POSTOJI LI U CG DRVNA MAFIJA: Sijeku, izvoze i nikoga se ne plaše

Od kako je Albanija uvela desetogodišnju zabranu sječe šuma, kako bi spasila svoje šume, problemi sa drvetom u Crnoj Gori, prije svega ogrijevnim, ove jeseni eskalirali su do neslućenih dimenzija. Šume su sada na udaru sječe kao nikada prije, zarad brze zarade grupe ljudi koji ih nemilice uništavaju.

"Tačno je da u šumarskom sektoru u Crnoj Gori vlada haos", kazao je "Vijestima" ministar poljoprivrede i ruralnog razvoja po leks specijalisu Budimir Mugoša i time najbolje oslikao trenutnu situaciju sa jednim od najvrednijih resursa.

Najviše trpe građani koji se sve teže snalaze za ogrijev. Koncesionari se sve više orijentišu na izvoz i, umjesto da kubik drveta prodaju po 20 eura, za koliko se mogao naći u Kolašinu, ili od 35 do 38 (u Bijelom Polji i Podgorici), bez problema ga prodaju i za 90 eura u Skadru. Na tamošnjoj pijaci nerijetko se može vidjeti i po 20 kamiona sa crnogorskim tablicama, uglavnom iz Rožaja i Podgorice, natrpanih drvima za prodaju.

Ponuda ogrijevnog drveta na domaćem tržištu je, zato, sve manja, ali se na crnogorskim drumovima mogu vidjeti čitavi konvoji kamiona koji, često pretrpani i sa neregularnom dužinom trupaca, odlaze ka Srbiji, Kosovu, Albaniji, pa čak i BiH.

"Manjak" drveta za domaće tržište doveo je, prema riječima predsjednika Ekološkog društva "Breznica" Milorada Mitrovića, do toga da se ogromni lageri kradenog ogrevnog drveta, bez ijednog čekića (žiga) mogu se vidjeti širom Crne Gore, čak i u urbanim sredinama, složeni i spremni za upotrebu.

"Prodaja kradenog drveta postala je normalna pojava na koju niko ne reaguje. Kradeno drvo za ogrijev se prodaje svuda, dovozi se na kućnu adresu ili se prodaje na javnim površinama bez bojazni da će neko odgovarati za pljačku prirodnog blaga", kazao je Mitrović.

On smatra da krađa i prodaja tehničkog, pa i ogrijevnog drveta, nikada u istoriji Crne Gore nije bila veća, besomučnija i očiglednija.

"Drvo se izvozi ne samo u Srbiju, na Kosovo i u Albaniju, već i u BiH na graničnim prelazima Metaljka i Vraćenovići. 'Drvna mafija' sada traži da se dozvoli da se ogrijevno drvo siječe i izvozi u dužini od četiri metra, umjesto sadašnjih dva, o čemu svjedoče i slike iz Albanije", kazao je Mitrović.

On pojašnjava da oni koji dobiju koncesije na eksploataciju drvne mase koriste priliku da na brzinu, sa prividom legalnosti, daleko od očiju javnosti i bez adekvatne kontrole, "iščekićaju" dvostruko više nego što im je doznačeno. Blizina Kosova, Albanije i Srbije garantuju da svaki trupac može biti prodat bez problema, uz ekstra dobit onih koji dobiju koncesije i koji izvoze.

"Naša organizacija godinama istražuje ovaj kriminalni fenomen i imamo dokaze o tome, predočavali smo ih nekoliko puta i Tužilaštvu i javnosti, bez rezultata, a radi se o milionski vrijednim malverzacijama na štetu države i građana. Na osnovu svih dosadašnjih istraživanja koja smo uradili i dokaza koje smo prikupili u pet država (Crna Gora, Srbija, BiH, Kosovo i Albanija) tvrdimo da se radi o organizovanim grupama i o takozvanoj drvnoj ili šumskoj mafiji Balkana", tvrdi Mitrović.

On navodi da se osnivaju ili privatizuju planski uništena preduzeća koja su se bavila drvopreradom i zahvaljujući povoljnim koncesijama sada sijeku i izvoze oblovinu.

Otpremnice se kao i čekići falsifikuju i tako se u “hodu” trupac pretvara iz državne šume u privatnu koja se tako i izveze. Ogromna razlika u profitu je razlog što oni koji dobijaju veće koncesije prerada drveta i njegova finalizacija ne interesuje, već samo žele da sijeku šumu i da je izvezu i prodaju", kaže Mitrović.

Najveća malverzacija u crnogorskum šumarstvu, po njegovom mišljenju, radi se sa fiktivnim pretvaranjem ekstra klase četinara u stabla određena za sanitarnu sječu.

