Pogrešan sport škodi djetetu

Današnja djeca su nedovoljno fizički aktivna, u tome se slažu i ljekari, i učitelji, roditelji, ali i treneri koji u školama sporta imaju zadatak da takve stvari isprave. Ovaj zaključak lako je izvući iz statistika koje govore da sistematski pregledi bilježe visok procenat deformiteta stopala i kičme kod djece predškolskog uzrasta. Do prije samo 15 godina, bilo je 15 odsto djece sa ravnim stopalima, dok ih je sada čak preko 75 odsto. Do nedavno, djecu sa lošim držanjem su zdravstveni radnici upućivali na bavljenje nekim sportom. Danas se ovakva djeca, čak i iz škola sporta, šalju na korektivnu gimnastiku (da ojačaju mišiće, steknu fizičku kondiciju, NAUČE DA TRČE!), kako bi uopšte mogla nešto da treniraju. Jer, blagovremena prevencija i korekcija postojećih deformiteta je preduslov za uspješno bavljenje sportom.

A kada je idealno vrijeme za početak bavljenja sportom?

Određivanje ove starosne granice nije striktno, a ni jednostavno. Zavisi od mnogo faktora - od motiva djeteta, njegove psihofizičke zrelosti, vrste sporta i njegovih karakteristika, zahtjeva trenera, tipa takmičenja, rizika od povreda, štetnih posljedica po rast i razvoj…Ipak, postoje neka pravila, koja roditelji moraju da poštuju kako bi njihovo dijete uživalo u sportu. Važno je znati da djeca u početku odlaze na trening zbog drugara i zato što im je tamo zabavno.

NI JEDNO dijete ne počinje bavljenje sportom zato što želi medalje. Važno je da i roditelji izbace takve misli iz glave, kako bi se skoncentrisali isključivo na to da dijete zavoli sport koji je počelo da trenira i pravilan razvoj koji će mu sport donijeti. Najraniji uzrast kada djeca pokazuju interesovanje za sport, jeste sa navršenih pet godina. Mlađa djeca nisu u stanju da se igraju po pravilima, a sport upravo podrazumijeva poštovanje određenih pravila. Do pete godine, mališani bi trebalo da kroz slobodnu igru usavršavaju motoričke vještine, uspostave pravilno držanje tijela, učvrste kosti, steknu mišićnu snagu, poboljšaju koordinaciju. Zato ih pustite da često borave napolju, da trče, penju se po drveću, preskaču prepreke, voze bicikl, jure za loptom.

Vjerujte da sva djeca do pete godine ili polaska u prvi razred mogu da nauče da voze bicikl i rolere, da plivaju, klizaju, kao i osnove skijanja. Sa tim vještinama, spremna su da se u uzrastu od pete do dvanaeste godine bave bazičnim sportovima - plivanjem, lakom atletikom i gimnastikom, a tek nakon toga sportovima sa loptom (odbojka, rukomet, košarka, fudbal).

Prednost plivanju

Mnogi sportovi privlače pažnju roditelja zato što ih savjetuju ljekari. Jedan od takvih sportova je i plivanje i ono je sa razlogom dobar izbor za vašeg predškolca ili prvaka. Dijete se u tim godinama još uvijek mnogostruko razvija i važno je da aktivnosti kojima se bavi u tom uzrastu ne budu usko specijalizovane. Forsiranje određenih aktivnosti moglo bi u tim godinama da dovede do neravnomjernog razvoja. Plivanje je zato ipak najpogodnije, jer ne opterećuje zglobove, a ravnomjerno angažuje sve mišiće, što utiče na pravilan razvoj. Zato je plivanje odličan sport i za djecu sa ravnim tabanima, X i O nogama, deformitetima kukova, problemima sa motorikom, za razliku od svih ostalih sportova „na suvom“ gdje imamo veliko opterećenje zglobova nogu težinom tijela.

Najbolje je da dijete prvo prođe školu plivanja čak i kada već zna da pliva, kako bi pravilno naučilo tehnike plivanja jer nije dovoljno da samo zna da se održava na vodi. Kasnije, kada želimo da dobijemo efekat korekcije deformiteta kičmenog stuba, za to koristimo, prije svega, leđni stil koji angažuje mišiće koji će tome doprinijeti.

Kada postoje deformiteti, pa makar i neznatni, oprez je neophodan

Ukoliko dijete ima neki od deformiteta kičmenog stuba treba voditi računa o položaju koji je dominantan u tom sportu. Za djecu sa kifozom košarka ili rukomet nisu dobar izbor jer se puno vremena provodi u povijenom položaju što nije slučaj sa odbojkom, mačevanjem, borilačkim vještinama. Kada dijete ima skoliozu (krivljenje kičme na jednu stranu) nije dobro da se bavi sportom koji forsira jednu stranu tijela (rukomet, košarka, tenis) jer će se i dalje razvijati jedna strana na račun druge što može da dovede do pogoršanja deformiteta.

Djeca sa naglašenom lordozom ne bi trebalo da idu na sportove koji takav stav potenciraju (gimnastika, ritmička gimnastika). I u ovom slučaju najbolje je da dijete trenira plivanje ili sport koji ravnomjerno angažuje sve mišiće, što je slučaj i sa većinom borilačkih vještina. Ako dijete ima problem sa stopalima, nikako ne treba birati sportove koji zahtjevaju hodanje na prstima (gimnastika, ritmička gimnastika, balet), jer upravo ta aktivnost doprinosi spuštanju svodova. Za njih su previše teški sportovi gdje treba da se dugo ili brzo trči (atletika, fudbal) jer se brzo zamaraju i bole ih noge. Biće uspješniji na klizanju ili hokeju, dok će mišići nogu biti bolje razvijeni.

Ako dijete već ima ravne tabane preveliko angažovanje i opterećenje mišića stopala samo će dovesti do pogoršanja i dijete će izgubiti motivaciju da trenira jer ne može da bude uspješno u tom sportu. Pored interesovanja djeteta i deformiteta koji ima, pri izboru sporta treba uzeti u obzir djetetov uzrast i njegove fizičke predispozicije. Pogrešan sport u pogrešno vrijeme može da ima negativan uticaj na pravilan rast i razvoj djeteta.

( Mladen Pelević )