Pusti Google, pitaj taksiste

Kada se novinar nakon izvjesnog vremena ponovo vrati u Sarajevo, najbolje je da napravi nekoliko krugova taksijem po gradu. Tako će saznati sve što ga zanima: gdje prespavati (a da ga ne "oderu"), gdje se može dobro najesti (ali i zabaviti) i, ono najvažnije, trenutnu političku i ekonomsku situaciju. Koja je, prema riječima mojih sagovornika, katastrofalna.

Taksisti znaju čak i ono što akteri njihovih priča možda ne znaju. Ili kriju, k'o zmija noge. Većinom su to prekaljeni borci koje je država ostavila "na cjedilu", pa se snalaze sami kako mogu i umiju u tužnoj stvarnosti u kojoj je taksi gotovo jeftiniji od gradskog prevoza. Naravno da su ljuti na sve oko sebe, ali najviše na političare (svih boja i nacija) koji su ih iskoristili, a potom odbacili kao da su teret prirode i društva ("Ne mogu nas očima vidjeti, osim pred izbore").

Zato nisu nimalo nježni i obazrivi kada radoznalom putniku namjerniku živopisnim jezikom tumače situaciju u gradu i državi: šta je ko imao prije rata, a šta ima danas, ko je sve "u talu" i kako se (preko državnih, entitetskih, kantonalnih i opštinskih "tendera") "ugrađuju" da bi ostvarili "IMT-dobit" (što je skraćenica za "Ima li mene tu?").

Ko je najbogatiji u državi?

Kako stranke na vlasti državnim parama finansiraju vlastite izborne kampanje i kupuju glasove od istih onih kojima su to uzeli...

Velikodušno dijele ulje, brašno i šećer, a često i sitnu i krupnu stoku, alat, poljoprivredne mašine, pa čak i novac. Sve za ostanak ili opstanak na vlasti ("Oni jedno misle, drugo govore, treće rade").

Kad ih, pomalo u šali, pitaš: "Pa, dobro, ko je najbogatiji u državi?", odgovor je uvijek kratak i jasan: "Bakir Izetbegović." (predsjedavajući Predsjedništva BiH, op. a.) Kao da svi drugi samo rade za njega, ali uzimaju svoj dio "kolača".

A kad u gradu u kojem sjedi "troglavo" Predsjedništvo pomeneš M. Dodika, predsjednika entiteta RS, ili, D. Čovića, lidera HDZ-a BiH, jednostavno ti objasne da su i oni najbogatiji, istina, u "svojim banovinama".

- Jarane, probaj se sjetiti da li je neko prije rata u ovom gradu i državi imao MILION (osim, možda, kakav gazda na Čaršiji)... Danas ovi imaju stotine miliona!

- Ili su pokrali ili nisu platili dovoljno poreza. Trećeg nema… Sve se vrti oko prokletih para ili drugih materijalnih dobara. Pogledaj im stanove, kuće i vikendice, jahte i automobile, a do juče nisu imali hljeba jesti… Kako to, preko noći, svi najednom bogati?

- Pa, ne mislite, valjda, da treba da budu siromašni?

- Ne mislim, prijatelju, ali otkud toliko? Od koga su uzeli?

Taksisti sve znaju. Ono što je bilo, što jeste i što će biti... Jedan mi je objašnjavao da će doći agenti FBI i pomoći da se istraže velike korupcionaške afere u BiH (od propalih banaka do propalih giganata).

Sutradan sam u novinama čitao o tome, ali nisam se iznenadio. Pa, to je bilo za očekivati.

Ako bh. pravosuđe nije sposobno da se nosi s tolikom pljačkom i korupcijom, logično je da traži pomoć (koju je suspendovani glavni državni tužilac BiH Goran Salihović uporno odbijao, pogotovo, kako pišu neki portali, u slučaju Pavlović banke)...

Ne treba zaboraviti da BiH ima Visokog predstavnika i da je (i dalje) pod nekom vrstom protektorata. Što znači da još nije stala na noge i da treba pomoć.

To sarajevski taksisti bolje znaju od političara.

Ne bih nikada bio u koži onoga koga oni "uzmu na zub". "Skeniraće" ga do gole kože, a kandidata je uvijek dovoljno. Kao da je to neki veliki "reality show" u kojem se političari takmiče za "titulu najgoreg". Ili, najkorumpiranijeg.

Zna se ko je žiri, ali se ne zna zašto tako loše arbitrira.

(Al Jazeera)

( Nihad Đozić )