Zelena oaza Boljevića: "Radićemo dok mognemo micati"

Svega dva-tri kilometra od centra Podgorice, Boljevići imaju svoj zeleni kutak. Vjera održava baštu, za koju je nedavno osvojila drugo mjesto u izboru za najljepšu baštu Portala "Volim Podgoricu" i Turističke organizacije Glavnog grada.

"Uživam u tome što radim, radim to baš zato što volim, a kada još to neko vidi, onda je još ljepše... Uvijek sam voljela da mi je dvorište lijepo sređeno, to mi je prvo, pa onda u kuću što stignem, ali dvorište uvijek sredim. Ošišam travu, posadim, uvijek imam nešto da čupam, da sadim...", kaže za TV Vijesti Vjera Boljević.

Vrijedne ruke ima i suprug Vasilije. On brine o povrću i voću. I posebno o vinogradu.

"Baš kada smo se ja i ona uzeli '76 godine posadili smo ovaj vinograd, znači ovaj vinograd je '76 sađen. Tu ima raznih sorti, ja recimo imam preko 15 vrsta raznoga stonoga grožđa, od 13. jula još ga ima sada na lozama, ali je propalo zbog kiše. A najviše mi je vranac i kratošija, što koristim za vino i rakiju", priča Vasilije.

Boljevići kažu da im ništa ne pada teško jer ovi penzioneri nalaze zadovoljstvo u svemu što rade.

"Više je potrebno rada, nego znanja. Kuća koliko god da je lijepa, ako nije oko nje lijepo, nije to to...", kaže Vjera.

"Kako smo stizali svake godine neka nova biljka, šipovi, dunje, smokve, trešnje, višnje, kajsije, breskve, šljiva, japanske jabuke, imam svo praktično voće koje mi treba za familiju, ne moram ići na pijacu da kupim, drugo što je to mnogo slađe i ljepše kada se ubere", dodaje Vasilije.

Ovi vrijedni ljudi ne mogu sa shvate one koji samo sjede i kukaju.

"Teško shvatam te ljude, pogotovo zdrave ljude koji mogu, koji imaju imanja, koji mogu da koriste i za sebe i za svoju porodicu, i za tržište, ja to stono grožđe sve sam mogao da prodam. Taj posao liječi, i nauka kaže pokreni se, prema tome čovjek koji stalno sjedi, koji čeka da mu neko nešto da ili da mu donese, to je za mene neshvatljivo", smatra Vasilije.

Idući prema Boljevićima iz centra grada, morate proći pored Delta sitija i Siti kvarta. Beton kao sušta suprotnost zelenilu u kojem oni žive.

"Koliko je ovo sve vama lično važno kao odmor od nekog svakodnevnog stresa? Itekako, da čovjek kada je nervozan i ima neke brige ili probleme, tu je najljepše, izduši na to malo cvijeća, smiruje prosto."

"Bježimo li od zemlje danas? Pa ljudi su se prihvatili nekih novih trendova i nekih novih čuda, ja to sve shvatam, napredak je neizbježan, u svakom pogledu... ja kada orem sa mojim traktorom, njegovu pjesmu kada čujem, i kada očistim čelo, i padne znoj u zemlju pa se ona kapljica širi, i ona kaže hvala ti gazda vratiću ti to...", kaže Vasilije.

Vjera i Vasilije poručuju da će nastaviti da rade, što od srca, preporučuju svima.

"Kada radimo, ljepše nema je, lakše nam je, manje brinemo, možda i o nečemu što ne treba da brinemo", kaže Vjera.

"Dok budem mogao, tako kažu Zećani, sve dok mognem micati, ja ću raditi", kaže kroz osmijeh Vasilije.

( Marko Mišić )