Ekonomsko državljanstvo vs. liberalizacija boravka

Prije nekoliko dana se među prijateljima poveo razgovor o freelance profesijama i o tome koliko bi dobra ideja bila da se ljudima sa slobodnijim radnim statusom, samozaposlenima, frilenserima, omogući da produženo borave i rade u Crnoj Gori. Pomenuti su primjeri Estonije, Španije, Portugalije i Njemačke gdje je to jasno definisano zakonom.

Ekonomsko državljanstvo kao ideja u Crnoj Gori imalo je svoj neslavan početak i bilo je dočekano sa velikim nepovjerenjem u javnosti. Ideja je bila da se za oko pola miliona eura ulaganja u Crnoj Gori investitorima omogući da dobiju crnogorski pasoš. Praksa koja nije nepoznata u svijetu, postoje brojni primjeri u kojima se ljudima za investicije omogućava ekskluzivno pravo da steknu državljanstvo zemlje u koju ulažu novac.

Ova ideja ne samo da je imala kritičare u našoj javnosti, već je i od partnera iz Evropske unije dočekana kao preuranjena, a čule su se i informacije o mogućem ponovnom uvođenu viza za Šengensku zonu.

Ove godine inicijativa je ponovo pokrenuta i u septembru je formirana Komisija za izbor ponuđača za izradu i realizaciju posebnog programa ulaganja na osnovu kojeg lice može steći crnogorsko državljanstvo prijemom. Komisiju čine predstavnici Vlade iz ministarstava održivog razvoja i turizma, finansija i unutrašnjih i vanjskih poslova. Interesantno je da je sastav komisije politički šaren te da ova inicijativa ima podršku i vlasti i opozicije.

Ekonomsko državljanstvo je diskriminatorno, i bolja opcija bi svakako bilo olakšavanje sticanja prava boravka onako kako se to radi u SAD na primjer. Svakako, kako već imamo sumnje u zloupotrebe sticanja državljanstva koje je izrazio Centar za građanslo obrazovanje kroz publikaciju rezultata istraživanja u toku projekta „Jednake mogućnosti za sve - Počasno državljanstvo“, uvođenje reda i kriterijuma u ovu oblast bilo bi mnogo bolje od dosadašnjeg netransparentnog pozivanja na Član 12 postojećeg Zakona o državljanstvu.

Dobro je da Crna Gora privlači investitore na ovaj način, ali će ti investitori i drugi prije ili kasnije u Crnoj Gori zahtijevati kvalitetnu radnu snagu ili će je tražiti negdje drugo. Crna Gora je zemlja pogodne klime, prirodnih ljepota i, u konačnici, udobno je mjesto za život. Postoje ljudi brojnih slobodnih profesija dizajneri, programeri, konsultatni, arhitekte.... Ljudi koji su samozaposleni, a željeli bi da žive u Crnoj Gori, bez želje da stiču crnogorsko državljanstvo. Jednostavno žele da ovdje rade ili da odavde rade na daljinu, i što je za nas najvažnije, da svoj novac troše u Crnoj Gori.

Mladi dizajner sa minimalnim neto prihodima od par desetina hiljada godišnje zakonski ne može da boravi u Crnoj Gori osim u periodu od 90 dana u toku pola godine kako to dozvoljava turistički boravak. Sve druge mogućnosti koje zakon dopušta (porodica, otvaranje kompanije, traženje posla u CG...) dosta su komplikovane i vode ljude u nepotrebno gubljenje vremena i sredstava.

Crna Gora treba da liberalizuje pravila o boravku za bogate, ali i za stručne, bez obaveze da tako olako daje svoj pasoš. Ljudi koji steknu pravo na dug boravak u Crnoj Gori po ovoj i osnovi i osnovi investiranja ne moraju i ne trebaju sticati državljanstvo, jer ono podrazumijeva i politička prava. Dovoljno je dozvoliti ljudima da ovdje zarađuju, kao i da novac zarađen na drugom mjestu troše ovdje.

( Ljubomir Filipović )