Banka prodaje vilu Vojina Lazarevića

Zbog duga od 1,6 miliona, banjalučka Komercijalna banka oglasila je prodaju vile Beskuća, u srcu kotorskog Starog grada, vlasništvo nekadašnjeg najvećeg trgovca strujom u jugoistočnoj Evropi Vojina Lazarevića.

Srbijanski tajkun crnogorskog porijekla prvobitno je založio vrijednu palatu, spomenik kulture iz 1776. godine, koju je kupio prije gotovo dvije decenije, kao hipoteku za kredit od 20 miliona eura kod Hypo Alpe Adria banke Internacional Klagenfurt.

Prije tri godine Lazarević uzima milionsku kreditnu liniju od dvije povezane banke i to 1,6 miliona eura od Komercijalne banke AD Banja Luka, i 12 miliona eura od Komercijalne banke Beograd.

Nepoštovanje kreditnih obaveza skupo je koštalo Lazarevića.

Prva koja je pokrenula naplatu preko svoga punomoćnika, advokatske kancelarije Tomislava Miranovića iz Podgorice, bila je banjalučka banka.

Banka upisuje u katastarsku evidenciju Uprave za nekretnine zabranu otuđenja i raspolaganja, kako bi osigurala pozajmljeni novac, da bi obavještenje o početku namirenja kreditnog duga objavila u aprilu ove godine.

Kako Lazarević u prethodnih pola godine nije izmirio svoje obaveze, to je banka preko svoga advokata i objavila prodaju vile, što je i zvanično upisano prekjuče kao teret u katastarskoj evidenciji.

Na parceli je trospratna palata ukupne površine 1.348 kvadrata, koju je, kako se navodi, kupio Lazarević i jedini je vlasnik.

Novinarska istraživačka mreža BIRN Srbija nedavno je objavila da je Lazarević bankrotirao i da duguje 11,6 milijardi dinara, zbog čega su banke već započele prodaju njegovih nekretnina u Albaniji, nedaleko od Luke Drač, gdje je sa svojim partnerima planirao da gradi terminal za gas i naftu.

Lazarević, kako prenose srbijanski mediji, krah doživljava još u februaru prošle godine, kada ga je zbog duga od 20 miliona eura blokirao nemački „Tisen Krup matirijals“, a onda i domaće banke za 2,6 milijarde dinara, koje su i pokrenule stečaj.

Iako je Lazarević pripremio plan reorganizacije kako bi spriječio rasprodaju imovine, banke u Albaniji, kako prenosi BIRN, oduzele su mu 15 od ukupno 20 hektara zemlje zbog neplaćenih kredita. Tokom 1992. godine osnovao je preduzeće Pima u Kotoru čiji je i danas većinski vlasnik.

Uz biznis se bavio i politikom, godinama je bio jedan od uticajnih ljudi okupljenih oko Narodne stranke (NS) koja je više godina bila u koaliciji sa režimom Mila Đukanovića.

Od 1992. do 1996. bio je poslanik crnogorskog i saveznog parlamenta.

Bio je član Upravnog odbora Jugopetrola i Elektroprivrede Crne Gore.

Prije biznisa sa električnom energijom, Lazarević je bio savjetnik bivšeg premijera Filipa Vujanovića, aktuelnog predsjednika Crne Gore.

Sa partnerom Vukom Hamovićem počinje jedan od najjačih biznisa i postaju glavni igrači na balkanskom tržištu električne energije, što im donosi milionsku zaradu. On je 1997. godine, uz pomoć Hamovića, ušao u trgovinu strujom za potrebe Crne Gore.

Ubrzo postaje i akcionar i potpredsjednik borda direktora u Hamovićevoj londoskoj firmi EFT koja dobija unosne poslove otkupa i prodaje viškova struje elektroprivreda Republike Srpske, Crne Gore i Srbije.

Spomenik kulture iz 1776. godine

Palata Beskuća je spomenik kulture treće kategorije i kako se navodi u knjizi "Sto kotorskih dragulja", pripadala je porodici Beskuća iz Prčanja.

Porodica Beskuća obogatila se krajem XVIII vijeka, jer se bavila pomorskom trgovinom. Porodica je tada dobila i plemstvo i imala brojne posjede i kuće u Boki Kotorskoj, posebno u Prčanju, Kamenarima i Tivtu, ali i u Mlecima i Carigradu.

U Prčanju je imala lijepu baroknu palatu. U gradu Veroni imala je svoj feud, zvan Quaderni.

Porodična legenda kaže da su Beskuće došle u Prčanj iz Strpa, kao beskućnici, ali da su se brzo obogatili, pa da je već konte Jozo Beskuća imao 99 kuća, u Boki i Italiji.

On je htio da postane vlasnik stotinu kuća i da promijeni prezime u Stokuća, ali mu to nije uspjelo.

Početkom XIX vijeka, palata je postala vlasništvo Opštine Kotor, a tadašnja austrijska vlast je u njoj smjestila kotorski Sreski sud, u čijem su se arhivu čuvale knjige kotorskih notara od XIV do XVIII vijeka, jedna od najdragocjenijih zbirki istorijskog arhiva u Kotoru.

( Vuk Lajović )