Magarci slušaju kad ih vlast ne čuje

Osamdesetjednogodišnji Čedomir Nenezić iz nikšićkog naselja Rubež, tvrdi da jedino uz pomoć magarca do kuće uspijeva da odnese osnovne životne namirnice iz trgovine.

On i komšije iz Rubeške ulice pozvali su novinare da im se, kako rekoše, izjadaju zbog višedecenijskog problema na svega par kilometara od Nikšića.

U toj ulici bez broja - odmah do Željezare, živi pet porodica sa dvadesetak članova.

Tvrde da je njihova ulica jedina u Donjim Rubežama koja nije asfaltirana, a da su im nadležni to obećavali više puta.

"Išli smo do Opštine, Mjesne zajednice, obećavali nam asfalt, a ovo osta i dalje jedina neasfaltirana ulica. Unuku mi je skoro bio rođendan i pola njih je auto ostavilo dolje, jer nijesu mogli da izađu do kuće. Dolazila je jedan dan gospođa iz Poreskog. Krenula autom, došla do pola puta i vratila se. Šta da vam kažem - odsječeni smo od svijeta", ispričao je Marko Nenezić.

Kaže da su mještani nekoliko puta nasipali put, ali da taj posao propadne čim padne kiša.

"Ni taksisti gore neće da dođu. Nije im ni čudo, uništili bi auto. Kada zaslabim nose me do puta dolje, pa me onda poćeraju kod ljekara. A, ljekar mi često treba. Evo deset godina pijem tablete od ravnoteže”, rekla je sedamdesetsedmogodišnja Anka Nenezić.

Ona i suprug Čedomir žive sami.

“Vlast je vlast. Znam ja da ne može vladar da dođe da mi pomogne, da vidi šta mi treba. Ali, svi vladari određuju ljude koji treba da misle o selu. Ne mogu ja kriviti Mila Đukanovića, nego ljude koji su zaduženi da brinu o ovoj mjesnoj zajednici. U Rubežama su doveli asfalt pred krmedare, a nama nijesu do kuća”, kazao je Čedomir.

Rajka Ristić objašnjava da im je taj strmi, neasfaltirani put od 150 metara jedina veza sa gradom.

“Nama kola nijesu luksuz, već su nam neophodna. Ali samo ona koja mogu ići ovakvim putem. Zato su nam konj i magare dobro došli. Poštar nam po naselju ostavlja poštu. Samo iz Distribucije dođu do naših kuća. Valjda ona ‘lada niva’ može da izađe. Mi čistimo i održavamo put, ali ovdje bez asfalta nema sreće. Ne znamo je li nam gore što decenijama čekamo asfalt, ali što nam obećavaju, pa nas prevare”, kazala je Ristić.

Nije joj jasno, tvrdi, zašto ih stalno zaobilaze.

“Predsjednik Opštine na televiziji priča da će da pomogne građanima. Otišla sam u Opštinu da me primi i da ga upoznam sa problemom. Popunila sam karton, ostavila broj telefona, ali niko ne zove. A stiže jesen, kiše, a naš problem nikako da se riješi”, kazala je Ristić.

Rubeža pripadaju mjesnoj zajednici Humci, sa oko 13.000 stanovnika.

Prema riječima predsjednika te MZ Gorana Tomaševića, riješeni su da pomognu:

“Nijesu oni jedini koji imaju probleme, ali će ulica biti prioritet jer zaista je nepristupačano do njihovih kuća”.

Ništa od asfalta do kraja godine, nisu na spisku ulica planiranih za rad

Na svečanoj sjednici povodom Dana Opštine - 18. septembra, predsjednik Opštine Veselin Grbović kazao je da je lokalna uprava čitave godine posebno vodila računa o sređivanju lokalnih puteva i da će u narednom periodu asfaltirati još nekoliko kilometara lokalnih puteva.

Grbović je kazao “Vijestima” da je nikšićka opština veoma razuđena, tako da ne mogu stići da sve ulice odjednom asfaltiraju, ali da će i ta ulica u nekom narednom periodu biti asfaltirana.

Rubeška ulica nije na spisku onih koje će biti asfaltirane ove godine, tako da mještanima preostaje samo da se nadaju da će u budžetu za narednu godinu biti planirana sredstva za asfaltiranje pomenitih 150 metara puta.

Životinja je najbolji drug

Osamdesetjednogodišnji Čedomir Nenezić kaže da mu je magare najbolji drug.

Ljudi su ga, kako je rekao, znali iznevjeriti, ali magare nikada.

"U kalendar mi je 81. godina, a sa beneficijama 102. Da mi nije magareta, ne znam šta bih. Natovarim ga brašnom i svim ostalim što se kupi, jer drugačije ne možemo iznijeti do kuće. Ulica strma, neasfaltirana i evo 55 godina čekamo na asfalt”, kazao je.

( Svetlana Mandić )