Canev: Ako se umjetnik ne mijenja, završio je karijeru

Na repertoaru večerašnjeg koncerta Crnogorskog simfonijskog orkestra, pod vođstvom maestra Borjana Caneva, u prvom dijelu je Svita br.1 Per Gint op.46 Edvarda Griga i Končertino za klarinet i orkestar u Es-duru Karla Marije fon Vebera. U drugom dijelu koncerta publika će slušati Četvrtu simfoniju Ludviga van Betovena. Solističku dionicu u Veberovom koncertu sviraće poznati makedonski umjetnik i prvi klarinetista Makedonske filharmonije Zdravko Angelov.

Maestro Canev nedavno je nagrađen prestižnim priznanjem za Najboljeg muzičkog izvođača u Makedoniji. Diplomirao je na Muzičkoj akademiji u Skoplju, usavršavao se u Sofiji i Kraljevskom muzičkom koledžu u Londonu, gdje je osvojio i nagradu August Mans za najboljeg mladog dirigenta, uz nastup sa Londonskim simfonijskim orkestrom. Karijeru nastavlja sa istaknutim ansamblima širom Evrope, uz saradnju sa poznatim umjetnicima i solistima (Ivo Pogorelić, Dejvid Garet, Štefan Dor i dr.). Od 2002. godine je i profesor na Fakultetu muzičke umjetnosti u Skoplju. O svom radu govori za “Vijesti”.

• Kada razmišljate o muzici svoje zemlje, da li „klasični“ muzičar u Vama i te kako osjeća respekt prema bogatoj tradiciji i interesantnim „nepravilnim“ ritmovima, je li to a priori i neka polazna osnova svakog makedonskog muzičara? Ili je dirigent u Vama neka posve „distanciranija“ ličnost prema muzici drugih žanrova…

Mi smo zadojeni tim ritmovima od malih nogu, to nam je u krvi. Oni su idejna osnova mnogih makedonskih kompozotora klasične muzike, a ja kao dirigent ih izvodim više od 20 godina. Ja volim i poštujem makedonsku tradicionalnu narodnu muziku, jer je ona dio našeg folklora i identiteta. Distanciram se od nove tzv. “narodne” muzike i kiča kojima nas truju agresivni mediji.

• U svojoj biografiji i školovanju spajate i zapadne i balkanske škole, usavršavanja, mastere...da li ste od svih uticaja našli neki posve svoj izraz, ili su to, prosto, partiture koje imaju svoje zakonitosti i regule...koju epohu ili autore u tom smislu najradije dijelite sa ansamblima kao dirigent?

Ta bogata iskustva koje sam stekao školovanjem su moj polazni trenutak u karijeri. Svakako, te uticaje ostavljaju jaki trag, ali sam ja veoma nezavisan u tom smislu. Moja najveća škola je možda što sam počeo veoma mlad raditi sa orkestrom Makedonske filharmonije i za ovih dvadeset godina napunio moj muzički kofer sa zavidnom repertoarom i saradnjom sa svjetskim solističkim imenima. Ja se trudim da naučim svaki dan nešto novo, da budem u trendu sa novitetima na svjetskoj sceni, jer ako se umjetnik ne mijenja, on je završio karijeru. Inače u zadnje vrijeme radim puno Riharda Štrausa, Stravinskog, Bartoka, Lutoslavskog… ali, muzički velikani iz klasične i romantične epohe uvijek su sastavni dio mog repertoara.

• Je li partitura, stil, epoha, ona polazna i posljednja stavka iz čijih se vertikala i okvira ne smije izaći? Ko je, u tom smislu, od dirigentskih imena i pravaca, Vama najinteresantniji i najbolji?

Uh, kako je teško razgraničiti te stvari. Polazna svakako, posljednja ne baš. Ja sam u suštini revnosni borac za autentično tumačenje partiture, tj. da se potrudim da dešifrujem šta je kompozitor htio reći, neovisno da li se meni to sviđa ili ne. Svakako, izvođač mora unijeti neku svoju koautorsku ideju, potpis, makar bilo to i minimalno. Ali ipak na kraju to mora biti jako diskretno i mora biti izdržano i u okviru koji je sami autor i zamislio. U protivnom slučaju bilo bi degutantno. Inače, mislim da umjetnost ne poznaje “naj” termin. Radio sam sa izvrsnim dirigentima poput sir Kolina Dejvisa, Simona Retla, Danille Gattijem od kojih sam crpio veliku inspiraciju i znanje. Jedino mi je žao što nikada nisam mogao da upoznam velikog majstora Karlosa Klajbera.

• U Skoplju svoje ansamble, zgrade, sale imaju i Filharmonija i Opera i balet...koliko je podrška i infrastruktura bitna za kvalitet i razvoj muzike same. Je li tu i rad Vas i Vaših kolega na Muzičkoj akademiji bitna karika koja povezuje sve cjeline?

Ja sam prosto siguran da če se kvalitativni skok desiti kada sala bude gotova i kada muzičari dobiju uslove za rad koje zaslužuju. Ali, onda će i njihova odgovornost biti veća. Od njih će se očekivati više i tražiti se veći kvalitet. Možda u vašoj se posljednjoj rečenici nalazi najbitnije pitanje i tu trebamo tražiti odgovore za budućnost orkestra i cijelokupni muzičku život u Crnoj Gori. Bez produkcije novih kadrova ugrožena je budučnost i orkestra. Zato se možda tu trebati uložiti više energije i novca svakako, jer ionako budučnost klasične muzike je u opasnosti na globalnim nivou.

Crnogorski simfonijski okrestar treba veću podršku države

• Četvrti put ste sa Crnogorskim simfonijskim orkestrom, sa kojim ste imali veliki uspjeh u CNP-u, ali i na Kotor artu kada je Crnogorski simfonijski orkestar svirao sa pijanistom Ivom Pogorelićem. Večeras je na programu Veber, Betoven, Grig...pratite li rad ovog ansambla i kako sad vidite njegov napredak, a slušali ste ih i u Skopju prije godinu dana…

Svaki put ponavljam istu stvar: orkestar ima odlične muzičare, dobru i profesionalnu organizaciju, ali nažalost nema stalnu postavu koja bi omogućila da ansambl bude kompaktniji, uigraniji i da može još više da napreduje. Znam kakve su bile prve godine orkestra i kroz šta je morao proći direktor Mirković sa svojom ekipom da bi postigli ovo što je danas. I to je za svaku pohvalu. Ali orkestar je sad na nivou kad mu se mora dati još veća podrška države kako bi mogao da bude ponos Crne Gore...

( Tijana Jovović )