Klasična zloupotreba službenog položaja
Tzv. Ružičin, Lidijin i Đagin Registar, na koji je primjedbe davao i dokumentarista, stavljen je “ad acta” i on ne postoji, nakon što je odigrao svoju rolu i poslužio kao dokument za namicanje para iz Budžeta
Ovo potvrđuju i dva dopisa sadašnje direktorice Uprave, gospođe Anastazije Miranović, upućena u julu 2014. godine generalnoj direktorici direktorata za kulturnu baštinu, mr Lidiji Ljesar, kojima se konstatuje da sa aspekta primjene Zakona o zaštiti kulturnih dobara, proces revalorizacije i sve u vezi sa njim nije dovoljno razrađen, te da je nedostatan Pravilnik o Registru kulturnih dobara i da se Registar kulturnih dobara ne može ustanoviti bez prethodnih izmjena i dopuna Zakona o zaštiti kulturnih dobara i podzakonskih akata.
Dakle, tzv. Ružičin, Lidijin i Đagin Registar, na koji je primjedbe davao i dokumentarista, stavljen je “ad acta” i on ne postoji, nakon što je odigrao svoju rolu i poslužio kao dokument za namicanje para iz Budžeta.
Ali zato postoje, manje ili više dobro urađeni Elaborati, koji su se, bazirali na dokumentaciji bivšeg Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture, a što potvrđuje činjenica da je za vrijeme izrade Elaborata, čast izuzecima, od strane 250 “stručnjaka” najviše bila korišćena dokumentacija iz Centra za dokumentaciju bivšeg Republičkog zavoda i tehnika prepisivanja (popularno nazvana copy paste). Izuzetno je interesantno i da nikada nije objavljen spisak tih 250 stručnjaka, kako bi javnost Crne Gore viđela o kojim je stručnjacima riječ. A pouzdano se zna da je tu bilo stručnjaka koji se nikada nijesu bavili navedenom problematikom i stručnih profila kao što su: računovodstveni radnici, pravnici - pripravnici ili početnici, ekonomisti početnici, sociolozi, politikolozi, novinari, arhitekte početnici itd. itd. Treba se nadati da će se sa ovom klasičnom zloupotrebom službenog položaja, konfliktom interesa i pribavljanjem protivpravne koristi pozabaviti nadležni državni organi. Samo je dovoljno da se ostvari uvid u Računovodstvo Ministarstva kulture i utvrde enormni iznosi isplaćeni za vršenje poslova koji su mahom obavljani za redovno radno vrijeme, a koji su bili redovna i zakonska obaveza zaposlenih u Upravi za zaštitu kulturnih dobara, za koju se svakomjesečno prima lična zarada. Naročitu pažnju izazivaju primanja gospođe Ljesar, koja je u imovinske kartone Komisiji za sprečavanje sukoba interesa, sada Agenciji, za period od 2009. do 2015. godine (dakle za 2010, 11, 12, 13 i 14. godinu) prijavila „ostalih prihoda“ u visini od 44.434,00€, ili u prosjeku 740,57€ mjesečno. Dakle, ona je od organa u kojem radi i u kojem je ostavarivala sva prava iz radnog odnosa, pa i pravo na ličnu zaradu, mjesečno primala „ostalih prihoda“ daleko veći iznos od svoje redovne lične zarade. Sama ova činjenica ukazuje na nezakonitost i nedozvoljene radnje.
Sve navedeno, ukazuje i na nedopustiv odnos Vlade Crne Gore, koja je na svojoj 78. sjednici usvojila materijal, u najmanju ruku, problematičnog naziva „Izvještaj o implementaciji projekta „Revalorizacije kulturnih dobara Crne Gore““. Postavlja se pitanje, da li je ovaj materijal imao za cilj da bude izvještaj o izradi Projekta revalorizacije, ili da bude izvještaj o implementaciji ovog Projekta? Trebalo bi da bude poznato članovima najvišeg izvršnog organa vlasti u Crnoj Gori, što znači termin implementacija koji je vrlo često u njihovoj upotrebi. Obzirom na usvojene Zaključke sa te sjednice, očigledno se radilo o izvještaju o izradi ovog Projekta. Jer u tački 2. Usvojenih Zaključaka Vlade, stoji:
„Zadužuje se Uprava za zaštitu kulturnih dobara da:
- U roku od 90 dana, dovrši 93 elaborata o revalorizaciji pokretnih kulturnih dobara i 65 elaborata o revalorizaciji nepokretnih kulturnih dobara, koji su u procesu izrade...“ Više je nego jasno da se radilo o usvajanju Izvještaja o nezavršenoj obavezi, a što je nonsens u radu najvišeg izvršnog državnog organa - usvajanje nečega što je nazavršeno, pa još zamaskirano u naslovu sa terminom implementacija, tako da niko razuman ne može znati o čemu se, zapravo, radi. Oprobani recept, koji se pokazao kao vrlo efikasan za manipulisanje sa javnošću, jer se usvajanjem materijala nebuloznog naziva, stiče utisak o pregalačkom radu i rezultatima uz istovremeni pokušaj pravdanja izdvojenih sredstava iz Budžeta. U stvarnosti rezultat takvog rada je nula uz pozamašna, najvećim dijelom, nezakonito utrošena sredstva poreskih obveznika Crne Gore, za što nosioci takvog posla bivaju nagrađivani i pohvaljivani za svoje „misionarske“ uloge.
(Autor je bivši direktor Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture Crne Gore i vršilac funkcije direktora JU Centar za konzervaciju i arheologiju Crne Gore)
( Đorđije Vušurović )