Riječ vrijedna za izgovoriti
Brajović i Trifunović su pričali i o tome kako su pomenutu predstavu izveli za Dragana Nikolića u njegovoj sobi, pošto zbog bolesti nije mogao da je gleda
Uzalud se u gradu pod Trebjesom tražila karta više za predstavu „Voz“ beogradskog Zvezdara teatra koja je otvorila 13. Međunarodni festival glumca. Karata nije bilo “ni za lijek”, a aplauz koji traje, vraćanja na bis glavnih aktera predstave Sergeja Trifunovića i Vojislava Brajovića, koji je i režirao predstavu rađenu po tekstu Kormaka Makartija, pokazali su da je srpski mediji nijesu bez razloga okarakterisali kao kulturni i scenski događaj prvog reda. Godinu nakon premijere i nakon skoro 70. izvođenja Crni (Sergej Trifunović) i Beli (Voja Brajović) otkrivaju još neotkrivene slojeve teksta koji publiku ne ostavlja ravnodušnom već je tjera da i sama razmišlja o vječitim pitanjima – o smislu i besmislu, vjerovanju, o mogućnostima i htjenjima, pitanju zašto živimo, o odgovornosti čovjeka kako za sebe, tako i sve oko sebe.
Tokom razgovora nakon predstave, u foajeu Nikšićkog pozorišta, koji je vodio Vanja Kovačević, Brajović je kazao da je na ideju da uradi predstavu došao kada je vidio film "The Sunset Limited", koji je po Makartijevom djelu 2011. režirao slavni glumac Tomi Li Džons. I onda se drugi glumac, Brajović, latio režiserskog posla i njegov prvijenac se pokazao veoma uspješnim.
“Privilegija je naći ovakav tekst koji nikoga posle predstave ne ostavlja na miru. Misli i problemi koji su svačiji smješteni su u neke obične ljude. Da li je to profesor i neki bivši zatvorenik ili dva anđela, na vama je da sudite. Jedan ima direktno poslanstvo od boga, a drugi ima opasnu dilemu i opasnu kritiku da i njega dovede do spoznaje svijesti o situaciji u kojoj se nalazi čovječanstvo“, kazao je Brajović uz napomenu da je Makartijeva novela za pomenutu predstavu svedena na dvije trećine originalnog teksta.
Priča o profesoru filozofije, koji sebe naziva profesorom mraka, koji se bacio pod voz i koga je spasio bivši robijaš, podstiče publiku da i sama razmišlja, da dođe do odgovora i bude aktivan sudionik u filozofskoj raspravi.
Brajović, koji je u predstavi “Posjetlac”, rađenoj po tekstu Eriha Emanuela Šmita, igrao Frojda, a Dragan Nikolić – boga, priznao je da su ga uvijek zanimale rasprave koje dotiču publiku, a djelo Makartija, pisca koji je, kako reče glumac i režiser “nadojen Dostojevskim”, je takvo da čovjeka nadahnjuje.
“Pozorište ne mijenja svijet, ali mijenja svijest. Obogaćuje nas u svakom slučaju, bez obzira koliko je poniženo i poništeno”, kazao je Brajović.
Upravo takav tekst i Brajovićeva režija su Trifunovića vratili na daske koje život znače i sa kojih je bio odsutan sedam godina.
“Kad god bi me zvali iz pozorišta stalno sam govorio da neću moderne tekstove. Dajte mi neku riječ vrijednu za izgovoriti, više puta sam ponovio. I dođe mi od neočekivanog čovjeka da sam dobio ono najvrijednije moguće za izgovoriti na sceni. Dobio sam ono što sam tražio od boga. Voja je fantastično osjetio koliko je ovaj tekst za pozorište, koliko ište prostora i ljudi i vrlo tačno i ispravno je naslutio, što je iskorak u odnosu na tekst, da je taj tekst propovjed. Doveo me u situaciju da budem propovjednik”, kazao je Trifunović.
A njihova propovijed, kako su istakli, nije ostavila ravnodušnim ni sveštena lica koja su gledala predstavu i priznala im da su oduševljeni i da u njoj nijesu vidjeli ni jeres ni nihilističku poruku, već ono što su Makarti, a onda i Brajović i Trifunović, prenijeli – “Dajte riječi ljudima”.
“Ova dva lika su sigurno jing i jang, oni su jedno. Jedan moj prijatelj iz Sarajeva koji je gledao predstavu je rekao da je na pola puta između ove dvojice. Mislim da smo svi negdje na pola puta između ove dvojice. Ne postoji dan u kome se ne zapitam da li smrt sve uništava i da li se tu sve zaustavlja i ne postoji godina u kojoj ne pomislim da to okončam kao naš profesor”, kazao je “Crni” kome je najdivnija filmska scena, kako je otkrio, ona u, kako reče, najdivnijem filmu “Andrej Rubljov” od Andreja Tarkovskog u kome poznati ruski monah i ikonopisac govori “Ako ljubavi nema, ja sam prazno zvono koje zveči”.
Muziku za predstavu odabrao je Trifunović, koji za sebe reče, da je neostvareni muzičar i da je nebeska nepravda što je postao glumac.
“Orao’ sam po tekstovima i donio milion predloga za muziku – Bob Dilan, Džoni Keš, Tom Vejts. Predstava počinje Dilanovom pjesmom i kako Voja stalno priča da Kormak treba da dobije Nobelovu rekao sam mu – vidiš, ovaj moj dobi Nobelovu nagradu za književnost, a ovaj tvoj nije”, kazao je Trifunović i priznao da je Makartijev “Voz” jedna od umjetničkih predstava za koju misli da se može igrati vječno.
A upravo način na koji su Brajović i Trifunović filozofsku raspravu “privatizovali” pokazuje, smatra režiser Goran Bulajić, selektor Festivala glumca, je “recept” i za ostale kako to treba da urade.
“Festival je otvoren na pravi način. U pitanju je značajna predstava rađena na velikoj literaturi, jer ovo je literarno pozorište u puno smislu riječi, ali ne i u klasičnom smislu. Sva treća replika je filozofski eksplicitet i po tome je ovo inovativno i veliko što su dva velika glumca uspjela da privatizuju ovu priču. Nije samo u pitanju talenat, već i stav, izbrušeni pozorišni stav, ali i neka vrsta recepta kako se odnositi prema ovim temama. Ovo je put da se hrabro traži način da se prenese takav tekst”, kazao je Bulajić.
Brajović i Trifunović su pričali i o tome kako su pomenutu predstavu izveli za Dragana Nikolića u njegovoj sobi, pošto zbog bolesti nije mogao da je gleda.
Predstava je na Međunarodnom festivalu malih scena u Rijeci i MIT festivalu na Cetinju osvojila nagradu publike, dok je Brajović proglašen za najboljeg glumca sarajevskog festivala "Dani Jurislava Korenića”.
Večeras će u 20 časova u Nikšićkom pozorištu biti izvedena predstava Jasmine Reze “Art“, beogradske Agencije “Tri za groš“, u režiji Miljana Prljete. U predstavi, pored Prljete, igraju i Milan Lane Gutović i Nebojša Dugalič.
Festival, koji traje do 8.novembra, organizuje JU Nikšićko pozorište, u okviru Programa podrške razvoju kulture, a pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i Opština Nikšić.
Galerija
( Svetlana Mandić )