Imamo hemiju, energiju i ljude

Crnogorski rok bend “Freedom”, održao je preksinoć, u podgoričkom lokalu “Berlin” svirku koja je ujedno bila i promocija prvog EP-ja ovog sastava, koji čine Rade Vukčević, Ivan Mandić i Boris Đurđić. Tako je publika u prepunom lokalu mogla da čuje autorske numere “Rollin’”, “Good Times”, “Aquiver (Rather Be)” i “Hurricane”, ali i obrade, od kojih većinu, kako je kazao za Vijesti frontmen sastava, Vukčević, prisutni ranije nisu čuli.

“Trudili smo se, kao i uvijek, da tu bude nešto drugačije i svježe, od poznatijih pjesama to su ‘Come Together’ od The Beatlesa, ‘Voodoo Child’ od Hendriksa, a ostale mislim da veći dio publike nije čuo iako su to standardi, poput ‘Going Down’ od Fredija Kinga. Kada se radi o hevi rok numerama, to su jedan grčki bend, a drugi je iz Nju Orleansa, a nijedan od njih nije previše poznat, ali imaju veoma dobre pjesme”, ispričao je on.

Zajedničko za autorske pjesme i obrade kada je u pitanju “Freedom” je što su sve na engleskom jeziku, a pjevač sastava je objasnio i zbog čega.

“Pjevamo isključivo na engleskom, a jedina stvar koju smo uradili na našem je 'Sudbinu u ruke', jer je naš jezik dao dušu za to, baš je bezobrazan. Engleski je tu, jer se sa njim može vani, a svi koji mi kažu, da smo iz Crne Gore i da treba da pjevamo na našem jeziku, vazda im objasnim da ovo više nije SFRJ i da nemamo tržište kao ranije kada je bend mogao dosta dobro da živi samo od YU tržišta”, pojasnio je on, a zatim otkrio kako je nastao bend.

“Bio sam u Londonu dosta godina... posao, plata, krediti, svega mi je bilo preko glave, a nije bilo ventila. Kod njih dvojice je bilo slično u tom kreativnom smislu, samo što su bili ovdje. Znamo se još iz gimnazije i veliki smo ljubitelji dobre muzike, družili smo se kao klinci, a nakon mog odlaska za London smo se gledali možda jednom godišnje”, prepričava Vukčević.

“Prije dva ljeta smo bili na roštilju i jedno večeli smo onako iz sprdnje dohvatili da sviramo, i bilo je slatko. Onda je prošla puna godina dok se nismo opet vidjeli, a taj put sam rekao Mandi da bi možda valjalo napraviti bend. Još godinu dana sam se kanio i gledao tačno kako i kad da napustim London, a onda spletom okolnosti, a i poslovno sam došao u Crnu Goru, i tu se otvorio prostor da se priča uozbilji”, otkriva frontmen benda “Freedom” i dodaje da je ipak sve počelo tek u martu ove godine.

“Tada smo prvi put počeli sa probama, jer smo htjeli da vidimo vrijedi li investirati emocije i vrijeme u bend. Imali smo svega par proba prije prve sirke u Montenegro pabu, gdje je bila klasična podgorička svirka, svi su došli da budu viđeni, a onda su tek na pola svirke shvatili da mi divljamo i da se nešto ozbiljno dešava. Sljedeći put su glumili do sedme-osme pjesme, nakon toga do treće...”, uz smijeh prepričava Vukčević.

Nakon svirki u Podgorici uslijedio je i nastup u Nikšiću, koji je za bend bio presudan.

“Zaključili smo da su tu hemija, energija, ljudi i da može da se napravi bend, samo sad treba dati razlog zašto - a naš razlog su autorske stvari, jer od obrada čovjek može da živi, ali ne dugo. Svaki bend koji se bavi samo obradama je na neki način ograničen”, tvrdi on.

“Odlučili smo da napravimo svoje pjesme, pa smo od ljeta radili na EP-ju i napravili smo gomilu pjesama za koje mislim da su sve sjajne, jer pravimo nešto što je trenutno potrebno ne samo u Crnoj Gori, već na svjetskoj sceni. Pravimo muziku koja ima malo faktora 'briga me šta misliš i sviđa li ti se' u vremenu kad je svačija baba tržišno orijentisana, i ne usrećuje mi se publika koja očekuje da sviramo ono što piči po radiju cijeli dan, ali sa druge strane želim da ih navučemo na sirovu energiju i neku primalnu atmosferu užitka koju bendovi vrlo rijetko pružaju, a i koja fali gotovo svim izvođačima i kod nas, a i vani”, iskren je Vukčević.

On dodaje da im to uspijeva, jer su u njihovim pjesmama “čiste emocije”, a da su se na EP-ju našle samo četiri numere, samo zbog nedostatka vremena.

“Pametnije je bilo da izbacimo jedan EP da pokažemo da se nešto ozbiljno dešava i onda za tri mjeseca drugi, pa za pola godine ili malo više album, nego da čekamo da sve bude savršeno, jer 90 odsto bendova čeka savršeni momenat koji nikada ne dođe, naročito ovdje”, zaključuje on.

Snimili materijal za ekranizaciju nedavno objavljenih pjesama

Članovi sastava “Freedom” iskoristili su svirku u “Berlinu” kako bi prikupili materijal za ekranizaciju pjesama koje su nedavno objavili.

“Snimili smo nekih pola sata materijala, sa dvije kamere. Režiser Gojko Berkuljan nam to radi, tako da se baš radujemo saradnji i mirne glave očekujemo najbolje. Tu će biti mješavina snimaka sa live svirki i studijski zvuk, kao neki live music video”, objasnio je Vukčević.

“Kasnije kada bude bilo budžeta, biće i nešto profi urađeno, da imamo i jedan pravi spot”, obećao je on.

Sprdanje je najlakše, a praviti ozbiljan rok je podvig

Vukčević navodi da se “Freedom” od ostalih bendova razlikuje jer članovi njegovog sastava mnogo ozbiljnije shvataju muziku, što je i njihov najveći kvalitet.

“Ne mogu da smislim više muziku iz zezanja. Svaka čast Rambu Amadeusu, koji je to radio kada je bilo vrijeme za to. Rat, kriza, što ćeš bez da se ismijavaš tome na neki način... Poslije toga su to slatko radili Monteniggersi i Buksovci, ali sad kad pogledamo scenu i novije bendove, liše tih par sastava koji se trude da stvaraju svoje i da rade kako treba, bendovi Crne Gore se često svode na neku formu zezanja kroz svirku, a vjerujte mi, sprdanje je najlakše, ali sjesti i praviti ozbiljan rok sa namjerom da se privuku mase koje su navikle da sjede po lokalima i slušaju pozadinsku muziku je i te kako zahtjevan podvig”, smatra on.

“Na sreću, imam dva zmaja uz sebe, tako da će biti sve okej”, poručio je Vukčević.

( Mirela Zogović )