Pola reprezentacije je stasalo u CFL-u!

Pobjeda protiv Danske u Kopenhagenu najveća je koju je fudbalska reprezentacija Crne Gore ostvarila do sada.

Pobijedili su „sokoli” Bugarsku u Sofiji septembra 2010, mjesec kasnije sve to potvrdili trijumfom protiv Švajcarske pod Goricom, a onda otišli na „Vembli” i senzacionalno osvojili bod. Pamte se još dva remija sa Englezima kod kuće - jedan za baraž, drugi za prvo mjesto u grupi - a pamti se i velika pobjeda nad Ukrajinom u Kijevu 2012.

Trijumf u Skandinaviji, međutim, zaslužuje posebno i najviše mjesto u dostignućima jedne od najmlađih evropskih reprezentacija, barem zbog dva detalja.

Prvi je velika gubitnička serija koja je prethodila ovom ciklusu (godina bez pobjede i čak tri u kojima se Crna Gora radovala samo protiv Lihtenštajna i Moldavije), a drugi, još značajniji - podatak da je čak devet fudbalera koji su u utorak nastupili na „Parkenu” igralo u klubovima Crnogoske fudbalske lige. Neki od njih su se afirmisali u CFL-u, neki su igrali prošle ili pretprošle sezone, neki su, poput golmana Mladena Božovića, i dalje tu.

Do sada, nešto slično je bilo nezamislivo, jer je domaća liga bila sve osim takmičenje iz kojeg su se crpili fudaleri za potrebe reprezentacije i nivoa takmičenja kakve su kvalifikacije za SP ili EP.

Malo silom prilika, a malo više zahvaljujući pravom fudbalskom rezonu, Ljubiša Tumbaković je pokazao da ne mora da bude baš tako, pa je u Danskoj izvojevao pobjedu sa velikim brojem fudbalera koji su prošli „filter” CFL-a.

Božović, dakle, sada brani gol Zete, a ponikao je u Budućnosti - dres „plavih” nosio je do 2009, prije nego što je prešao u Partizan, a pod Goricom se i radovao osvajanju titule.

Defanzivna četvorka iz Kopenhegana (Marušić, Savić, Simić, Tomašević) ne bilježi nastupe u CFL-u, ali se zato kompletan vezni red i napad, sa izuzetkom Stevana Jovetića, dokazivao na domaćim terenima, od Kotora do Pljevalja.

Aleksandar Šćekić je do prošle sezone igrao za Bokelj, a kao igrač kotorskog tima je i debitovao za nacionalni tim. Prethodno je igrao za Berane, Jedinstvo i Lovćen.

Odmah do njega na „Parkenu” je bio Nikola Vukčević, koji je ponikao u Budućnosti, igrao pod Goricom ne tako davno, do 2014, kada je otišao u Bragu. Kao kapiten Budućnosti podigao je šampionski pehar, 2012. godine.

Damir Kojašević je bio važan dio tima koji pobijedio Kazahstan i Dansku, a do prije samo osam mjeseci igrao je u CFL-u. Prošle sezone je pomogao Mladosti da u prvom dijelu sezone stekne zalihu na tabeli vrijednu titule prvaka, prije nego što je u januaru otišao u Vardar. Ponikao je u Dečiću, igrao je u Tuzima do 2010, a vraćajući se iz inostranstva nastupao je za Zetu i Budućnost.

U Budućnosti je ponikao i Marko Vešović, gdje je debitovao kao 17-godišnjak, a odigrao je i nekoliko utakmica za Mladost kao pozajmljen igrač. Sve do 2010, kada je prešao u Crvenu zvezdu.

I priča Fatosa Bećiraja, čovjeka odluke u Danskoj, je prilično poznata - došao je u Budućnost na probu 2008, kao totalni anonimus, a bilo mu je dovoljno samo pola godine da postane jedan od najboljih igrača lige. Za „plavo-bijele” je igrao do 2010. godine, osvojio je i titulu, nakon čega je mijenjao dresove tri Dinama, zagrebačkog, minskog i moskovskog.

To nije sve, jer su sva tri igrača koja su u Kopenhagenu ušla sa klupe igrala u domaćoj ligi. Vladimir Jovović je do prošle godine nosio dres Sutjeske, sa kojom je osvojio dvije titule i dobio nagradu za najboljeg igrača lige. Nemanja Mijušković je od 2013. do 2015. upisao 50 nastupa za pljevaljski Rudar, dok je Aleksandar Šofranac donedavno igrao za Sutjesku, a prije toga čak pet godina nosio dres Mladosti.

Šestorica iz prve postave i trojica sa klupe igrala su u Kopenhagenu, a svojevremeno, ili još uvijek, dokazivala se u domaćem prvenstvu - eto zašto je pobjeda nad Danskom još vrijednija.

Igrači iz domaće lige bili su doskora raritet u reprezentaciji

Do prije samo nekoliko godina, igrači koji su na bilo koji način prošli kroz Crnogorsku fudbalsku ligu bili su pravi raritet u reprezentaciji. Naravno, bilo ih je na spisku, na klupi ili na terenu, ali vrlo malo u startnoj postavi, posebno u kvalifikacijama.

Jeseni 2010, kada je naša reprezentacija pod Zlatkom Kranjčarom ostvarila najbolji početak kvalifikacija do sada (tri pobjede i remi na Vembliju), ili još kasnije, jeseni 2012, dio najboljeg tima bio je samo jedan fudbaler koji je imao nastupe u CFL-u - golman Mladen Božović.

Ostali nosioci igre nisu osjetili „čar” elitne crnogorske klupske divizije nakon osamostaljenja, počeviši od Pavićevića, Savića, Baše, Jovanovića i Džudovića u odbrani, Pekovića, Drinčića, Boškovića, Simona Vukčevića, Zverotića, Novakovića, Kašćelana i Vlada Božovića u sredini, te Vučinića, Jovetića, Damjanovića, Đalovića i Delibašića u napadu.

( Danilo Mitrović )