„Regent” u raljama rata i diplomatije

Rano ujutro 22. aprila 1941, periskop britanske podmornice „Regent“ zaparala je površinu Jadrana pred ulazom u Boku Kotorsku.

Njen komandant, kapetan korvete Hju Kristofer Braun napeto je posmatrao obalu na kojoj nije znao što ga čeka - jugoslovenska vojska u rasulu pod žestokim udarima Italijana i Njemaca što su 16 dana ranije, iznenada izvršili napad na Kraljevinu Jugoslaviju, ili čak možda i same italijanske i njemačke snage sa kojima su Britanci tada već godinu i po ratovali na Mediteranu.

Braun je sa „Regentom“ isplovio 17. aprila sa Malte na specijalnu misiju, sa naredbom da uplovi u glavnu jugoslovensku pomorsku bazu u Boki Kotorskoj i odatle evakuiše britanskog ambasadora u Kraljevini Jugoslaviji Ronalda Kempbela i osoblje ambasade. Među njima je bilo i dosta operativaca britanske obavještajne službe SOE, koji su se krili pod lažnim diplomatskim identitetima, pa je Londonu bilo veoma stalo da dobije makar njihove izvještaje u diplomatskoj torbi ambasadora koji bi se ukrcao na podmornicu.

Italijanske vojne snage okupirale su Boku gdje je već šest dana vladao pravi haos u kome su jugoslovenski vojnici, po za njih kraju rata, napuštali svoje dužnosti u brojnim mornaričkim objektima duž obala zaliva i odlazili kućama.

U takvim okolnostima ulazu u Boku približavala se britanska podmornica - „Regent“ je plovio u tzv. ratnom trimu, odnosno poluuronjenom stanju u kome je iznad morske površine bio samo njegov toranj.

Ne znajući da su oko njega stotine morskih mina kojima su Jugosloveni prije izbijanja rata osigurali prilaze Boki, Braun je sa velikom dozom sreće, „pogodio“ od mina čisti prilazni kanal i uskoro se „Regent“ našao unutar zaliva. Na ulazu u Kumborski tjesnac podmornica se morala zaustaviti jer se pred njom ispriječila dvostruka baraža od protivpodmoničkih mreža i mina, što je branila dalje napredovanje ka Tivtu.

„Regent“ koji je na jarbolu vio veliku britansku vojno-pomorsku zastavu za čudo, nije privukao pažnju nikoga od brojnih italijanskih vojnika što su špartali obalama. Puna dva sata ostao je ovaj britanski ratni brod neopažen i neometan. Gledajući durbinom na obalu, Braun nije mogao dokučiti kakvo je stanje jer je svuda okolo mogao vidjeti vozila, grupice ljudi i vojnika čiju nacionalnu pripadnost nije mogao ustanoviti. Znao je međutim, da ne smije dugo da oklijeva, pa je vidjevši na obali dvojicu oficira u mornaričkim uniformama, počeo povicima i mahanjem ruku da skreće njihovu pažnju na poluzaronjenu podmornicu.

Iznenađenog Brauna oni su obavijestili da je Jugoslavija potpisala bezuslovnu kapitulaciju i da su Boku već preuzeli Italijani. Braun je tek tada spoznao svu težinu svog položaja jer je njegova podmornica bila duboku u neprijateljskoj bazi, opkoljena sa svih strana. Ipak, i pored toga, odlučni Britanac nije odustao od izvršenja povjerenog zadatka - svoje jugoslovenske goste u zamjenu za obećanje da će ih povesti sa sobom na Maltu kada „Regent“ isplovi, poslao je u Zeleniku da telefonom pokušaju stupiti u kontakt sa britanskim ambasadorom.

Podmornica se primakla molu u Zelenici. U međuvremenu i Italijani su se trgli iz letargije i počeli pokazivati interesovanje za neprijateljski ratni brod koji im je bio bukvalno pod nosom. Začudo, nisu odmah napali podmornicu već je sa obale čamcem na „Regent“ došao jedan italijanski kapetan i Braunu saopštio da će mu omogućiti da uspostavi vezu sa britanskim ambasadorom uz uslov da podmornica pristane u zeleničkoj luci. On je odbio da podmornicom pristane uz molo gdje bi ona u tim okolnostima, najvjerovatnije bila zarobljena.

Tenzije su postepeno rasle, a na obali su se mogli vidjeti italijanski vojnici kako posjedaju topove obližnje obalne baterije u Kumboru i njihove cijevi okreću prema „Regentu“. Stigla je i posljednja ponuda italijanskih parlamentaraca - komandant „Regenta“ uputiće u Tivat jednog od svojih oficira sa podmornice da razgovara sa italijanskim admiralom i da stupi u vezu sa ambasadorom. Braun je pristao, pod uslovom da italijanska komanda istovremeno pošalje na njegovu podmornicu kao taoca, jednog svog oficira.

Njemci zapucali na “Regent” jer ih niko nije obavijestio o pregovorima sa Italijanima

Uskoro je na „Regent“ stigao talac poručnik Armando Boneti, dok se na obalu uputio Braunov prvi oficir Lember. I dok su se Italijani ipak pridržavali diplomatije, na scenu stupaju njihovi saveznici Njemci koje niko nije obavijestio o svemu što se događalo. Vidjevši usred Boke podmornicu pod britanskom ratnom zastavom, dva njemačka bombardera tipa „junkers JU-87 štuka“, oko 15.35, obrušila su se na podmornicu „Regent“ i ranili komandatna Brauna i dvojicu članova posade. Braun je naredio da se „Regent“ odmah udalji od obale u dublju vodu, okrene pramac prema izlazu iz Boke i zaroni. Ambasadora nisu uspjeli da izvuku, a u zalivu Boke, kao zarobljenik Italijana ostao je poručnik fregate Lember. Uzdrmani „Regent“ u podvodnoj vožnji uspio je opet da srećno prođe kroz minska polja pred Bokom i pobjegne južno, prema Otrantu. Podmornica je izronila te večeri, negdje daleko od crnogorske obale na putu prema Otrantskom tjesnacu. Zajedno sa njenom izmučenom i istraumatizovanom posadom, svježi noćni morski vazduh koji je nahrupio u unutrašnjost „Regenta“, udisao je i italijanski talac, poručnik Amando Boneti. Za njega se Drugi svjetski rat završio 26. aprila 1941. kada je „Regent“ uplovio u svoju bazu na Malti, a italijanski oficir upućen u britanski kamp ratnih zarobljenika. Tako se završio jedan od najčudnijih događaja aprilskog rata 1941. na Jadranu - devetočasovni boravak britanske podmornice usred tada već italijanske pomorske baze Boka.

Dokumenta spaljena, “Regent” plovio još dvije godine

Znajuči da igra „na ivici noža“ i da njegova podmornica može lako biti onesposobljena i zarobljena, Braun je naredio da se iz predostrožnosti, spali najveći dio povjerljivih dokumenata i šifrarnika na podmornici.

Oko 15.30 telegrafisti je naložio da pošalje radio-depešu britanskoj komandi na Malti u kojoj je izvjestio o svom neuobičajenom položaju gdje su ga u tim trenucima, štitile samo tanke niti kojima se italijanski admiral pridržavao Ženevske konvencije i odnosa prema parlamentarcima neprijateljske strane...

„Regent“ je nastavio da ratuje još dvije godine, sve do 18. aprila 1943. kada je podmornicu napustila njena dotadašnja sreća - naletjevši na minu sjeverno od italijanske luke Barleta, „Regent“ je potonuo na dno Jadrana. Nije preživio niko od 53 člana posade podmornice.

( Siniša Luković )