Pljevljak vozi po 120 kilometara da bi prodao mlijeko
Miletić kaže da nema mogućnosti da proizvodi sir, jer za to nema uslova. O stoci brinu on, supruga i brat. On se pita zašto država ne pomogne ljudima koji stvaraju i od kojih svi imaju koristi
Slobodan Miletić (44) iz pljevaljskog sela Bukovica automobilom svakog drugog dana prelazi 120 kilometara kako bi predao mlijeko jednoj od mljekara u gradu.
Prinuđen je da to radi, nakon što je pljevaljska mljekara “RM komerc” prestala da otkupljuje mlijeko, u tom jednom od najudaljenijih pljevaljskih sela.
I po kiši i snijegu Slobodan svojim “šaranom” prevozi svakog drugog dana oko 300 litara mlijeka, kako bi sačuvao svoje uzorno gazdinstvo.
“To je veliko opterećenje za mene i auto, ali srećom nema mnogo makadama, svega 600 metara, na prilazu mojoj kući. Za prethodne dvije godine nisam imao problema zimi, jer se put redovno čisti”, ističe Miletić.
On uzgaja 43 grla stoke od čega 17 krava, 12 junica i devet bikova.
“Pljevaljski 'RM komerc' sedam godina je dolazio u Bukovicu i otkupljivao mlijeko, a onda je prestao prije tri godine. Tada sam počeo da vozim mlijeko u Pljevlja da bih ga predao mljekari “Lazine”, dok i ta mljekara nije prekinula otkup. Sada predajemo mlijeko mljekari "Milka" iz Pavinog Polja. Predajem ga kod Milića kuće na Srdanovom grobu, a to je oko 60 kilometara od zaseoka Tvrdakovići, gdje živim. Nakon što predam mlijeko, vraćam se nazad, prelazeći ukupno više od 120 kilometara”, ističe Slobodan.
Prevozeći mlijeko za prethodne dvije godine svojim “šaranom” prešao je 44 hiljade kilometara. Samo za gorivo potrošio je u ovom periodu više od četiri hiljade eura.
Miletić kaže da će uskoro, nakon teljenja krava, mljekari svaka dva dana predavati oko 500 litara mlijeka.
“Ovom selu je prijeko potreban redovan otkup mlijeka. Kada bi bilo redovnog otkupa, na kućnom pragu, ja bih držao i 40 muznih krava, imam mogućnosti i želju za tim. Bez otkupa bio sam prinuđen da maknem krave, da nas nije prihvatila mljekara “Milka”. I šta onda? Da odem u Pljevlja na ulicu, da prosim, čekam socijalu? Zašto država ne pomogne ljude koji rade, stvaraju i od kojih svi imaju koristi”, ističe ovaj vrijedni domaćin.
Miletić napominje da nema mogućnost da od viška mlijeka proizvodi sir, s obzirom na to da se o stoci brinu samo on, supruga i njegov brat.
“Prodaja teladi loše ide, da nije Bosne, ne bismo ih mogli prodati. Cijena u BiH je oko tri eura, a ovdje od 2,6 do 2,8 a najviše tri eura”, kaže Miletić.
Osim goveda, Miletići za svoje potrebe uzgajaju i deset ovaca. Da bi stoku prehranili, pokose skoro pedesetak hektara livada, od čega oko 30 hektara uzima pod zakup. Oko sedam hektara zasijano je djetelinom, od koje je prethone godine pripremljeno 50 tona silaže.
Posjeduje dvije štale od kojih je jedna, za 15 grla, savremeno opremljena vezovima, strujom i muzilicama.
Miletić posjeduje svu neophodnu mehanizaciju, traktor, balirku, grabilicu, kosačice, kombajn za silažu, kombajn za žito, prikolicu za razbacivanje đubreta. Sve su stvorili svojim radom, a do sada su se samo jednom kreditno zadužili 6.000 eura.
Ovaj uzorni domaćin posjeduje i veliki voćnjak sa oko 300 stabala šljiva, krušaka i jabuka.
“Bukovica je voćarski kraj, ali niko se nije postarao da dobijemo pogon za preradu”, kaže Miletić, koji i pored velikih obaveza oko farme stigne da sa prijateljima ode u lov.
( Goran Malidžan )