Izbori i bušotine

Otvoreno pismo premijeru Milu Đukanoviću

Zlobnici će reći da premijeru pišem u rđavo vrijeme. Jedan Đukanovićev ministar, priznajem, ima bolji termin - kaže nema pitanja u nevrijeme. Munje i gromove ne vole svi, ali ministar voli vrijeme. Kraj je kampanje i crnogorske „mašane“ nemoguće je prelomiti do nedjelje. Zato i ovo obraćanje, malo zakašnjelo zbog profesionalnih obaveza, odnosno praćenja izlizanih promotivnih skupova, koji kako se primiče petak sve više liče na putujuća lutkarska pozorišta, sasvim sigrurno neće uticati na golemo biračko tijelo naše malene ali ponosne zemlje.

Uvaženi premijeru, razlog mog obraćanja, jesu Vaše nedavne posjete Ulcinju. Prvi put bili ste u radnoj posjeti gradu u svojstvu predsjednika Vlade, a drugi put kao šef najmoćnije partije u državi. Oba puta osjetio sam nelagodu, jer ste i kao državnik i kao predsjenik partije, govorili o gradu koji kao da nije u Crnoj Gori. Moja percepcija je da ste, kada je Ulcinj u pitanju, potpuno neobaviješteni. Znam odavno da Vam većina savjetnika i ministra nije na potrebnom nivou. To ste na kraju valjda i sami uvidjeli, jer koliko pratim, cijelu kampanju nosite sami na svojim plećima. Tu i tamo, pojavi se i Duško, ali mi znamo da je nemoguće nadomjestiti politički gubitak Marovića. Da je bio u sali Centra za kulturu, znameniti Budvanin filozofski bi ispeglao sve promašaje koje je DPS napravio u Ulcinju. A bilo ih je mnogo, premijeru, za dosta njih i ne znate. Uprkos tome, osvojili ste na poslednjim lokalnim izborima najviše mandata. Da li ste ih zaslužili, najbolje znaju sami mještani. Džejn Ostin je u romanu Gordost i predrasude napisala „da su na kraju krajeva glupi ljudi jedini koje vrijedi poznavati“. Kupovina glasova u Crnoj Gori nije samo normalna pojava nego je, na žalost svih nas, postala brutalno očigledna. I naravno, ne radi to samo DPS, jer su i svi drugi brzo učili. To što će neko zloupotrijebiti nečiju nemaštinu ili tupavost, ne donosi fer pobjedu na izborima. Marović je često, kao koordinator, znao da štošta kaže Ulcinjanima, ali nikad hvala gradu koji je uzdigao njegov grad - a trebalo je. Tako se pošteno ne dobijaju izbori, predsjedniče.

Na konferenciji za novinare, tokom radne posjete Ulcinju, kao premijer, rekli ste da maslinjaci u Valdanosu neće biti vraćeni bivšim vlasnicima. To ste kazali kao državnik i mogu da razumijem da štitite interese države. Kakav je to bio šamar za vaše koalicione partnere na lokalnom nivou koji godinama tim istim bivšim vlasnicima siju lažna obećanja o vraćanju imovine. Mogli ste i Vi da ih slažete zarad glasova, ali nijeste. Istine, ma kako bolne bile, potrebne su ovom napaćenom narodu. Izbori koji se dobijau na lažima i prevarama, cijelu zajednicu guraju u ambis. Ali hladnoća kojom ste saopštili stav o imovini u Valdanosu upućuje na zaključak da ili ne volite grad ili ne znate ništa o njemu. Vjerujem da je u pitanju ovo drugo ali svejedno, tako se ne dobijaju izbori, predsjedniče.

