, to smo vidjeli i ne treba sporiti.

Biti dio iste medijske kampanje sa Pinkom i Informerom nije vaš nivo. I kada sam najviše razočaran, znam da je to daleko ispod vašeg nivoa. Makar zbog obrazovanja. Inače ne bih osjećao potrebu da vam pišem. Ne govorim da medije uređujete na isti način kao Informer i Pink, nikako. Vi pokrivate drugi dio medijskog prostora. Ali ipak jeste na istom zadatku. Devedesetih ste sebe i profesiju štitili od iste dirigentske palice, a danas, danas ćutite i klatite se po istim taktovima. Hard core i light varijanta „ružičaste istine“. Ne toliko zbog toga što pišete, koliko zbog onoga o čemu se ne smije pisati. Tema koje se ne smiju otvarati. I koje se, ukoliko ih pokrene neko drugi, ili su jednostavno neizbježne, moraju zatrpati drugim pričama. Vi danas možete dobaciti do (drugarske) kritike članova Vlade (najčešće onih koji su u nemilosti), što pokušava dati privid objektivnosti. Ali samo zato (kako to opisujući režimskog novinara lijepo kaže Dragan Radulović u Dinamici ništavila) da bi ih lakše i bolje branili kada bude najpotrebnije. A to nije novinarstvo. Posebno nije ono pravo - „izdajničko“. Čak i kada se simulira objektivnost, zna se na kome se ne smije simulirati i ko se ne smije kritikovati. Osim drugarski i poučno, kako je previše popustljiv, pa se to zloupotrebljava, kako nije znao, a morao je - nego ko će sve stići, uništiće ga loše društvo...

Ako to radite zbog „crnogorstva“, nemojte. Kada se toliko Crnogoraca „proda“ to će postati nacionalni imidž. Znam da vi to iskreno ne želite. Tu CKM Aleksandra Damjanovića i slične udruge koje „ućeruju crnogorstvo“ na način kao da žele ogaditi pomen svega crnogorskog, ne mogu pomoći. Niti laži na ekavici, štampane u Beogradu, kojima se po nalogu Novocrnogoraca čereče vaši saborci iz devedesetih, današnji „izdajnici“, samo zato što ukazuju na krađu. Bar ste na to mogli „pljunuti“. To je bila vaša obaveza prema profesiji. Za to bi i Džomić imao razumijevanje.

Danas se ideja nezavisne Crne Gore brani od njene kompromitacije. Ali vi „patriotski“ ćutite na vrijeđanje države koju njeni „branioci“ predstavljaju tako jadnom i mlitavom da zavisi od jednog čovjeka. Ili vi vjerujete da Crna Gora može opstati samo kao autokratska, dok je kao demokratska nemoguća? Ako je tačno, kako tvrde, da je ona institucionalno toliko jadna, za to su upravo krivi oni koji su uništili institucije i potkopali temelje države. Još su Rimljani konstatovali da je pravda temelj države, upravo zato što su nepravda, kriminal i korupcija njena najveća prijetnja.

Iako je Upton Sinclair prije vijek primijetio da je „teško učiniti da čovjek nešto razumije kada mu plata zavisi od nerazumijevanja“, znam da razumijete šta vam želim reći.

Budite ponovo „izdajnici“. U interesu naše budućnosti, vratite se vašoj „izdajničkoj“ prošlosti. To je dobro i za Crnu Goru i za vas. Crnoj Gori su potrebni istina i nezavisno, „izdajničko“ novinarstvo jednako kao devedesetih. Jasno prikažite ko je to potkrada, skinite pijavicu sa tijela domovine. Tako ćete najbolje sačuvati državu i „zabiti nož u leđa neprijateljima Crne Gore“ koji je žele slabu, pokradenu i siromašnu. Oni se tome od vas uopšte ne nadaju, potpuno su nespremni. A samo treba da budete objektivni i ne izbjegavate teme koje ne odgovaraju Vođi. I nemojte svima koji ne vjeruju u „naređenu istinu“ lijepiti etiketu kojom su i vas žigosali kad ste bili “manjinska Crna Gora”.

Vi ste davno osuđeni na neanonimnost i vaše ćutanje na uvezeni medijski šljam je mnogo glasnije od ćutanja drugih - vaše je prećutna podrška. Zato što vi jeste novinari, a ne konobari koji poslužuju što kuhinja spremi. Razmislite kako bi Draško i Darko iz devedesetih - „izdajnici“ ocijenili vaš današnji rad. Novinari vašeg ranga moraju konstatovati da se beba uneredila po našoj medijskoj sceni i dići glas protiv toga - u suprotnom, ćuteći, rizikuju da se profesionalno unerede sami.

Znam da nije lako, ali kao i prošli put, sjutra će biti prijatno i časno. Ukidanje marketinga iz državnih firmi mala je cijena za to.

Zato, kako bi rekao Viktor Ivančić, odličan novinar i “veliki izdajnik”: “Neka Vas, draga gospodo, preplavi sjećanje na slavne izdajničke dane i - naprijed u bolju prošlost!”

Autor je član Predsjedništva Socijaldemokratske partije

( Bojan Zeković )