Sirova sila: Zašto je Igi Pop pozirao nag?
“Kad sam ga prvi put vidio, pomislio sam kako posjeduje kvalitet drugog svijeta. On je poput nestašnog duha iz šume. Potražio sam značenje svega toga i našao da je to satir”, kaže Deler
Igi Pop ne svira nikakav instrument kada izvodi svoje koncerte. On svira svoje tijelo, tvrdi engleski konceptualni umjetnik Džeremi Deler.
“Način na koji manipuliše svojim tijelom, kako ga uništava, kako ga krivi i šepuri se, postao je njegov način komunikacije. Njegovo tijelo interpretira muziku, ali takođe svira i svoju pjesmu”, smatra Deler.
I već skoro pola vijeka Igi nam svoj goli torzo prezentuje kao centralni dio njegove umjetnosti, prikazujući ga na taj način da nam se čini da je njegova koža stvorena od zvučnih talasa. Igijev torzo poznat je i prepoznat kao i usne Mika Džegera ili kukovi Elvisa Preslija. Prije nego što se Igi pojavio kasnih 60-ih nijedna muška zvijezda nije tako komforno otkrivala toliko svoje tijelo. Čak štaviše, on ga je svjesno stavljao u opasne situacije, sjekao se staklom, bacao se u publiku, decenijama prije nego što je ritual “stejdž dajvinga” postao tradicija.
U okviru njegovog najnovijeg projekta, Deler je odlučio da istakne svu ovu istoriju kroz drugačije okruženje - na času slikanja.
“Postoje na hiljade njegovih fotografija, ali vrlo malo crteža. Smatrao sam da njegovo tijelo zaslužuje da se na njega gleda drugačije, da bude shvaćeno ozbiljnije, na način koji će ga povezati sa istorijom umjetnosti”, objasnio je vlasnik Tarner nagrade u razgovoru za “Gardijan”.
Deler je ubijedio muzej Bruklina, grupu lokalnih umjetnika i samog Igi Popa da učestvuju u projektu, a kao rezultat sljedećeg mjeseca će u pomenutom muzeju biti pokrenuto odjeljenje “Iggy Pop Life Class”. Izložba će ponuditi 107 interpretacija golog tijela rok zvijezde, za koje su zaslužna 22 umjetnika, starosti od tinejdžera do 80-godišnjaka.
Iz muzeja su odlučili da upare njihove radove sa objektima iz kolekcije djela koja su tokom proteklih par stoljeća prikazivala mušku figuru: skulpture antičkog Egipta, Afrike i Indije, crteži umjetnika kao što su Egon Šile i Maks
Bekman, kao i fotografije Džima Stajnharta i Roberta Mepltorpa.
Deler, koji je najpoznatiji po maštovitim djelima političke tematike, prvi put je stupio u kontakt sa Igijem prije deset godina, ali rok zvijezda nije bila impresionirana idejom.
"Prije deset godina sam bio premlad. Smatrao sam da nemam potrebnu težinu. Sad već imam osjećaj da se svašta izdešavalo mom tijelu. Iz nekog razloga bilo mi je bitno da stojim obnažen pred grupom ljudskih bića i komuniciram sa njima", stoji u tekstu koji je sada 69-ogodišnji Igi napisao za knjigu koja prati izložbu.
Deler je angažovao slikare na osnovu preporuka instruktora iz lokalnih škola. Kaže da je želio da okupi umjetnike različitih sposobnosti.
"Nisam htio da se svi savršeno uklope. Htio sam različitost", objašnjava umjetnik.
Za neke od njemu omiljenih radova zaslužan je 20-ogodišnjak Kalija Merilus, koji je počeo da crta tek dvije nedjelje prije nego što je počeo Delerov projekat.
"Njegovi crteži mi izgledaju kao djela njemačkih ekspresionista", kaže Deler.
Nisu ni svi slikari koji su učestvovali u projektu bili upoznati sa Igijevim opusom. Osamdesetogodišnji Robert Hejgen, koji je ljubitelj folk pjevača kao što je Pit Siger, kroz smijeh otkriva da je mislio da je Igi Pop samo još jedan alter ego Dejvida Bouvija.
Sa druge strane, 37-ogodišnji Guno Park je čuo za Igija, ali nije znao za njegov status proto-pank autsajdera.
"Mislio sam da je on nešto kao Van Halen ili Rolling Stones, klasična rok zvijezda", objašnjava.
Tokom crtačkih sesija koje su održane u februaru Park je bio impresioniran kada je vidio koliko Igi razumije svoje tijelo.
"Čak i modeli koji su pozirali godinama ne znaju ponekad kako da se namjeste kako bi se izrazili na najbolji način. Ali Igi je bio tako prirodan i ugodan. Priroda ga je vukla ka pozi Mikelanđelovog Davida", ističe on.
Deler kaže da je dobro što sama činjenica da je čovjek koji se bliži 70. pristao da se razgoliti izaziva naše pretpostavke o tome što je prihvatljivo, a što ne.
"Veoma je bitno da se starija osoba ponaša loše. Nema pravila koja prate njegovu generaciju, rok generaciju. Imaš mnogo puteva kojima možeš da kreneš, a on je krenuo ovim", dodaje Deler.
On ističe da nema uobraženosti u Igijevom predstavljanju. Umjesto toga, radi se o samoizražaju, slobodi, prirodnosti i prihvatanju životinjskog u sebi. Gledati Igija kako pokazuje svoj goli torzo može se doživjeti kao nailaženje na životinju u divljini. U isto vrijeme je oslobađajuće i zastrašujuće.
"Kad sam ga prvi put vidio, pomislio sam kako posjeduje kvalitet drugog svijeta. 'On je poput nestašnog duha iz šume', pomislio sam. Onda sam potražio značenje svega toga i pronašao da je to satir koji živi u šumi. Oni su izazivali mučninu i trčali okolo polugoli sa erekcijama, tražeći žene, piće i zabavu. To je Igi zapravo - antička, mitska figura, ali u modernoj formi", smatra Deler.
Problemi prate mušku golotinju
Renesansna i ranija umjetnost slavila je muško tijelo, ali je u kasnijim erama taj fokus postao manje primjetan.
“Mušku golotinju prati dosta problema, pogotovo u Americi. Željeli smo da istražimo to. Izložba prikazuje skulpture iz Egipta koje bi po današnjim standardima bile opscene. Tada je to bilo nešto što si mogao da držiš u kući”, priča Deler.
Engleski umjetnik smatra da je rokenrol odigrao bitnu ulogu u normalizaciji muške ljepote u modernim vremenima.
“Pružio je muškarcima drugačiju vrstu muškosti, drugačiji način gledanja na sebe. Dozvolio im je da pokažu svoja tijela kao nešto zbog čega treba vrištati na način koji se nikada ranije nije desio”, mišljenja je on.
( Stefan Strugar )