Na konvenciji ste kao predsjednik DPS-a govorili o stotinama miliona eura koje su ulažu u Porto Montenegro, Luštica Bay, autoput... O Ulcinju ste govorili u perspektivi. Tako i Vaši saradnici govore evo 20 godina. Mogli ste Ulcinjanima da se obratite i na drugačiji način, ali nijeste. Govorili ste istinu, na žalost svih nas. Ulcinj nije zaslužio da živi u tami. Takva politika prema najljepšem gradu u Crnoj Gori ne dobija izbore, predsjedniče. Ulcinjani su mudri i pametni, gostoljubljivi i vjerni tradiciji. Šteta što Miločer ponekad ne zamijenite Velikom plažom ili Starim gradom. Zato mislim da Vaš odnos prema Ulcinju nije ignorantski, nego je više stvar neznavenosti. To je rezultat predanog rada Vaših sardnika i koalicionih partnera, koji vam, u to čvrsto vjerujem, serviraju lažne informacije i fingiraju stvarnost.

Mogli ste, recimo, kao predsjednik Vlade da okupite bivše vlasnike maslinjka u Valdanosu. Da čujete od njih šta ih tišti i da ne pravite od toga izborni marketing, kao što to rade Vaši koalicioni partneri. Možda biste tada i razmotrili mogućnost da tim ljudima u posjed vratite maslinjake koje su sa ljubavlju čuvali i obrađivali njihovi preci. Makar biste pokazali da imate volju da to uradite. Tako se pošteno dobijaju izbori.

Ne znam da li su Vam saradnici prenijeli sve informacije oko privatizacije ulcinjskih hotela. Ali pitajte ih kako je moguće da sa kupcima zaključe kupoprodajni ugovor sa preciznom dinamikom izvođenja radova a da niko od njih ne zna da ne postoji urbanistički planovi za taj dio grada. As u Perazića Dolu klasičan je primjer neodgovornosti investitora, strateškog, kako to vole da kažu vaši ministri, i bivši i sadašnji. Ovdje je još nešto u pitanju premijeru, možda će se i Katnić, kada bude imao malo više vremena, pozabaviti aneksima ugovora kojima se ne zna broja. A hotela, ni poslije više od deset godina od kada su prodati i srušeni - nema. Rokšped je, recimo, kupio Galeb da bi ga renovirao. Kasnije ga je srušio, bez odobrenja Opštine i bez znanja arhitekte koji ga je projektovao. Lido je bio planiran za rušenje i Rusima je to bio problem taman koliko i anektiranje Krima. Kada je trebalo da počnu radovi na izgradnji novog hotela, odjednom je počelo da im smrdi sa Port Milene. Novcem koji je planiran za gradnju novog Lida, Capital estate je izgradio novi hotel u Budvi. Osim sa Porta, priznaćete, premijeru, ovdje smrdi sa još nekoliko strana. Da se imalo volje iz Vlade, ti ljudi bi morali da grade ili da se oproste od atraktivnih lokacija. Tako se dobija povjerenje građana.

Nemam iluziju da će ovo štivo bilo šta promijeniti. Kandidat za Nobela, Murakami, kazao je kako on može da misli šta hoće ali će svijet nastaviti da živi po svojim ustaljenim principima. „Arapi će nastaviti da buše naftu, ljudi će tu naftu koristiti za proizvodnju struje i benzina i nastavljaće da u gluvo doba noći jurcaju za čim god oni hoće“, napisao je u jednoj od svojih knjiga. Ne znam ko će bušiti u moru kod Ulcinja, ali scena iz kultnog filma Ko to tamo peva „buši, ha ha ha, buši ha ha ha“, mještanima više nije smiješna. Kondukter Krstić, spriječio je bušenje ostalih guma tako što je od putnika prikupio novac i platio prelaz preko oranja. Koliko, predjedniče Vlade, košta parče mora gdje su planirane bušotine . Kad je mogao Krstić, skupiće i Ulcinjani samo da ne gledaju platforme po moru. Uzgred, niko ih nije ni pitao. Tako se, predsjedniče Vlade, ne dobijaju izbori.

( Samir Adrović )