Srbija u špijunskoj groznici

Srbiju trese špijunska groznica. Inostrani i balkanski špijuni otkrivaju se skoro svakodnevno i na svakom koraku. Da li je riječ, kako pišu mnogi beogradski mediji, o geopolitičkoj borbi za Srbiju između Zapada i Istoka?

Sve je započelo otkrivanjem penzionisanog pripadnika vojske RSK koji je špijunirao u korist Hrvatske, a nastavilo se otkrivanjem pripadnika Uprave kriminalističke policije koji je, navodno, prenosio povjerljive informacije operativcima CIA. Paralelno sa otkrivanjem špijuna u Beogradu, započeta je i saga sa "teroristima" iz Srbije koji su uhapšeni u Crnoj Gori na dan izbora, i koje sumnjiče da su planirali obaranje tamošnje vlasti. Pojedini beogradski mediji objavili su podatak, koji je kasnije ruska strana demantovala, da je nekoliko ruskih državljana proterano iz Srbije zbog organizovanja terorističke akcije u Crnoj Gori. A nedavna posjeta Beogradu prvog ruskog obavještajca Nikolaja Petruševa upravo je poslužila kao definitivna potvrda da je "lično Petrušev došao po svoje špijune".

Najnovija vijest je otkrivanje arsenala oružja u blizini porodične kuće premijera Aleksandra Vučića u Jajincima. Vijest kaže da je otkriven blindirani automobil u kome je pronađena veća količina oružja, municije i jedan ručni bacač. Vladajuća koalicija smatra da je riječ o pokušaju atentata, dok premijer Aleksandar Vučić ističe da će sačekati zvanične rezultate istrage; ono što se sada očekuje je da se utvrdi kome je pripadalo oružje i da li je bilo propusta bezbjednosnih službi.

Manjak informacija – višak spekulacija

Nakon serije medijskih i virtualnih državnih udara, kao i optužbi da iza svega stoji Zapad i njegove tajne službe, kojima smeta "jaki Vučić", srpska javnost se našla usred basne "Dječak i vuk". Srpski zvaničnici su se, naime, već toliko puta neoprezno zapetljali u sopstvene i razne medijske scenarije da sada skoro svaka alarmantna vijest ove vrste praktično više služi za podsmjeh nego što izaziva zabrinutost kod građana. Miloš Vasić, novinar magazina "Vreme", za DW kaže da neki od tih događaja imaju više slojeva:

"Čitava priča oko Crne Gore je aljkavo odrađeni PR, koji je trebalo da pomogne Milu Đukanoviću da bolje prođe na izborima. Što se tiče pripadnika Uprave kriminalističke policije (UKP), koji je navodno odavao tajne američkoj CIA, nisam primijeto da je nekom američkom diplomati otkazano gostoprimstvo, što se inače radi u takvim slučajevima. Koliko ja znam, srpska policija ima dobru saradnju sa američkim agencijama, i sad ne znam koje to njima informacije nedostaju da bi morali da imaju svoj izvor unutra. I sad imamo neku nejasnu situaciju koja ostaje vrlo zgodna za populističke priče. Znate, kad ponestane argumenata vi se uhvatite za strane špijune, izdajnike, plaćenike i ostalo".

"Veliki problem je što mi raspolažemo s malo informacija i to nas onda dovodi u jednu nezgodnu situaciju da moramo da tumačimo reči ministra unutrašnjih poslova ili premijera", ističe za DW Sofija Mandić, iz Beogradskog centra za bezbjednosne politike. "U tom tumačenju onda svako ugrađuje neku svoju percepciju na osnovu tog manjka informacija. Tako da možemo da kažemo da nam zvanične institucije nisu dalje dovoljno informacija i tako su nas na neki način učinile manje bezbjednim".

Terorizam bez krivičnog postupka

"Ako pokušamo da tumačimo tvrdnje da su neke strane službe planirale neke terorističke napade, bilo na teritoriji Crne Gore ili Srbije, možemo reći da to svakako ne spada u nešto što je redovna špijunska praksa", kaže Sofija Mandić.

"A ono što smo dobili od institucija jeste zapravo da tu nikakav krivični postupak nije pokrenut, pa se onda postavlja pitanje zbog čega je sve to izašlo u javnost. Tu se opet susrećemo sa manjkom informacija. Ako su, pored toga, tačne vijesti da su protjerani neki ruski državljani, i tu se postavlja pitanje zašto je primijenjena ta blaža verzija odmazde a nije pokrenut krivični postupak".

Miloš Vasić napominje da je posjeta Petruševa ranije planirana i da se ipak posjeta takvog nivoa ne planira na brzinu. "A to što su sad pojedini mediji objavili da su neki ruski državljani protjerani, ja u to ne vjerujem jer nemamo nijedno ime i nijednu potvrdu toga. To bi trebalo da potvrdi naše ministarstvo spoljnih poslova, a dokle god oni to ne potvrde ja u to ne vjerujem".

Srbija nije baš toliko bitna

Intenziviranje špijunskih afera dovelo je do čitavog niza analiza u srpskim medijima kako je sve što se dešava na tom planu rezultat geopolitičke borbe za Srbiju između Zapada i Istoka. Miloš Vasić ocjenjuje da je jedino do čega je velikim silama stalo da se ovde ne ljulja čamac i da se ne prave problemi.

"Sve ostalo su pusti snovi srpskih nacionalista. Iskreno ne dijelim uvjerenje da je Srbija važno geopolitičko čvorište za bilo šta. Naš jedini geopolitički značaj je u tome da preko naše teritorije idu bitne linije komunikacije, i bolje bi nam bilo da se time bavimo, recimo da imamo bolju željeznicu, umjesto što se bavimo glupostima i uobičajenim pretjerivanjima".

"Čini mi se da postoji sve više mjesta u svijetu u kojima se vrši ta nekakva provjera uticaja između Zapada i Rusije, i tu Srbija nije nikakav izuzetak“, napominje Sofija Mandić.

"Ono što mi se čini je da naše vlasti pokušavaju da tu Srbiji daju nekakav poseban značaj, ali mislim to ipak nije tako".

Špijunske, ali i neke druge afere, u Srbiji uglavnom ne dočekaju bilo kakvo institucionalno razrješenje. Miloš Vasić stoga primjećuje da mi nećemo uspjeti da raspletemo šta se zaista desilo dok vlasti ne izađu sa nečim konkretnim.

"A do sada nemamo ništa konkretno. Za sada samo imamo priče i nagađanja, dizanje tenzija, a da podsjetim da mi još uvijek ne znamo ko je naredio policiji da ne interveniše u Savamali. S obzirom na način djelovanja sadašnje vlasti, mi tu nikad ništa nećemo saznati, kao što ništa nismo saznali ni u slučaju sukoba žandara sa braćom, kao što nismo doznali o helikopteru, a kamoli da doznamo nešto o takvim apstrakcijama kao što su državni udar u Crnoj Gori, ili ko zna čiji špijuni koji djeluju na teritoriji Srbije".

( Deutche Welle )