Pelengić: Nema mafije, sve što radim je legalno

Firma nije izvezla ni jedan jedini kubik za Albaniju, što je lako provjeriti

1387 pregleda10 komentar(a)
Ratko Pelengić, Foto: Jadranka Ćetković
23.10.2016. 17:23h

Jedan od najvećih crnogorskih koncesionara, vlasnik firme “Pelengić trejd” Ratko Pelengić kazao je da mu nije poznato koja je to šumska mafija, niti da ona postoji.

„Situacija u šumarstvu je mnogo uređenija u odnosu na period od prije dvije decenije. Šve što moja firma radi je potpuno legalno“, kazao je Pelengić.

O optužbama da postoje privilegovani u šumarstvu, koji dobijaju na panju najbolja odjeljenja za po deset eura po kubiku, a mogu odmah da ih prodaju po sedamdeset, Pelengić je kazao da nije tačno da je na bilo koji način privilegovan.

„Mi dobijamo koncesije javnim tenderom i boduje se ulaganje, odnosno nove investicije, tehnička i finansijska opremljenost i uposlenost radnika“, objasnio je on.

U posljednje vrijeme se dosta govori o izvozu drvne mase za Albaniju, zbog čega se koncesionari sve više orijentišu na izvoz te da umjesto 35 do 38 , kubik drveta u Skadru bez problema prodaju i po 90 eura. Pelengić je objasnio da njegova firma nije izvezla ni jedan jedini kubik za Albaniju i pozvao sve zainteresovane da dođu i uvjere se u to.

„Svu sirovinu prerađujemo u sopstvenim kapacitetima i proizvodnim pogonima Žabljak i Bijelo Polje, čak otkupljujemo sirovinu od drugih firmi i fizičkih lica“, dodao je on.

Pelengić je kazao da redovno uplaćuje koncesije. Što se tiče tvrdnji bivšeg v.d. direktora Uprave za šume Mirsada Nurkovića da prihodi od koncesija i drugih naknada za korišćenje šuma jedva ili nedovoljno pokrivaju troškove Uprave za šume, da godinama, 2013, 2014, 2015, niko koncesionarima nije obračunavao naknadu za doznaku i žigosanje stabala koja treba da iznosi 10 odsto od koncesionog ugovora, Pelengić je kazao da to nije tačno.

„Ne samo da uplaćujemo redovno koncesije već smo i u pretplati i ni na jednom tenderu ne možemo učestovati bez izmirenih obaveza. Tvrdnja Nurkovića nije tačna jer nije donešeno ni- jedno rješenje o plaćanju posebne naknade, a i da su strateški partneri oslobođeni od te obaveze”. Njemu nije poznato to što Nurković tvrdi da se polovina posječene drvne mase ne uvodi u formalne tokove, već da je u zoni sive ekonomije i ističe da sa njim to nije slučaj.

„Što se tiče mog preduzeća nisu tačne ni Nurkovićeve tvdnje da se veliki dio zaposlenih u drvopreradi nalazi u zoni sive ekonomije, jer imam oko 100 radnika kojima se redovno uplaćuju svi doprinosi”.

On je naveo i da se njegova firma nalazi na bijeloj listi sa svega par firmi koje uredno izmiruju sve obaveze prema državi i radnicima.

On je demantovao i tvrdnju predsjednika Ekološkog društva "Breznica" Milorada Mitrovića da se najveća malverzacija u crnogorskum šumarstvu radi sa fiktivnim pretvaranjem ekstra klase četinara u stabla određena za sanitarnu sječu.

„To se kod nas ne radi. Uostalom mi sve prerađujemo u našim kapacitetima“, navodi on.

Na sve optužbe Darka Stijepovića iz Centra za razvoj Durmitora koji je naveo primjer projekta drvoprerade u Žabljaku, vrijedan 1.350.000 eura, koji je dobio "Pelangić trejd" kao i ostale njegove optužbe Pelengić je kazao da ništa od toga nije tačno i da Stijepović ne vlada tačnim podacima.

Peletara doprinijela smanjenju zagađenja životne sredine

Fabrika za proizvodnju peleta „Pelengić trade“, jedna je od tri fabrike čija je izgradnja planirana u Bijelom Polju, otvorena je prije dva mjeseca. U savremeno opremeljnim pogonima radi 16 radnika, a do kraja godine će biti uposleno još 12. Izgradnja je trajala oko godinu dana a njena vrijednost je oko dva miliona eura, a proizvodi pet tona po satu.

„Pelet se izrađuje od bukovog ogrevnog drveta i pilanskog otpada, okoraka drveta i pilotine koju otkupljuje sa sjevera“, kazao je Pelengić. On je istakao fabrika otkupljuje po 2.000 metara kubnih, a finansira iz kredita Investiciono razvojnog fonda i od poslovnih banaka. Pelengić navodi da je otvaranje peletare na sjeveru doprinijelo raščišćavanju šuma i smanjenju zagađenja životne sredine, s obzirom na to da je do sada većina otpada od drvoprerađivača završavala pored rijeka.