"Slična situacija je i sa drvetom za ogrijev, gdje smo u prilici da svakoga dana u toku godine, na putevima po Crnoj Gori gledamo kamione natoverene ogrijevnim drvetom koje nama ni jednog čekića na sebi, kako prevoze drvo pored patrola saobraćajne i granične policije bez odsustva nelagode ili straha od sankcija. Da li se radi o raširenoj korupciji ili indolentnosti teško je utvrditi, ali ono što je sigurno da se na ovaj načun brutalno pustoše i uništavaju crnogorske šume. O podmetanju brojnih šumskih požara u prvoj ekološkoj državi u svijetu kao još jednom načinu pustošenja i uništavanja šuma izlišan je svaki komentar, kazao je on.

Mitrović smatra da nije samo riječ o klašičnoj krađi, već i o izbjegavanju ili utaji plaćanja poreza na dodatnu vrijednost, koja i kada se plati na godišnjem nivou, iznosi svega par stotina eura, dok ukupan porez na dobit ne iznosi ni približno toliko.

Bjelopoljac Todor Nedovića, koji se dvije decenije bavio proizvodnjom rezane građe, trgovinom i proizvodima od drveta, prevozom trupaca i prerađevina tvrdi da je samo na sjeveru Crne Gore zatvoreno više od 20 malih firmi proizvođača ili prerađivača rezane građe zato što ne mogu da dobiju koncesije, jer ih dobijaju samo privilegovani. I on je potvrdio da se ta građa izvozi za Albaniju.

On navodi i da se putevi nekontrolisano probijaju, što dovodi do erozija, ali i da postojeće puteve uništavaju pretovareni kamioni.

"Pretovar dovodi do teških udesa, kao što je bio slučaj u Ravnoj rijeci, prije oko mjesec dana kada je nastradao bračni par iz Kragujevca. Politika firmi koja se bavi sječom i prevozom drvne mase je da pretovaraju kamione radi što većeg učinka, a to se kreće nekad i više od duplo od dozvoljenog. Limit je oko 30 metara kubnih, a oni ne prevoze nikad manje od 60 do 70 kubika. Uglavnom se koristi bukova građa, koja je teža za trideset odsto od čamove“, kazao je Nedović

Mugoša navodi da je problem sistemski i da je država, umjesto da prihoduje, u 2015. godini u sektoru šumarstva izgubila 1,5 miliona eura.

"Tačno je da u šumarskom sektoru u Crnoj Gori vlada haos i toga je bio svjestan i moj prethodnik, koji je pokušao da promijeni neke stvari nabolje. Mi, prije svega, imamo sistemski problem. Prije deset godina donijeli smo zakone i prihvatili se koncesionog sistema korišćenja šuma. To je sistem koji je propao u Sloveniji, gdje je poslije 20 godina zadnja koncesija izašla prije nekoliko dana i oni su prešli ponovo na sistem korišćenja šuma kroz sistem državnog preduzeća. Hrvati imaju isto takav sistem, a u Srbiji nikada nije ni napuštan. Mi ćemo morati da se vratimo na sistem državnog upravljanja šuma", kazao je Mugoša.

On je naveo da je u 2015. godini u Crnoj Gori posječeno skoro 500.000 kubnih metara drveta, a da je država od toga, po osnovu koncesija, prihodovala nešto manje od četiri miliona eura, dok je Uprava za šume koštala državu nešto više od pet miliona eura.

"Kada se podvuče crta, Crna Gora je posjekla 500.000 kubnih metara, a izgubila milion i po eura. To je saldo poslovanja države po pitanju koncesija. Svi koncesioni ugovori u Crnoj Gori vrijede osam miliona eura i da je sve naplaćeno po ugovorima, država je trebalo da prihoduje tih osam miliona", kazao je Mugoša.

On je pojasnio da sa aspekta države to nije toliko veliki novac.

"Međutim, to je bio koncept koji je bio napravljen da se relativno jeftino da sirovina, a da se kroz sistem prerade stvori višak vrijednosti i kroz zapošljavanje prerađivačkih kapaciteta stvori nova vrijednost, odnosno otvore nova radna mjesta, uz neki prihod države", kazao je Mugoša.

Da bi pojasnio u čemu je problem, on je naveo da se tehničko drvo četinara prodaje po cijeni od 11 do 13,5 eura po kubnom metru u šumi, a ogrijevno po devet eura u šumi u dubećem stanju.

"Koncesionari veliki dio tog drveta izvoze. U oktobru 2016. godine je izvezeno oko 150.000 kubnih metara drveta, iako je to bilo nezakonito, jer je Zakonom o koncesijama predviđeno da nijedan koncesionar nijedan kubni metar koji je posječen po ugovoru o koncesijama ne može da izveze nego mora da ga preradi u svojim prerađivačkim kapacitetima. Oni su, ipak to izvozili, što direktno, što preko posrednika, gdje se pojavljivao problem da carina nije tražila porijeklo tog drveta, jer drvo iz privatnih šuma može da se izvozi. Ne tražeći porijeklo, stvarao se alibi za izvoz. Čućete opravdanje od prethodnog ministra da je to kriva carina što je dozvoljavala i da su se oni trudili da to riješe i na kraju je u 2016. godini to dosta dobro riješeno i prema kojem carina traži porijeklo i uvedene su takse na izvoz drveta. Plaćanjem tih taksi njima se smanjio ekonomski interes da izvoze to drvo", kazao je Mugoša.

