Posao dimnjačara opasan, ali mušterija dosta

Vjerovanje da susret sa odžačarem donosi sreću široko je rasprostranjeno. Kada ugledaju odžačara ljudi gataju da li će im se ispuniti neka želja i pri tom se hvataju za dugme.

To vjerovanje je poznato i Jovici Medenici koji je više od 15 godina dimnjačar.

Kada je početkom vijeka počeo sa radom imao je i tradicionalno crno odijelo sa dugmadima i kapu, poput dimnjačara koje možemo vidjeti još na starim na fotografijama.

“Od toga sam brzo odustao, nije bilo praktično. Sada radim u trenerci koja je mnogo udobnija i pogodnija za kretanje po krovovima”, ispričao je Medenica.

Prema zvaničnim podacima u Podgorici, od 57.346 domaćinstava, više od polovine koriste za grijanje drva.

Medenica dimnjake čisti širom Crne Gore, a najviše u glavnom gradu, a kazao je da se može živjeti od tog posla.

Mušterija ima dosta, a dešava se da dnevno ima i po tri, četiri poziva.

“Imam puno stalnih mušterija, a nove najčešće pronalazim zahvaljujući preporukama. Dimnjak da bi se održavao kako treba, mora da se čistiti svake godine, poslije dvije, tri godine uhvati se katran i smola, pa je posle to teže očistiti, zapali se i ošteti”, kazao je Medenica.

Ne zna puno ljudi koji se bave ovim poslom, te ga je posebno iznenadilo kada je čuo da se rizičnim poslom bavi i jedna žena u Hrvatskoj.

Ističe da je održavanje dimnjaka opasan posao , koji zahitjeva od dimnjačara da stalno bude na oprezu, fokusiran i maksimalno spreman.

Medenica, u kasnim tridesetim godinama, smatra da još uvijek ima potrebne reflekse za obavljanje poslova za koje je, navodi neophodno biti spreman, psihički i fizički. Od kade se bavi ovim zanatom, kaže da na sreću, nije slomio nijednu kost.

“Nezgoda je bilo. Prošle godine, na Zabjelu, pao sam sa terase, jer sam žurio, bio brzoplet i sapleo se o kablove. Na sreću nisam ništa polomio, ali sam se povrijedio”, rekao je Medenica dodajući da se nije ni sjetio da kontaktira osiguravajuću kuću gdje plaća posebno osiguranje za odžačare. U gradu su najveći problem, kazao je, krovovi od crijepa nakon nekoliko godina obrastu lišajem i postanu klizavi, a u dimnjacima nekada gnijezde stršljenovi i ose.

Sve opasnosti ga ne sprečavaju da se posveti svom poslu i temeljno očisti dimnjake kako bi porodice mogle kvalitetno i bez problema da se griju.

“Nekada se dešava da kada dođe do zapušenja u dimnjacima, ljudi, možda i iz finansijskih problema ne mogu da pozovu dimnjačara, pa pokušavaju na razne načine da ih sami očiste zbog čega kasnije naprave još veći problem. A iz dimnjaka moram da vadim opremu, sjekire i slično”, priča Medenica.

Dešava se da se i dimnjaci zapale. U tim slučajevima Medenica tvrdi nikako ne treba odmah koristiti vodu i sipati je u dimnjak. Potrebno je zatvoriti sve dovode kiseonika i na taj način ugasiti vatru, a potom pozvati stručnjaka.

Inovacije nijesu uspjele, bavi se i proizvodnjom ćumura

U radu sa ljudima imao je raznih iskustava.

Iako tvrdi da su većinom ljubazni, imao je i neprijatnih iskustava, obično kada je trebalo da naplati svoje usluge.

Medenica se bavi zanatom sa dugom tradicijom, pokušavao je da uvede novine u poslovanje, ne bi li i sebi olakšao.

“Imao sam opremu za snimanje dimnjaka iznutra, ali sam je uništio brzo. Kameru sam nabavio iz inostranstva. Dimnjaci su većinom zapušten, i potrebno je ispitati, kablovi su skupocjeni, ali mi se to nije isplatilo. Nije se moglo olakšati”, kazao je Medenica.

Bavljenje fizički zahtjevnim zanatom Medenici možda neće biti glavni izvor zarade u budućnosti.

Osim što radi na čiščenju dimnjaka u Podgorici i šire, Medenica se privatno bavi i proizvodnjom ćumura na sjeveru Crne Gore.

Međutim, ovo je sezonski posao od kojeg ne može da izdržava porodicu. Ima želju da se tim poslom u budućnosti bavi aktivnije. Stoga je upisao i fakultet, a trenutno je na drugoj godini studija javne uprave i bezbjednosti u Bosni i Hercegovini.

( Milica Đurović )