Kokoška u veš mašini

Koleginica, novinarka sa primorja, bila je poznata po svojoj šarmantnoj izgubljenosti, pa je na posao iz kuće često znala da ponese daljinski od televizora, klime, statični telefon… Članovi njene porodice trčali bi za njom da uzmu ono što bi ona mahinalno strpala u svoju tašnu u žurbi da na vrijeme završi sve poslove. Pamti se slučaj kada je prevazišla sve svoje prethodne nesvjesnosti. Vratila se jednog dana sa posla i počela da traži kokošku koju je, u to je bila sigurna, kupila tokom jutra u prodavnici. Tražila je svuda, na terasi u dvorištu, ali kokoške nigdje, a munjevito se približavalo vrijeme ručka i trenutak kada će članovi njene porodice stići kući. Zvala je čak i prodavnicu i tamo su joj potvrdili da je tog jutra kokošku kupila. Zvala je i posao, kolege pretresle njen sto, ali ništa našli nijesu. Kad je pomislila da je kokoška, lijepo očišćena i upakovana, pobjegla, sasvim slučajno, dok je htjela da ubaci prljav veš u mašinu, ugledala je kokicu. U brzini da stigne sve svoje jutarnje obaveze, kokošku je prolazeći pored veš mašine ubacila u bubanj.

Predstoje nam nedjeljni izbori. Nemojte da budete kao moja koleginica, nigdje ne žurite tog jutra, jeste glasanje svečanost, ali već smo se navikli na to. Priznajte, nema više onog naboja da se osjećate posebno svečano, ne radi nas više to, a većina glasača je konačno shvatila da izbori nijesu pitanje života i smrti. Oni koji ih tako gledaju vjerovatno imaju debeo razlog za to. U ovoj kampanji su političari nervozniji od građana. Izmirili ste se sa rodbinom i komšijama, teži su vam mjesečni računi nego izbor za koga ćete da glasate.

Ne bacajte listić kao moja koleginica kokošku u veš mašinu, nema potrebe za tolikom nesvjesnoću i brzinom, stižete sigurno, glasa se čitav dan. I u glasačkim komisijama valjda su prestali da štrikiraju ovaj je naš, ovaj je njihov. Stigle su neke nove generacije sa pravom glasa. Samo opušteno zaokružite prema simpatijama i savjesti, ko ima interes neka ga i on vodi pri biranju liste. Nema više ni ćorih kutija.

Ne dozvolite da tog dana budete kao kokoška iz celofana koja se ništa ne pita i čija je sudbina izvjesna - pećnica, sa ili bez krompira. To je jedan od rijetkih dana kada se baš Vi pitate, na meniju je 17 crnogorskih partija, pa izaberite koga vam drago, neka oni na listama tog dana malo drhte. Izbori su samo izbori, mnogo toga mogu da odrede, ali je sigurno da će poslije te nedjelje doći ponedjeljak. Čini mi se da je ponedjeljak čak i teži od izbora, jer uvjek diše za vratom nedjelji i ubija njegova redovnost. Nervoza od ponedjeljka zavuče se već u nedjeljno popodne kada se gledaju posljedenje utakmice i teku pripreme za ritualno kupanje. Ovog puta nakon izbora trebalo bi, konačno, da bude teže onima koji će biti u vlasti, nego ovom narodu, ili je to samo privid, pa će opet deblji kraj narod izvući. Ako ste baš entuzijasta, možete da vjerujete u svaku riječ političara koju su izrekli u predizbornoj kampanji. Imaćete vremena da se razočarate, kao ostavljena djevojka ili momak. Bitno je da ima strasti! Poštovanje i za one koji vole da mašu zastavama u predizbornim kampanjama, ako ih to ispunjava. Pred svima nama je izbor i to je dobro. Nama nakon izbora svakako slijedi razvoj, obnova, težak i ozbiljan posao, ne sjećam se kad je bilo drugačije! Citiram prijatelja: “Da naftu u Bratonožićima otkriju, naši ljudi bi na bušotini radili za 300 eura, kajmak bi neko drugi skidao”.

Čini mi se da su građani ovu kampanju relaksiranije pratili od svih prethodnih, i da će mnogi predizbornu ćutnju dočekati kao spasonosni kiseonik. Možda nedostatak povišenih emocija dovede do prve istorijske smjene vlasti na izborima u Crnoj Gori, možda se nakon izbora podijeli vlast, naprave koalicije, koje sada izgledaju nemoguće, nevjerovatne i nespojive!

Kada je odmah poslije rata jedan aktivista komunističke partije trebalo da stigne do Andrijevice na partijski sastanak, preko nabujalog Lima, odnijela ga je voda. Njega je vodila slijepa odgovornost i strah da ne dobije minus zbog izostanka. I ako nećete na izbore, i to je izbor, samo bez radikalnih poteza i suvišnih emotivnih naboja. Naravučenije glasi - ove izbore ne shvatajte sudbonosnim, već samo izborima, oni koji ih ocjenjuju kao sudbonosne sami su krivi što su sebe u takvu poziciju doveli.

Nemojte tog dana biti ni kao veš mašina u koju mogu političari, ili ko god poželi, da utrpaju sve što naume. Ne pristajte na takav tretman da vas, ama baš ništa ne pitaju, a da od vas traže da ih podržite. Nemojte da budete bubanj u koji mogu sve da ubace, a vi revnosno da odradite kao da ste programirani. Odbacite ono što vam ne odgovara.

Te nedjelje 16. oktobra možete svježe kupljenu kokošku i ubaciti u rernu, predlažem da izbjegnete veš mašinu, podružite se sa porodicom, prijateljima. Odredite tajming, izađite na izbore odmah zorom, da imate čitav dan za sebe, ili pođite negdje, čekaće vas partijski aktivisti na biračkim mjestima sve do 20 časova. I za to su plaćeni. Neka drhte ovog puta u izbornim štabovima, vi mirno gledajte izvještaje ko je dobio koliko glasova. Čeka vas ponedjeljak, on dolazi svaki sedmi dan, izbori nakon četiri godine… Pojedite pečenu kokošku.

( Boban Novović )