Pred izbore

Kada te neko ko je osamnaest godina dijelio vlast sa tobom optuži za poharu i kao moto svoje izborne kampanje koristi slogan: Država svima (a ne samo njima) u najmanju ruku trebao bi da se upitaš: da nijesam malo pretjerao? Malo, ili malo više, tek pokazaće vrijeme.

Pitam se da li namjera da se najbolje i najvrednije lokacije na primorju izdaju u zakup stranim investitorima na period od 99 godina znači da planiraju da ostanu na vlasti narednih 100 godina, jer mi obični smrtnici nećemo dočekati eventualni povraćaj. Ili ih jednostavno ne interesuje šta će biti poslije njih, i kao da imamo 1000 kilometara obale, a ne samo par stotina.

Suočeni sa teškim i brojnim optužbama od strane opozicije, vlastodršci nevoljno priznaju da su griješili. Čim žele da ostanu na vlasti znači da neće više griješiti, jer ne traže, valjda, vlast da bi opet griješili. Ali prije nego što dobiju oprost za te grijehe, treba da kažu zašto su griješili. U kontinuitetu, tokom svih ovih godina, iz greške u grešku. A za sve to vrijeme tu su bili strani savjetnici, za sve ključne oblasti, pa međunarodna podrška i napokon ukazivanje na greške i moguće posljedice od strane predstavnika opozicije i nevladinog sektora. I ponekog pojedinca. I pored svega toga, oni su griješili. Zlurad čovjek bi rekao: e, to je umjetnost, svaka vam čast.

Meni lično je zanimljiv onaj segment grešaka - pogrešnih odluka, gdje pojedinac ukaže na loše poteze i moguće posljedice po državu i zamjeri se zbog toga vlasti. Da su bili pametni na vrijeme shvatili bi da su to bili dobronamjerni savjeti i u njihovom interesu, a ne protiv njih. Jer ako bi država imala koristi, imala bi i vlast. Mišljenje, stav koji nije u saglasnosti sa njihovim nije nužno protiv interesa države, naprotiv. Ko to ne razumije ne može se nazivati demokratom.

Ipak, najveći nedostatak jedne dugogodišnje, nesmjenjive vlasti, nije u tome što i dalje zadužuje državu, a dug raste, niti u neuspjelim privatizacijama i propalim firmama, pa ni u devastiranju obale prekomjernom gradnjom i rasprodaji najvrednijih i najljepših državnih resursa. Sve se to kad-tad može nadoknaditi, kad ima ljudi. Ali gdje su ti ljudi?

Najveći nedostatak i grijeh jedne vlasti je ne davati šansu i mogućnost da ljudi budu ljudi. Da pokažu najbolje od sebe. Podsticanje ne kvaliteta i sposobnosti nego podaništva i udvorišvta. Posljedica toga je da dolazi do izražaja sve ono najgore što jedan narod ima, od neznanja i nesposobnosti, do korupcije i kriminala. Ono najbolje što ima ne samo da se ne podstiče da uspije i napreduje nego suprotno, degradira se i omalovažava ili u najboljem slučaju podstiče da ode odavde. A to se dešava u državama kada je narod u službi vlasti i njenog opstanka, a ne obrnuto.

Pobjednički mentalitet je suštinski gubitnički, ako se pobjeđuje zloupotrebom ljudske nevolje. Omogućite da svako može da živi pristojno, bilo od rada, bilo od penzije ili socijalnih primanja, a ne svako malo u udarnom dneviku primjeri porodica, majki, djece koji žive u neljudskim uslovima i mole za pomoć. Onda se tek busajte da ste pobjednici. I nema slobodnih izbora i demokratije bez toga. Svaka poštena i odgovorna vlast bi omogućila da svako od šesto i nešto hiljada stanovnika u Crnoj Gori može da živi pristojno.

Bilo ko da pobijedi na ovim izborima moraće dosta toga da mijenja, nakon izbora. U protivnom i za 4, pa i za 16 godina, biće ista retorika pred izbore , a koja se svodi na: ovi izbori su biti ili ne biti za opstanak Crne Gore. Zamislite tu državu koja nestaje sa promjenom vlasti! A da se to kojim slučajem ne bi desilo, vlast mora da ostane ista, kao ''garant mira i stabilnosti'' E, jes' vala.

Vlast koja ne može da se promijeni ne može ni biti bolja, nema razloga za to, ne isplati joj se. Može samo biti bolja u domenu ispunjenja uslova za članstvo u NATO i EU.

Ono što bi građani, glasači, trebalo da uzmu u obzir prilikom glasanja je ko će brže dovesti do promjena u ovom društvu: neka nova vlast, ili sadašnja vlast. A ako je cilj da promjena ne bude i da je ovako dobro, to znači da će dati glas samo za svoj lični interes i da samo njima bude (ostane) dobro, a da dobar dio naroda ne dobije šansu za dobro, za bolji život, za otklon od bijede i siromaštva. Mora se reći: neću da mi bude dobro ako je ljudima koji me okružuju loše. Boriću se da svima bude dobro, tek toliko da mogu svi pristojno da žive. A onda i bogati mogu da uživaju. To bi trebalo da bude moto i vodilja svakom pojedincu koji izađe na predstojeće parlamentarne i lokalne izbore .

( Goran Đukanović )