Što se tiče drveta za ogrijev i izvoza za Albaniju, ministar je kazao da ne zna da li se pod plaštom ogrijevnog izveze nešto tehničkog drveta i da je to je stvar inspekcija. O tome da li ima nekotrolisane sječe i da li posječene šume mogu da unište šumski fond, ministar odgovara da Crna Gora ima godišnji prirast od dva miliona kubnih metara, i kad se vrše izvođački projekti ( postupak u kojem se određuje količina drveta koja će biti posječena u određenoj šumi), ta količina uvijek je mnogo manja od prirasta.

"Crna Gora je mogla da posiječe 700 hiljada kubnih metara šuma i to nikada nismo posjekli. Sa aspekta struke, šume nisu ugrožene. Problem je u tome što se gubi kvalitetna i pristupačna šuma. Neregularna sječa je nešto što postoji ali što je teško dokazati. Mene ubjeđuju ljudi iz Uprave za šume i iz šumske inspekcije da taj procenat nije toliko veliki, jer postoji jedna šema u kojoj svako svakog kontroliše i da je šuma živ organizam koji se prilično brzo regeneriše. Čak postoji problem što se gubi poljoprivredno zemljište“, kazao je ministar.

On smatra da su mnogo gori ekonomski pokazatelji nego što je ugroženost šuma, pojašnjavajući da država ne prihoduje od šuma.

Pelet nije perspektiva, fabrike mahom preseljene iz Italije?

Još jedan veliki problem oko masovne sječe šuma su fabrike peleta, koje su, tvrdi Nedović, mahom preseljene iz Italije, gdje su takve fabrike zabranjene ili ograničene, jer je poznato je da su fabrike peleta najveći potrošači drvne mase.

“'Pelangić trade' sve što proizvodi i izveze, a nema tri radnika da radi u čitavoj fabrici. Radi se o korupciji na svim nivoima, počev od načina koncesija, njihove kontrole, poštovanja ugovora, jer u tim ugovorima oni moraju da jedan dio proizvodnje namijene domaćem tržištu, što u ovom slučaju nije ispoštovano. Prorezom u takvim firmama (rezanje i pretvaranje trupca u proizvod) se dobija samo poluproizvod, a to su daske i grede, i takav ide za izvoz i niko ne radi finalni proizvod koji je sastavni dio ugovora“, kazao je Nedović.

Mugoša kaže da mu nije poznato da su fabrike iz Italije dijelom prebačene u Crnu, ali da ne isključuje takvu mogućnost. On objašnjava da proizvodnja peleta, dugoročno gledano, nije perspektivan posao, jer one trebaju ogromne količine drveta i to zahtijeva države sa velikim količinama šuma, koje će samo od nus proizvoda proizvoditi pelet.

"Pelet zahtijeva dosta kvalitetno drvo i ne može da se radi od kora, pokoraka, sitnih grana i drugo, jer će na tržištu vrlo brzo biti prepoznat kao loš proizvođač. On se radi od veoma kvalitetnog drveta i može da bude ekonomski opravdan tamo gdje imate veliku proizvodnju i veliku količinu nus proizvoda, kao što je strugotina“, kazao je ministar.

Svađe među koncesionarima

"U Crnoj Gori postoji problem velikog broja drvoprerađivača. Kod nas postoji oko 20 koncesionara, uglavnom sa sjevera. Ali vi imate veliki broj konzorcijuma, gdje se kao jedan koncesionar javlja konzorcijum koji u svom sastavu ima 20 malih porodičnih pilana. Tu nastaju ogromni problemi u njihovim međusobnim odnosima, u podjeli te drvne mase koja im je odobrena (problem sa plaćanjem, sa obezbjeđenjem garancija). Imamo 4-5 koncesionih ugovora koji su u fazi raskida ugovora zbog neplaćanja, a oni neće da plate zato što imaju neriješene međusobne odnose. Ne možete danas imate skoro u svakom selu po jednu pilanu", kazao je Mugoša.

Vlada ponovo povećala kubike za sječu

Vlada je u četvrtak usvojila anekse ugovora za davanje šuma pod koncesiju sa konzorcijumima “Bambis stolarija”, ŠIK” Lim”, “Jela” i “Ploča”, kojima se povećava količina drvne mase koju mogu da posijeku. “Bambi”, umjesto 8.125, može posjeći 9.862 kubika, a “Lim” u dva ugovora povećava sječu sa 6.777 na 8.381 i sa 4.503 na 6.646 kubika. “Jeli” iz Rožaja povećana je količina sa 4.503 na 7.576 kubika, “Ploči” iz Rožaja sa 4.665 na 5.802 gubitka drvne mase.

( Dejan Peruničić, Jadranka Ćetković )