Kako je uništen jedan od najvećih ribnjaka u Crnoj Gori
Zakon o slatkovodnom ribarstvu gotovo da je ostavio Pivsko jezero bez ribe. Otkako se unazad tri godine umjesto ugovora između Ministarstva poljoprivrede i Elektroprivrede, koja gazduje akumulacijom, a po kojem je bila dužna da poribljava jezero, primjenjuju nova pravila, ribari bezuspješno bacaju udice
Ribari iz pivskog kraja poslednjih godina su ogorčeni jer je ribolov na Pivskom jezeru gotovo potpuno izumro. Razlog tome je neporibljavanje jezera, što je do unazad tri godine bila obaveza Elektroprivrede Crne Gore kao korisnika akumulacije.
Ribari se žale da su ugroženi od trenutka kada je poribljavanje uređeno zakonom o slatkovodnom ribarstvu, koji ide u korist Elektroprivrede a na njihovu štetu, a predviđa da Sportsko ribolovni klub Bajo Pivljanin kao korisnik ribljeg fonda za poribljavanje opredijeli 80.000 eura, koliko i Elektrioprivreda.
Iz Elektroprivrede se drže zakona i kažu da će uplatiit svoj dio kada to učine ribolovci, a najavljuju i da će raditi na obnavljaju ribo-mrijestilišta koje je ekipa Televizije Vijesti zatekla u očajnom stanju.
Zakon o slatkovodnom ribarstvu gotovo da je ostavio Pivsko jezero bez ribe. Otkako se unazad tri godine umjesto ugovora između Ministarstva poljoprivrede i Elektroprivrede, koja gazduje akumulacijom, a po kojem je bila dužna da poribljava jezero, primjenjuju nova pravila, ribari bezuspješno bacaju udice.
"Primijenili zakon o slatkovodnom ribarstvu koji je izašao 2008. godine. Da korisnik ribljeg fonda poribi jednu polovinu, a jednu polovinu Elektroprivreda. Tu se radi o dosta značajnim sredstvima, tako da korisnik ribljeg fonda nije mogao da poribi svoju polovinu jer to nadmašuje naše prihode. To je u novcu 160.000 eura, što znači da je društvo trebalo da ubaci 80, odnosno sav iznos i da nam onda EPCG vrati pola", kaže Vladislav Joković iz SRK Bajo Pivljanin – Plužine.
Iz Sportsko ribolovnog kluba Bajo Pivljanin su u bezizlaznoj situaciji, ogorčeni što zakon, kako kažu, štedi mnogo moćniju stranu. Tako je jezero izgubilo pastrmku, a u vodama pliva samo klijen. Iz Elektroprivrede se strogo drže propisanog i čekaju da ribolovci poribe svoj dio i ispostave račun.
"Kad dobijemo fakturu što je u skladu sa zakonom o slatkovodnom ribarstvu i kad nam ispostave zapisnik koji je potpisao nadležni inspektor i ispuni se zakonski uslov EPCG nema problem niti bježi od bilo koje svoje obaveze. Dakle, ne može da vi platite pola, a onda oni svoj dio, nego isključivo ovako? Postoji samo jedna mogućnost- da se poštuje zakon", rekao je Mitar Vučković iz Direkcije za odnose sa javnošću EPCG.
.Ribari ukazuju i na novi zakon koji je navodno u proceduri, a po kom bi 80 posto troškova snosio korisnik akumulacije, a 20 posto društvo. Do boljih dana, ostaju sjećanja da ribe nije falilo dok je u Plužinama u mjestu Matova luka funkcionisao ribnjak. Ribo-mrijestilište je napravljeno kao odšteta opštini Plužine za potopljene prirodne resurse krajem osamdesetih, a danas je na mjestu koje je zapošljavalo desetak ljudi, ostala samo pokradena ruševina.
"Ovdje EPCG drži svoju poslovnu jedninicu i ona proizvodi mlađ da je ne bi kupovala. To sve ide dobro, vrši se poribljavanje po biološkoj osnovi", kazao je Joković.
Mrijestilište je vremenom prešlo u ruke akcionarskih društava. Kada su svi od njega digli ruke, pokušalo se sa prenošenjem objekta na opštinu Plužine, ali do toga do danas nije došlo. Iz Elektroprivrede poručuju da nisu odustali od objekta.
"U katastarskom operatu nije upisano na EPCG, iako ga mi vodimo kao dio svoje imovine. Kad to završimo ondaćemo rado pristupiti iznalaženju modela kojim ćemo mrestilište i unarednom periodu dovesti u funkciju, da ono opet bude fabrika riblje mlađi", rekao je Vučković.
Tome se nadaju i ribari, koji kažu da je Pivsko jezero bez ribe, samo mrtav pejzaž, a sa njom - raj na zemlji.
( Dijana Blagojević )