Kružok samoupravljača

Bankarstvo je već vjekovima ozbiljna profesija; nekako to ova postkrizna ekonomska stvarnost malog ali značajnog broja predatora u grabeži životnim egzistencijama milijardi običnih ljudskih sudbina nikako da nauči.” (prelistaj.me, “Ekonomija je bitna,…” 2016) Crnogorska dešavanja na doskora najjačoj tržišnoj reformskoj priči, u našem bankarstvu, potvrđuju uvodni stav u skoro pa totalitarističkim procentima.

Nedavno je održana sjednica Upravnog odbora Udruženja bankara. Birao se generalni sekretar, udarna operativna pozicija. Raniji rukovodilac je stekao uslove za penziju. Profil simbolike crnogorskog povučenog muškog principa netalasanja u dugoj karijeri rezultata potvrđene neegzistencije u struci. Ali, to jeste većinski odnos crnogorske skoro pa parazitske kulture rada u sjenci crnogorskog bankarskog regulatora, koji kontinuirano koristi ovu instituciju kako bi trenirao neuspješnu javnu strogoću prema bankama.

Mnogo je bilo konstruktivnih preduslova koji su označavali dobar reformski momenat da se unaprijedi institucija, mada je pitanje da li tu uopšte ima institucije. Zaposlenih je svega par, sa budžetom koji je pod stalnom prijetnjom da će biti ukinut od izvršnih direktora banaka, u njihovim sujetnim ratovima sa lavinama ogovaranja koje obično ne pripisuju svojim aktivnostima. Na papiru ima petnaestak odbora unutar Udruženja koji okupljaju bankarske profesionalce koji ništa ne rade; prvo, ne smiju od direktora banaka; drugo, CBCG bi se “ubila” ako bi bilo ko razrađivao regulativu na pravilan, sistematizovan način a u skladu sa međunarodnim standardima; i, treće, nema bilo kakve želje i volje da se stvarno struka uveže i na temeljima dobre reformske priče do sada, uz sve dosadašnje ozbiljne, ali unapređujuće, krize postigne bolji rezultat u budućnosti.

Nedavni izbor genseka Udruženja je bila jedna strukovna i sistemska blamaža kružoka samoupravljača, većinskog dijela Upravnog odbora Udruženja, koji je omjerom 8:6 glasao za kandidata koji je simbol njihovog straha a ne njihove posvećenosti da izaberu dostojno lice industrije. Totalitaristički sinonimi genseka i kružoka su u cjelosti odgovorno izabrani, pošto odražavaju ukupnu atmosferu koja je obilježila ove “izbore”; naravno, regulator u liku nedavno nagrađenog guvernera je tome diskretno kumovao.

Pogrešno je mišljenje da su vlasnici banke-nepomenice iz sistema odlučili koji kandidat će biti gensek. Argumenata je dovoljno za ovu premisu: prvo, izabrani profil je prije godinu dana zamoljen da napusti tu banku-nepomenicu, zbog izostanka dobrih strukovnih i radnih rezultata tokom značajnog višegodišja rada u banci. Drugo, menadžment banke, ili još konkretnije glavni menadžer banke, odlučio je da svoje malešne bankarske planove iskaže kroz “može-biti” ličnu moć a koristeći infrastrukturu crnogorskih podmetanja i prljanja, ono skriveno “tkanje” koje je donedavno bilo ekskluzivno pravo i priviliegija vlasnika banke-nepomenice, a koju su primjenjivali strogo na političkoj sceni. U praksi je to značilo da se ne smije dozvoliti da se izabere strukovno potkovan, iako birokratski opravdano povučen kandidat.

Može li se dokaz(iv)ati da se vlasnici banke-nepomenice nisu upetljali u izbor genseka Udruženja banaka? U formalno pravnom smislu takvo što je teško dokazivo; u suštinsko bankarskom vrijedi razraditi.

