Izložbe radova Sergeja Jolkina i Ljube Ivanove u Kotoru

U okviru redovnog Dana otvorenih vrata, u Dukley Art Centru u Kotoru (zgrada Jugooceanije), u nedjleju su otvorene dvije izložbe koje priređuje Dukley European Art Community. Riječ je o izložbi karikatura Sergeja Jolkina, pod nazivom “Ura! Jolkin u Crnoj Gori!” i izložbi slikarskih radova Ljube Ivanove “Svijet u apstrakciji”.

Sergej Jolkin obrazovanje arhitekte stekao je u Voronježu. Radio je kao arhitekta i graditelj gradova. Razrađivao je generalni plan grada Belgoroda. Sa raspadom SSSR posvetio se biznisu sa novinama. Od 1998. godine radi kao profesionalni karikaturista.

Prelazak u Moskvu omogućio je saradnju sa centralnim ruskim izdanjima: "Izvestija", "The Moscow Times", "Vedomosti", "Politru", itd. Poslije uvođenja cenzure na političku karikaturu počeo je da crta za opozicione internet portale. Sada crta za "Radio Slobodu" i "Deutsche Welle". Glavni heroji karikatura su Vladimir Putin, Dmitrij Medvedev i drugi poznati ruski političari.

Ljuba Ivanova veći dio života provela je na Kamčatki, gdje je radila u Oblasnoj filharmoniji. Radila je sa mnogim evropskim i američkim galerijama, i jedan je od prvih rezidenata u okviru projekta Dukley European Art Commu nity, gdje je i izlagala sa Peterom Bankovim, Nikitom Aleksejevim, Pavelom Bratom, Evgenijem Dibskim, Semjonom Fajbisovičem i drugima. Ljuba je mnogo godina „radila u sferi kulture“, kako se i sama izrazila, kao saradnik u filharmoniji, kao impresario, i slično.

Nikada nije mislila da će da crta i slika: u školi jedva da je dogurala do trojke iz crtanja i slikanja. I, posjećujući muzeje, shvatila je, u svojim pedesetim, da hoće da slika na platnu. I slika. To je, u stvari, apstraktno slikarstvo, i konkretno, sa provjerenom kompozicijom, dobro promišljenom fakturom i izražajnom bojom, koje ljudi sa sovjetskim i ruskim bekgraundom skoro i da ne umiju da rade. I što je još važnije - to je slikarstvo koje je napravljeno zato što se autorka raduje da nanosi boju na platno. I ta se energija prenosi gledaocu. Umjetnik ne daje nazive, čak ni brojeve svojim platnima. Važan aspekt njenog rada je odnos između intuitivnih unutrašnjih svjetova Gledaoca i Autora.

Ljuba je ispričala kako u njen kotorski atelje, povremeno, dolazi neki čikica, za kojega je tek kasnije saznala da je pravoslavni sveštenik. Sjedajući na divan, ovaj čikica, gledajući slike, veli: “Moja duša ovdje odmara”. Kada sam je pitao da li postoje nazivi njenih slika, ona će: “Ma, kakvi, nipošto! Recimo da nazovem rad ’Aprilsko jutro’, a drugi rad ’Karneval’, i tad će ljudi da počnu da tragaju slijedom mojih naziva! Ne, neka jednostavno gledaju”.

( Vijesti online )