Prva linija pljuvačine: u momentu kada je raniji predsjednik Savjeta CBCG, što je današnja pozicija guvernera, aplicirao za mjesto generalnog sekretara, upregnut je novi portal da tugaljivo alarmantno “krikne” a da se prizove reakcija šefa/premijera. Kako je bio u pitanju portal bez ikakvog stava u javnosti osim da kontrira ko zna čemu oko ko zna čega, brzo se shvatilo da se nije postiglo željeno panično ubijanje odustajanja ostalih kandidata, osim izabranog, od kandidature za mjesto gensek-a.

Druga linija pljuvačine: na dan izbora raniji guverener studiozno promišljeno, ili u rječniku prežalačke kafane, moćno, povlači svoju kandidaturu. Bankarska kafana, koja je odavno u zavisti što nikako nema niti poslovnu jačinu niti skrivenu snagu da bude prežalačka kafana, zbog svoje dobrovoljne birokratičnosti u bonusima, našla se u totalnoj sluđenosti “šta sad kada se 'opravdanje' povuklo?”

To sad je izgledalo ovako: desili su se jutarnji pozivi otvorenih prijetnji. Lični cilj izvršnog menadžera banke-nepomenice je bio da se jednoglasno glasa samo jedan kandidat. Osmorica izvršnih direktora su tokom tajnog glasanja glasala za izabranog kandidata. Šestorica bankara su imala strukovnu kičmu da izaberu drugog kandidata. Guverner regulatora banaka je samostalno, opet u ko zna kakvoj demonstraciji ko zna kakve moći, odigrao dodatne manipulacije sa pomenutom infrastrukturom prljanja. Uz dozvolu ili bez, veliko je pitanje?

Treća linija pljuvačine: panika ovakve konačnice, izostanka totalitarističke većine u glasanju govori o slabašnim poslovnim profilima udarnih bankarskih menadžera u Crnoj Gori. Možda živimo povratničku političku priču šefa/premijera iz više iteracija, ali on to bori na političkoj sceni. Međutim, zar se u ove tri decenije bilo ko vratio u voljene skute milosti ako je otpušten? jeste pitanje koje sebi nisu postavili bar petorica od osmorice bankara koja su glasala za novoizabranog genseka, a trebalo je. Ovo pitanje, koliko god bilo kolokvijalno a ne profesionalno, govori o struci bankarstva danas u Crnoj Gori. Udarnim direktorima banaka u zemlji je prodata netačnost, jer se moglo manipulisati činjenicom da je raniji guverner konkurisao, pa su se oblande panične “ugroženosti” šefa/premijera automatski uspješno zamijesile i prodale kao kolač bez fila. Kakva samostalno prihvaćena ogoljenost karijera top bankarskih egzekutivaca koji bi trebalo da znaju bolje, i da postignu više, i da vide dalje. Kakav poraz svega što ne postoji u crnogorskom bankarstvu a trebalo bi da se imenuje dobrim rezultatima u relizaciji strategijskih pravaca tržišnog razvoja.

Pomenuto jutrenje u obliku prijetnji i maltretiranja, a da se postupi po naredbi, nije podijeljeno sa javnošću dok su akcionari banke-nepomenice zbog njihove sporne poslovne reputacije, ali značajnog političkog uticaja, iskorišćeni kao mehanizam prijetnje i zakulisane igrarije o tome da je neko nešto naredio. I pride, novoimenovani guverner vjerovatno nije daleko od uporedive manipulacije... Ako je ovo slika partijske i generacijske lojalnosti, pošto nije sistemske, onda tekuće ne iznenađuje da je šef/premijer odskočna potka da ga školski drugari(ce) koriste za ispunjavanja ličnih agendi, sve dužeg niza lažnih performansa o nepostojećoj moći. Njihovoj lažnoj moći, ne njegovoj; ali, njihova činjenja slabe i njega i sistem.

Kružok samoupravljača nije glasao za pristojnost kao princip strukovne odgovornosti i nemaju nikakvo opravdanje, najmanje profesionalno, da povjeruju da nisu krivi i odgovorni. Mada je to možda bio jedini cilj ovog vodvilja sa elementima burleske, a željenom, iako nikakvom u izvedbi, snagom kabarea.

( Mila Kasalica )